1. DAN
SLAVLJE U BOŠONTIJU
Rano je listopadsko jutro. Sunce se upravo pojavilo iza gosapskih rižišta u ljepoti, kakovu pozna samo zemlja čara Bengalija. Njegove su se zlatne zrake provlačile kroz palme i lelujave listove banana, zlateći dostojanstveni lik preuzvišenog kalkutskog nadbiskupa, dok je uzdignutom rukom po prvi put blagoslivljao ostvarenje vaših i naših želja, vaših i naših molitava i žrtava, crkvu Male Svetice u Bošontiju.
Sve je bilo tako mirno i uzvišeno. Bubnjevi su prestali bubnjati, zvona su zamuknula, oči su svih uprte u nad pastirov lik koji blagoslivlja dom Gospodnji, mjesto, koje je Mala Svetica sebi izabrala da iz njega sipa ruže milosti nad neumrle duše bijednih pogana širom Sunderbanskih džungla i nad sve one koji će je u tom svetom djelu pomagati.
Zvona su zvonila, ljudi su sa svih strana dolazili obučeni u svoja najljepša odijela. »Khudro Pušper porbo, Malog Cvijeta blagdan«, pa je sve u svečanom raspoloženju. Iz stotinu dječjih grla orilo se:
Kako se je krasno rascvao cvijetak mali Djeteta Isusa,
Kroz svete zrake izgleda sjajan, zemlju mirisom obasipljući.
Dah cvijeta zvuk je slatki,
dobar primjer dajući narodima ovoga svijeta i svim grješnicima ...
Oh, kako je krasan cvijetak Isusov, svet i čist,
svijet je pun i prepun slave i mirisa Cvijetka Isusova ...
Kako je to bio lijep prizor! Učinila Mala Svetica te se crkva naskoro ispuni novo obraćenicima! Naše molitve i žrtve pospješit će taj sretni čas.
Blagoslov oltara i svetohraništa bio je brzo završen. Nadbiskup je otišao u sakristiju, dok smo se mi dali na posao da uresimo veliki oltar. Nakiti su bili pripravni, pa je išlo brzo. Sve je bilo u bjelini, pa je oltar uistinu lijepo izgledao.
Pod pontifikalnom misom, koja je bila prikazana za preuzvišenog i za sve dobročinitelje i prijatelje, propovijedao je otac Vizjak. Zahvalio je nadbiskupu za njegovu ljubav prema siromašnom Bošontiju. Ovo mjesto, daleko u delti rijeke Gangesa, po njegovoj dobroti dobilo je evo jednu od najljepših crkvi cijele pokrajine. Zahvalio je i vama, dragi naši dobročinitelji, iz nove crkve, na koju vi mislite već tolike godine. Pozvao je sve vjernike, sve prisutne svećenike, da se danas na ovaj veliki dan sjete vas, vaših milih i dragih, te da spomenu Maloj Svetici kako ne smije zaboraviti onih koji su najviše učinili da je ona dobila tako krasan stan u Bošontiju.
Svetu potvrdu primilo je oko 160 ljudi. Uz svaku grupu stajao je katehista s imenima i ceduljicom, tako da nije bilo nikakvog zapinjanja.
Poslije zadnje molitve narod se počeo razilaziti. Ja sam otišao u školu, da malim lopovima zasladim usta. Da ste ih samo vidjeli kako su poskakivali. Znaju oni da preuzvišeni neće na njih zaboraviti. I nije. Već mi je nekoliko dana prije rekao da za djecu moram kupiti malo slatkiša, da budu na taj dan što veseliji.
Poslije podne imali smo svečani blagoslov i »Tebe Boga hvalimo«. Riječi zahvale Svemogućemu izlazile su iz dna srca.
Oh, da ste samo s nama u Bošontiju živjeli kroz prošlu godinu, onda biste istom vidjeli koliko je bilo teškoća, koliko je puta izgledalo da će sve skupa zapeti. Pa ipak se sve uz Božju pomoć privelo kraju.
Tebi, Gospodine, vječna hvala za to!
U Isusu zahvalni otac Ante Gabrić
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
