Pobožno vjerničko srce čuva spomen na Joakima i Anu koji s uzbuđenom radošću dočekuju svoje dijete. Kada se ispuniše dani, rođena je kći Izraelova, začeta bez iskonskoga tereta na duši. Kao Zora najavila je sjajan Dan, kao zvijezda Danica za kojom će bljesnuti Sunce – početak svijeta boljega, pisali su stari. Djetinjim licem podarila je roditeljima svoj prvi pogled. Molitva počinje kada ponizno stanem pred lice Svevišnjega, kao maleno dijete.
Djevica će jednom i sama krenuti putem majčinstva. Ustreptale duše, primit će anđela i znat će da je Bog na djelu. Elizabeta i Zaharija od prije pola godine očekuju dijete kao poseban znamen Božje naklonosti. To je Mariji dosta. Nalik na apostole poslije nje, ostavlja dom i kreće na jug u gorje. Priskočit će u pomoć gdje zna, naučit će nove stvari koje će uskoro i njoj biti potrebne. Što zdraviju ljubav poklanjamo nerođenu djetetu, to je bolja dobrodošlica koju mu spremamo za dane kada će samostalno zakoračiti u svijet. Marija je tu kada mali Ivan skuplja svoja prva iskustva. Kakav li je to čudesan glas imala? Kada ga je zamijetio, zaigrao je od radosti. Ostala je uz rođakinju do kraja devet mjeseci. Nenametljivo nazočnu, kakva je uvijek u životu bila, Evanđelist je i ne spominje na dan Krstiteljeva rođenja.
Kada je u skloništu izvan Betlehema došlo vrijeme poroda, sve je drugo bilo manje važno. Samo neka Dijete sretno dođe na svijet. Davno je psalmist zapisao: »Ti si me izveo iz krila majčina.« Hrabra je majka koja rađa! Hrabar je muž koji je oslonac ženi u porođaju! Rođenjem ulazimo u ovaj, za nas novi svijet. Gospodin će poslije od Nikodema tražiti da se, snagom Duha i vode, u krštenju rodi odozgora. Kod rođenja majka je najdragocjenija pomoć i suradnica. Osobito ona koja bijaše uz Sina i kod njegova konačnoga, pashalnog rođenja.
Oče sveti! Ti poznaješ sve stvorenje koje čeka blaženu nadu i uzdiše u porođajnim bolima. Čovjeku daješ da se nanovo rađa nakon bolesti, nakon gubitka, nakon što ga je slomila i ubila uvreda, nakon ropstva nezdravoj ovisnosti… Kada uporno pokušavam stvarati dojam da sam nešto što nisam, daj da se u duši iznova rodim! Kada najradije ne bih izišao u ovaj svijet, neka mi Majka bude poticaj i snaga da krenem!
(Mala Gospa, 8. rujna)
3. 9. 2000., ur. 14. 6. 2012., 3. izd. 8. 9. 2020.
Glas Koncila 39 (2000) 36, 9.
Preuzeto s: Biblijski portal - https://amdg.eu/
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Čita: prof. Anđa Jakovljević
