„Gospodine, Bože moj, tebi se utječem!“ — Ps 7
Dragi mi slušatelji!
Istim pozdravom pozdravljala sam davno u ratnim godinama, prije nekoliko desetljeća. Draga mi ta sjećanja. Nakon jednog takvog pozdrava i promišljanja u okrilju vjerske emisije, na vrata našeg samostana pozvonila su četvorica gardista. Rekoše da stižu s prvih obrambenih velebitskih crta. Naravno da sam se rasplakala od ganuća čuvši da je njima u rovovima nešto značilo tih par minuta…
Ali kako danas, nakon puno godina, u skroz novim okolnostima, iz običnosti mog svakodnevlja, u ovih nekoliko minuta reći nešto što će biti bolje od šutnje…?
Moja molitva ovih tjedana otkad promišljam što bih podijelila s vama, najčešće je poklik psalma koji nam liturgija danas daje: "Gospodine, Bože moj, tebi se utječem!" (Ps 7)
I ostadoh na evanđelju dana. Sv. Ivan zapisa:
Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?"
Tako je u narodu nastala podvojenost zbog Isusa. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
Dođoše, dakle, stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"
Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok."
I otiđoše svaki svojoj kući. — Iv 7,40-53
Neki „iz naroda“, stražari, i još „neki drugi“ svom sigurnošću su svjedočili da Krist nije običan čovjek, govori drukčije, čak toliko drukčije da „nitko nikada nije tako govorio“.
Glavari svećenički i farizeji imaju sigurnost Zakona, do te mjere da je njihova procjena te svjetine koja ne pozna Zakona – „to je prokleto“.
Uvijek bude i onih koji smognu hrabrosti iskoraknuti iz tvrdoće okvira, koji uspiju uočiti promašene namjere i poteze. Tako i Nikodem: "Zar naš zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?“
Njegov intervent nije spasio Galilejca od smrti, ali je nama kroz stoljeća i tisućljeća poticaj i izazov da je uvijek moguće biti Njegov! Sve do ukopa. Za vječni Uskrs!!!
Volim Nikodema. A prošle godine svjetlo dana je ugledalo niz promišljanja fra Ante Badurine pod naslovom U sjeni Isusovoj. Fra Ante iz perspektive Nikodemova vratara razgovara s Učiteljem svoga gospodara…
Došao si u večer onu kasnu
Kad zvuci danji gasnu
Uzvrativ nedavni posjet
Gospodaru mom Nikodemu
Tiho si zvekirom
Razbudio stoljetnu tišinu
Što vlada u sjeni arkada
I odiše snenim neuzbudljivim mirom
Kao da je zasjala nova nada
Nebrojenim ljetima i naraštajima časnim
Štovane ove kuće.
- Tako se i ja ponadah svemu
Čemu i sve sluge i roblje svijeta
Opojnom mirisu slobode
I radosti dostojanstva stečena
Pa kad bojažljivo odškrinuh vrata
I ocrta se tvoja sjena
Prosuše se sanjani mirisi
U sve pore moga bića
Poput vode u sasušeno žilje
Poput čuda otkrića nepoznata brata
Poput zdrava smijeha djevojaka i mladića
- Pričao si do sitnoga sata
S mojim gospodarom i kad opet otvorih dvorišna vrata
Da te pustim u noć
Okrenu se meni prije nego ćeš poć
I prozbori blago
Blagoslovljen da si dobri slugo dobrog gospodara…
Otkuda me znaš Rabi
Posramljeno promucah uz jecaj slabi
Vidjeh te u masi koja slušaše besjede moje
U Magdali kraj obale morske
I znaj srce me moje nikada ne vara
Neće proći dugo
Potražit ćeš mene
S usrdnom molbom da skinem mrene
S očiju tvoga duha
I trebat ćeš me trajno kao gladnik Kruha
A sad ostaj zdravo
Darujem ti nutarnju slobodu
Ne trebaš većeg dara
Zahvalno ju blaguj na ponos svome rodu.
- Kad ujutro novi dan poteče
Uz posle dnevne
Gospodar motreć me pomno zamišljeno reče:
Vjerni moj slugo promijenilo te vidim
Proteklo veče
- I mene je dirnuo Rabi sigurnom riječi iz čistih ust
Ali ti sjajiš ti mirišeš po njemu
I tvoj će život biti sudim bez njega pust.
Eto…
Ostajem uz Nikodemova vratara s molbom da nam Rabi podari milost trajnog gladovanja za Njegovim Kruhom, da svakodnevno otkrivamo koliko je život bez njega pust, i da po ovim korizmenim koracima - i po svima nama Ljubav bude ljubljena.
— s. Marija Gracijana Gracin, Družba sv. Vinka Paulskog