2. DAN
PREDSTAVA
Bez »đatre«, tj. predstave nema nikakve svečanosti u Bengaliji. To je dobro znao otac Vizjak, pa je stoga već mjesec dana prije proslave počeo s »Flavijanom«, veoma lijepim komadom iz povijesti prvih kršćanskih progona. Skoro svakog dana ostajalo se do iza ponoći, jer uvježbati ove ljude nije šala. Mnogi od njih ne znaju čitati, te se stoga ista stvar mora ponoviti barem desetak puta, da im ostane u pameti. A po noći bilo je vruće i sparno. No, takve teškoće ne smetaju revnosti oca Vizjaka. Uložio je mnogo truda, pa je zato komad uspio iznad svakog očekivanja.
Počeli smo rano, da se završi prije ponoći, jer je preuzvišeni morao već ujutro ostaviti Bošonti. Velika dvorana naše osnovne škole bila je puna puncata. Tu sam se uvečer dobro uznojio svrstavajući i uređujući djecu i starije. S ovim zadnjima bilo je još više muke. Pogani i muslimani pratili su predstavu s velikim zanimanjem. Sve je bilo tako uređeno da je između pojedinih prizora i u samim prizorima bilo mnogo pouke, i to sve u pjesmama, jer se to onda njima usiječe u pamet. Bila je i grupa dječaka pjevača. Ti su odnijeli rekord. Obučeni u krasna odijela, dobro uvježbani, upravo su divno pjevali. Iz prikrajka sam gledao na lica ljudi. Mnogi plaču, osobito kad okrutni general ubija svog vlastitog sina, jer se taj neće odreći Isusa. No konac je bio upravo veličanstven. Čitava grupa dječaka ulazi svečano na pozornicu noseći palmine grane pobjede i pjevajući: »Đoe Đišu Kristo, đoe Dišu Kristo! — Slava Isusu Kristu, slava
Isusu Kristu!« Iza njih dolazi svećenik do tijela mučenikova, koje je obasuto cvijećem. U dvorani grobna tišina. Svećenik nad mrtvim tijelom mučenika hrabri vjernike da ustraju i da se mole za svoje progonitelje. Uto dolazi i general poganin. Prepoznaje mrtvo tijelo svojeg djeteta, koje svoju prvu milosnu ružu daje svom ocu, milost obraćenja. Baca se na mrtvo mučenikovo tijelo i ljubeći mu blijede usne zavapi:
»O Isuse Nazarećanine, vjerujem u tebe, ljubim te...« Mnogi su pogani plakali.
Sigurno ovi prizori neće biti uzaludni. Milost će već djelovati u svoje vrijeme i donijeti plod obraćenja. Dakako, kao uvijek: mnogo ovisi o našem zanimanju za misije i o našim molitvama.
Još je bio sumrak, kad se preuzvišeni opraštao od nas da nastavi svoj apostolski put. Još jednom smo mu na svemu zahvalili što je učinio za Bošonti. Zamolili smo ga da blagoslovi naš budući rad i da se na poseban način sjeti naših dobročinitelja u dalekoj domovini. Učinio je to drage volje i obećao nam da nikada neće zaboraviti svog »dragog Bošontija«.
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora