Je li moguće definirati riječ ljubav? Potrebno bi bilo pronaći 1000 drugih riječi samo kako bi donekle shvatili što bi ona možda mogla biti. Ali dovoljno je pogledati Marijin život i odnos koji je imala s Bogom kako bi shvatili tu tajanstvenu riječ. Je li moguće ljubiti Boga svim srcem i svom dušom svojom kao što Bog zapovijeda? Sve je moguće onomu koji vjeruje! (Marko 9,23). A kako bi vjerovali prvo trebamo gledati Boga očima istine.

Mi često gledamo Boga kroz perspektivu vlastitih predrasuda. Marija je gledala Boga onakvog kakav zaista je. Kada ugledamo nešto što je predivno zar ne zastanemo i divimo se? Gledala je Boga koji je sama ljubav i odlučila je nikad ne maknuti taj pogled jer je znala da ne postoji ljepši. Ako ti netko pokloni cvijet, nećeš li mu htjeti uzvratiti jednog dana sa određenim činom ljubavi. Bezgrešno začeće bio je taj cvijet u Marijinom životu kojeg je htjela uzvratiti na način da se preda svome Bogu svim srcem i svom dušom svojom. Bezgrešno začeta, bezgrešno je živjela i bezgrešno je uznesena na nebo. Prije nego što je začet Bog u njezinoj utrobi, začet je bio u njezinom srcu. I njezino srce koje je začelo Boga nikada ga nije ostavilo, niti ga izbacilo iz sebe kao što i Boga koji je začet u utrobi, nikada nije ostavila na križnom putu. Jedina je osoba koja je tu glavnu zapovijed u potpunosti izvršila bez i jedne mrlje. Marija je Božja školjka. Ljudi su gledali tu školjku izvana, a nisu vidjeli koliko je predivna iznutra. Mala u očima čovjeka, a najveća u Božjim. Bogu je najbitnije ono što se nalazi u čovjeku. Bog je u njoj vidio svoj rajski vrt koji je prepun ljepote, milosti i ljubavi. Toliko ga je ljubila da se je sama ljubav odlučila nastaniti se u njoj. Bog otac je odlučio staviti svoj najvrjedniji biser u tu školjkicu. Sina Božjega.

Vaša riječ neka bude: Da, da, - ne, ne. Marija je uvijek samo rekla da Bogu, a ne grijehu. Nova je Eva koja nikada neće niti početi razgovarati sa zmijom jer samo želi razgovarati sa Bogom. Kada joj je došao anđeo navjestiti najlijepšu vijest da će se taj biser nastaniti u njoj rekla je opet DA svome Bogu. Nije znala kako je moguće, ali je vjerovala da je ono što je čovjeku nemoguće Bogu lako moguće. Govorila je što god se dogodilo znam da je za moje dobro i dobro ovoga svijeta, jer Bog je dobar. Toliko je ljubila Boga da je Božja volja postala i njezina. Gospodin se je nastanio u njoj. S ponosom ga je nosila, a opet u poniznosti. Nije sebe uzdizala nego samo Boga. Znala je da sve što ima je dar od Boga. Ponizila se je do dna zemlje kako bi se njezin sin mogao uzdignuti do neba. Sve te kreposti od poniznosti pa do vjere su bile iz čiste ljubavi prema svome Bogu. Hodala je tom pustinjom s Josipom kako bi se njezin Gospodin mogao roditi. Čuvala ga je kao najvrjedniji dar. Dolazi ta betlehemska noć. Marija rađa njezinog i našeg Boga, najveću ljubav, spasitelja, učitelja, sina, brata, njezino i naše sve. Na zemlji se sada nalazi dijete Marije i Sin Božji. Iako je vani bila noć u njezinom srcu kada je držala malog Isusa bio je dan. Kao što su djeca često preslike svojih roditelja tako je i ljudska strana našeg Isusa preslika Marije. Ljubio je svih. Siromahe i bogataše, bolesne i zdrave, grešnike i pravednike. Ljubio je svoga Oca. Marija ljubi Boga i ta sličnost između Isusa i nje se jasno vidi u njihovim životima kada iz ljubavi čine volju Božju kakva god bila i koliko god patili. Iako navezana na Boga koji joj sve znači i njegovu ljubav u isto vrijeme je bila ne navezana na Isusa. Prepustila je da ide svojim putem i da čini ono za što se je rodio. Na križnom putu ta se je ljubav između Boga i nje najviše mogla vidjeti. Nikada ga nije napustila. Hodala je cijelo vrijeme s njim. I nikada nisu zamrzili svoga Oca koji je dopustio patnju, kao što mi to nekada činimo. Toliko je ljubila i bila sjedinjena s Isusom da su zajedno toga dana patili i nosili križ. Prema viđenjima blažene Ane Katarine Emerich cijelo je vrijeme gledala u Isusa, a ne u krvnike. I dalje nije htjela gledati u nešto što nije Bog. Isus koji je izranjavan, kojem je lice bilo prepuno krvi bilo joj je i dalje nešto najlijepše u što je mogla gledati u tomu trenutku. Pitajmo se bili mi gledali u tako slabašno biće ili bi mu okrenuli leđa i rekli ja nemam veze s njim. Marija ga nikada nije zanijekala. Ostala je njegova majka do kraja. I kada su došli na vrh Golgote bila je s njim. Prije nego što će umrijeti dao joj je još jedan zadatak njen Bog kojeg je toliko ljubila. Da postane Majka svima. I postala je. Opet je rekla to DA što se i dan danas vidi kroz ukazanja i nebrojene uslišane molitve. Kažu da ne postoji molitva koju Bog može odbiti Mariji. Zašto je to tako? Jer Marija isto nikada u životu nije rekla ne svome Bogu.

Isus umire sada na križu. Probadaju mu srce kopljem. Isusu je tog dana probodeno srce, a Mariji duša. Dvije bezgrešne osobe patile su tog dana zbog nas grešnika. Marija pati kada i njezin Bog pati. Sretna je kada je i njezin Bog sretan. Ljubi sve što i njezin Bog ljubi. Pa tako i ljubi plan da Isus bude osuđen na smrt, kako mi nakon smrti ne bi bili osuđeni. Sve što radi radi iz ljubavi prema Onomu koji ju je prvi ljubio.

Isusa skidaju s križa. Marija ga prima u svoje naručje. Isusov početak života obilježen je Marijinim držanjem u naručju kao i kraj. Drži ga nježno kao i prvog dana. I dalje ga ljubi. I dalje je njegova i On njezin. Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Te riječi su postale Marijine i do kraja života ih je živjela. Nikada Boga nije zaboravila. Nikada ga gledat prestala nije. Tako je bilo do uznesenja gdje ga je nastavila gledati i ljubiti.

Kakva je Marijina ljubav? Mislim da to najbolje hvalospjev ljubavi može opisati. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Marija velikodušno i dobrostivo daje cijeli život svome Bogu. Nije zavidila nikom nikada jer je znala da ima ono što je najvažnije a to je Boga. Nije se hvastala, nadimala se i bila nepristojna nego je svu slavu koju je mogla imati predala Bogu. Nikada nije tražila svoju volju nego samo Božju. Ne pamti zlo. Nije nas koji smo proboli Isusov bok grijesima zamrzila nego nam je postala majka. Nikada nije učinila nepravdu, a radosna je bila što se je sama istina u njoj nastanila. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada. Marija je vjerovala i nadala se da će joj Gospodin učiniti ono što je u očima čovjeka nemoguće. Dobila je sina, a ostala djevica. Ako je netko podnosio sve iz ljubavi onda su to Isus i Marija na križnom putu. Njezina ljubav prema Bogu nikada nije prestala niti će ikada prestati. Draga majko hvala ti na svemu. Na svakom poljupcu kojeg si uputila Gospodinu. Pomozi nam ljubiti Boga kao što si i ti ljubila. Neka i naša ljubav prema Bogu nikada ne prestane nego bude sve veća. Amen.

Razmatranje možete poslušati u našem arhivu:

Tekst: Kristijan Vranić, član Zajednice dominikanske mladeži bl. Pier Giorgio Frassati u Rijeci, tekst čitao fr. Ivan Dominik Iličić, OP

Foto: Bernard Gagnon, Wikimedia Commons