A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«
»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.« (Lk 6,39-42)
I u Lukinu evanđelju nailazimo na odlomak koji govori o potrebi duhovnoga vida, vrlo preciznoga, i o Učitelju koji nas može do toga dovesti. Treba prvo svoje nosive grede (usp. 3x δοκός “brvno” Lk 6,41.42), konstrukciju vlastite duhovne zgrade izravnati, učvrstiti, staviti na mjesto ako su se izvalile. O kako nam bolni zagrebački i petrinjski to predočuju!
Poznajemo dobro onaj težak osjećaj i nelagodu kad nam je neki trun (usp. 3x κάρφος Lk 6,41.42) upao u oko. Pecka, boli, vrijeđa, bode, nadražuje, uznemiruje. Ne da gledati, smeta, straši. Pravi je blagoslov ako imamo osobu od tolikoga povjerenja i blizine, koja je medicinski precizna, majčinski nježna i pažljiva pa da joj dopustimo da priskoči u pomoć. Velika je stvar dati tuđoj ruci da do mojega oka dođe!
Da bih mogao pomoći drugome, moram najprije sam dobro otvoriti oči. Treba razlikovati “muhu od slona”, kako običavamo reći. Treba razlikovati osnovicu od onoga površnoga, ono bitno od trenutnoga osjećaja. Potrebno mi je da ponajprije sam vidim prema kojemu to cilju idem i kojim ću putem onamo doći. Jer inače moje vodstvo drugome pusto je naklapanje, duhovno sljepilo (usp. Lk 6,39) i egoistično privlačenje pozornosti bez ikakve koristi za njega. Licemjerje (Lk 6,42) – čuli smo već od Isusa – vodi do toga da budem trajno rasječen, u vječnoj muci (usp. Mt 24,51).
Iz središta svega Novoga zavjeta odjekuje poziv da se s tolikim dušama tijekom kršćanskih stoljeća zaustavimo u mističnu motrenju Isusova srca pa da još bolje upoznamo svojega Učitelja, da učimo i budemo poput njega (usp. Lk 6,40). Kao što bih dobrano usmjerio pogled da vidim trunčić u oku svoga brata, zagledat ću se u ranu na Kristovu boku. Nije to bio trun, nego koplje koje je probolo srce (Iv 19,34)! Ona sveta voda koja je s krvlju provrela iz toga izvora najbolje će mi umiti oči da ponajprije vidim kako su posloženi stupovi u mojim temeljima, kako kod mene stoji kamen temeljac. Kao čvrste nosive grede za kuću moga života Gospodin mi nudi svoj križ!
Obnova Zagreb-grada i naše Banovine nakon potresa odlično nam pomaže da shvatimo Isusovo upozorenje. Ništa ne vrijedi ako susjeda kritiziram što su mu ulazna vrata ogrebana, ako ne vidim da su meni popucali zidovi, krov se urušio, prozori ispali. Ništa neće vrijediti ako za nekoliko kuna pravednički proces pokrećemo, a milijune pronevjerimo, plaćamo pokvarenost.
Papa nas je pozvao da vrijeme pandemije dobro iskoristimo kako bismo poslije popravili svoju ljubav prema bližnjemu i skrb za sva Božja stvorenja koja nam je Otac nebeski povjerio. Sada je čas! Izvadit ću brvno iz svojega oka i sav će svijet preda mnom odmah zasjati u boljem svjetlu.
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
