„Gospodin je pastir moj“ — Ps 23
Pritisak na poslu, premalo vremena?! Željan si odmora, opterećen i bezvoljan. Ako ti se problemi čine nagomilani uzmi prirodni dodatak svojoj duhovnoj prehrani: Psalam 23!
Upravo slike koje nam nudi ocrtavaju ambijent naših želja i snova za idealan odmor. Pastir, zelena polja, tihani vrutci, odmor, staze, štap i palica, kao u nekoj brošuri predstavljaju nomadski, pastirski, za nas, pomalo neopterećen način života. Drugi dio daje nam okusiti širokogrudnost pastirova gostoprimstva kad te kao domaćin dočekuje za svojom prostrtom trpezom punom svakog obilja, maže miomirisnim uljem u znak počasti i osvježenja od žege te krijepi svojim vinom točeći ti ga tako da trebaš dobro paziti da ga od svoje darežljivosti ne prelije preko ruba tvoje čaše. I to sve, naslađujući se s tobom na oči dušmana tvojih.
Tamo od prvih vremena Bog kao pastir vodi svoj narod iz ropstva Egipta, pase ih, uzima u naručje, brižno njeguje, skuplja ga u jedno, ne ostavlja ga ni kad potpuno zastrane, šalje velike pastire u liku patrijarha, vođa, sudaca, kraljeva, no budući da su se ti ljudski vođe, s vremenom iznevjerili, šalje svijetu svoga Sina Dobrog pastira koji je vrata ovcama. Naposljetku, sve do zadnjeg retka ne umara se ponavljajući: „Jaganjac koji je posred prijestolja bit će vam pastir i voditi vas na izvore života: I otrt će Bog svaku suzu s očiju. Nećete više gladovati ni žeđati, neće vas više paliti sunce niti ikakva žega.
No, unatoč tako lijepim slikama koje nam donosi: „Dolina smrti, zlo i oči dušmana mojih“ stavljaju pred nas realnost s kojom smo svaki dan u doticaju. I zaista: Utroba ovoga psalma duboko je ispunjena borbom za goli život i preživljavanje, borbom pastira da pronađe poljane zelene u suhim stepama Izraela i borbom ovaca da, unatoč svemu ustraju u hodu za njim da bi došle do okrepe. To je realnost ove molitve! Pastir pronalazi oaze usred pustinja, lišava se svoje komocije, prilagođava stanju svoga stada. Zauzvrat ovce ponekad slijede njegov ritam i rutu koji i nisu uvijek jednostavni za proći do željenog obroka i ispunjenja potreba, ali ipak za njim idu. Iza ovog psalma, dakle, stoji duboko iskustvo samoodricanja, patnje, povjerenja iskušanog sumnjama koje se izvija u izraz pouzdanja: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom.“ Ovaj psalam je plod tog velikog iskušenja na kojemu je Gospodin uvidio tvoju pripadnost njemu i nije te ostavio u tvojoj životnoj borbi nego je on njezin stalni pratitelj spreman u svakom trenu pružiti potrebnu ti pomoć da nastaviš put. Nikada nije i niti će navaliti na tebe toliku težinu puta da ne bi izmrcvaren beživotno ostao na njegovoj sredini.
Ako Bog i po suhim stepama pronalazi plodne njive, čemu sumnjati da ti iza beživotne doline smrti, teškoća, krivih prosudbi, prevelikog straha od svakodnevnih zbivanja, etiketa i krivnji koje ti drugi nameću, propalih odnosa i veza neće pružiti trpezu prostranu, dobrotu i milost, mjesto u svom domu te zaštitu od svih onih očiju koje su ti uperena prsta govorile da nećeš uspjeti.
Mi smo kao i psalmist putnici dolinama smrti i života. No te doline smrti su doline naše pobjede. Kroz njih moramo proći da bismo stekli pouzdanje, isklesali karakter, zaslužili povjerenje, produbili vjeru i odnose. Ne predaj se jer dolina smrti, dolina je tvoje pobjede.
— s. Mirjana Potnar, Družba Kćeri Božje ljubavi
