„Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.“ — Lk 11,23
Čitanja: Jr 7, 23-28; Ps 95,1-2. 6-7ab. 7c-9; Evanđelje - Lk 11, 14-23
Naizgled korizma može djelovati kao vrijeme mučenja, a zapravo, to je vrijeme kada je Gospodin potpuno razoružan u svojoj ljubavi prema nama, ne bi li nas pošto-poto spasio.
Sjećam se kako sam kao osnovnoškolka išla u gradsku knjižnicu i pred ulaznim vratima zatekla veliku metalnu kutiju s otvorom, kao da je velika kasica, s natpisom u kojem se mole sve članove knjižnice koji su već dugo dužni vratiti knjige da ih stave u predviđenu kutiju. Kako fantastičan izraz milosrđa..u nekom drugom periodu, sjećam se da je postojalo vrijeme, u trajanju par tjedana, možda i sada ima tako, kada se oprašta dug od zakašnjenja za povrat knjiga. Tako sam doživjela početak ove korizme, ni manje ni više nego kao snažnu, brižnu ljubav Očevu, punu čežnje za nama. To je naravno razbudilo i raspirilo moju čežnju za Njim. Pitah se, odakle krenuti i shvatih – od Riječi Božje. Što mi želiš reći? Govori Gospodine, sluga tvoj sluša…Ne, Gospodin ne čeka na nas smrknuta lica, jer smo zgriješili, udaljili se od Njega, ne, ne, to mi činimo. On se nad zlom ražali. Kaže u proroku Jeremiji, okrenuše mi leđa, a ne lice. Bog uvijek ljubi prvi, kako nam sv. Ivan piše, nismo mi ljubili Njega, nego je On ljubio nas...
Za početak, da bi mogli slušati i čuti, trebamo to htjeti, željeti..onda i stav tijela to potvrđuje, okrećemo lice, a ne leđa, Bogu.. i bližnjemu.
„Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo kraljevstvo Božje.“
Ako znamo da je kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, onda ćemo prepoznati kada nam dođe upravo po tim elementima. No, zadržala bih se na – miru, jer odmah poslije govori: Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Riječ naoružani doziva mi u sjećanje riječi sv. Pavla koji u Poslanici Efežanima govori – opašite svoje bokove istinom, obucite oklop – pravednost, obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir! U svemu, uzmite veliki štit – vjeru, njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga! Prihvatite kacigu i mač Duha, to jest Riječ Božju. Uza sve to, molite da bi zadobili duhovnu snagu od Boga. Vratimo se naoružanom koji čuva svoj stan, a stan je slika naše duše. Nismo li hram Duha Svetoga? Po daru svetog krštenja primili smo u stan Presveto Trojstvo.. Naše naoružanje dakle jest svijest – čiji smo i život u Istini. Ponovno se vraćam na proroka Jeremiju, jer spominje – ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, Boga svojega i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih. Evo kako se to obistinjuje u Evanđelju. Iz mnoštva koje je svjedočilo i divilo se oslobođenju njemaka digli su se glasovi koji su Isusu, koji je Istina sama, rekli da po poglavici đavolskoj izgoni đavla! Uistinu, iz obilja srca svoga su govorili. Ali i riječ opomena mi priziva zaziv iz litanija poniznosti, kada molimo, od straha pred bolom prijekora, oslobodi me Isuse. Kakve sad to ima veze? Mi se svi po prirodi bojimo opomene, ali ona nam služi da hodimo u poniznosti. Jer hoditi u poniznosti znači živjeti u Istini. Dokle god je strah od suočavanja sa samim sobom veći od ljubavi prema Istini, može nam se dogoditi da nam sve izmiče, unatoč sakramentima koje svednevice primamo. Događaj iz Evanđelja me podsjeća na situacije kada čovjek zbog učinjena dobra biva javno pohvaljen, a neka duša zbog ljubomore istupi i počne obezvrjeđivati i čovjeka i njegovo djelo. Eto zašto kaže Gospodin po Jeremiji – pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svoga. Ovdje mi dolaze mudre misli svete Majke Terezije - Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro!
Ipak, unatoč našoj sposobnosti da činimo zlo, Bog zna da smo sposobni i za ljubav, jer za sebe nas je stvorio. Zato riječi današnjeg psalma pune su nade. Po njima nas poziva – O da danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda. A kakvo je to tvrdo srce? Srce koje prije vidi zlo nego dobro. Srce sporo da sluša i čuje drugoga, sudi prema svom skučenom iskustvu i svojoj ranjivosti. Rađe ostaje u svojoj takozvanoj ispravnosti nego da po bolnom poniženju hodi u Istini koja oslobađa i daruje unutarnji mir i radost.
Sprovedimo u djela riječi poziva – dođite, kličimo Gospodinu, Spasitelju svome. Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama, jer On je Bog naš koji nas stvori.. i čuva. Dođite, prignimo koljena(i uši) i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori.
Sjetimo se da smo hram Božji. Naoružajmo se Istinom koja nas oslobađa i čuva u poniznosti, da s Isusom sabiremo i da nas uroni u Svoje kraljevstvo.(Kako je danas četvrtak i ulazimo dublje u korizmu spominjemo se i muke Isusove kada se u Getsemanskom vrtu znojio krvavim znojem. A sv. Augustin kaže: a što je drugo kapanje krvi cijeloga tijela negoli muke mučenika cijele Crkve? Na današnji dan, 7. ožujka, spomendan je i svetih mučenica Perpetue i Felicite. Neka nam i njihov zagovor pomogne ljubiti Istinu i bližnjega do prolijevanja krvi, poput prvih kršćana.
— s. Marija Janja Padežanin, klarisa
