»Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.« »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« »Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.« (Lk 6,43-49)
Tebe smjerno zazivam, Gospodine, Gospodine. I usrdno molim: Dopusti mi da u miru promotrim dobro blago Srca tvojega, dobar spasonosan plod tvojega križa i uskrsnuća po kojemu te poznajem – moje Otkupljenje.
K tebi dolazim, riječi iz obilja srca tvojega slušam. Izliječi, očisti srčiku u stablu mojega života da iznutra ozdravim, da dobar plod donosim, a ne nevaljao. Iscijeli mi srce da poslušno ispunim prazapovijed: Budi plodan (usp. Post 1,28; 35,11). Ti me pregledaj i prepoznaj po mojim plodovima! Ti učini da moj bližnji osjete njihovu slast i jedrinu, zrelu, sočnu i punu slatkoću!
Zaustavi, iščupaj sve zlo bogatstvo iz središta mojega bića tako da moja usta tvoje dobre riječi govore – svete, moćne, milosrdne!
Hridino moja stamena, vječna! Daj mi snage da uz pomoć tvoje Majke kopam duboko, duboko u posvećene ponore poniznosti. Tako ću doći do tebe da stablo mojega života može pustiti korijenje u dubinu. Tvoje srce čvrst je temelj za moju životnu zgradu. Navalit će potopne vode, udariti i razliti se, ali ti se nećeš poljuljati.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal