AUTOR: s. M. Darija Filipančić, novakinja
U okružnici „O pouzdanju u Boga u strašnim vremenima koja proživljavamo“, 7. siječnja 1945., blaženi kardinal Alojzije Stepinac je zapisao:
„I tako, dok se je današnji čovjek okrenuo od Boga, obratio se k stvorovima. Ispunile su se riječi svetoga Augustina: »Mnogi su postali lude, jer su sami sebe smatrali mudrima.«
Sve je dakle mišljenje i htjenje mnogoga današnjeg čovjeka upereno na zgrtanje blaga, na putene užitke, na raznovrsne zabave i pijanke kraj sve srahovite ozbiljnosti vremena, u kojemu živimo. Čovječanstvo naših dana sliči čovječanstvu prije općega potopa, o kojemu govori Isus Krist, proričući o svršetku svijeta: »Kao što je bilo u dane Noine, tako će biti, kada dođe Sin čovječji. Jer kao što su u dane pred potopom jeli i pili, ženili se i udavali do onoga dana, kad Noa uđe u korablju, i ne opaziše, dok ne dođe potop i sve odnese.« Kad gledamo, kako se danas veliki gradovi ruše u prah i pepeo, kako ih sažiže strašni oganj, tko da se ne sjeti sudbine Sodome i Gomore, koje je istrijebio oganj s neba radi njihovih protuprirodnih opačina. I kad gledamo toliku zbrku pojmova u današnjem svijetu, tko da se ne sjeti onoga čovječanstva, koje je gradilo babilonski toranj, zaboravivši, da se odredbe Gospodnje ne mogu nikada nekažnjeno prestupati.
Današnji je čovjek pošao sličnim putem. Umjesto da živi u prekrasnoj građevini, koju je sazdala ruka premudroga i dobroga Boga na temelju deset zapovijedi Božjih i beskrajna ljubav Njegova, koja se očitovala u Evanđelju, što ga je Isus Krist donio na svijet, ljudi naših dana nisu zadovoljni time, nego hoće svojim rukama stvoriti novi dom, novu babilonsku kulu, sazdanu na labavom temelju ljudskih strasti, zabluda uma i zabluda volje.“
Ove blaženikove riječi, možemo preslikati i na današnje vrijeme. Nevolja u kojoj se nalazi suvremeno društvo, za nas koji vjerujemo je prilika i poziv na obraćenje. Što znači obratiti se? To znači doći k sebi i vratiti se svome Bogu. U izvanrednom obraćanju čitavom svijetu 27. 3. 2020. godine, Sveti Otac papa Franjo u svojoj poruci govori: „U ovoj korizmi odjekuje Božji hitni poziv: „Obratite se“ i „Vratite se k meni svim srcem svojim“, kako nam poručuje sam Bog preko proroka Joela (Joel 2, 12). Papa je imao pravo kad je rekao da je obraćenje hitni poziv. A kad je nešto hitno, onda sve drugo dolazi u drugi plan.
Kako je blaženi Alojzije Stepinac živio svoj odaziv na Božji poziv obraćenja? Bio je čovjek dubokog pouzdanja u Božju milost koja svoje vjerne nikad ne napušta, a osobito u kriznim situacijama, u kojima se i on sam toliko puta našao. Nevolja ga je učila uvijek iznova ne oslanjati se na svoje slabe ljudske snage, već od Neba tražiti jakost. Iz te vjere mogao je govoriti i govorio je: "Imati pouzdanje u Boga i moliti ustrajno. Gospodin zna, kad je pravi čas, da pomogne! Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti. "
Obraćenje srca Bogu događa se, prije svega, uz milost Božju. Ono u sebi uključuje dva koraka; prvi: doći k sebi; i drugi: vratiti se svome Bogu. Takvo shvaćanje obraćenja pokazao nam je sam Isus u prispodobi o izgubljenom sinu. Promatrajući suvremenog čovjeka, uviđamo da je sve sličniji mlađem, „rasipnom sinu“. Što više posjeduje, više mu je i potrebno. Tek što utaži jednu žeđ, javljaju se nove….Udaljuje se od oca i nepromišljeno troši sve očevo imanje, živeći grešno i rastrošno, počinje oskudijevati u nužnome…. Eh, da barem i tada ostanemo kao izgubljeni sin. Tada, u velikoj nevolji, dolazi k sebi i počinje shvaćati i doživljavati posljedice svoga krivog izbora i grešnog života. Isus za ovog izgubljenog sina kaže: „Tada dođe k sebi i reče: 'Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: 'Oče, sagriješih Bogu i tebi'“ (Lk 15, 17-18).
Zaboravili smo Boga. Život i sve što imamo, poput izgubljenog sina, dobili smo od svoga Nebeskog Oca, od koga smo se srcem udaljili. Bog je protjeran iz javnog života. I naše srce često luta stranputicama, koje nas udaljavaju od Boga, a Isusove riječi: „Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti“ (Lk 12, 48), itekako se odnose i na nas… Bog s pravom očekuje od svojih vjernika, da žive kao njegova djeca, da se pokoravaju njegovim zapovijedima, da idu Njegovim putem, a to je uski i trnoviti put, to je put umiranja sebi, to je put istinskog služenja Bogu i bližnjemu, nesebičnom ljubavlju i predanjem. Mnogi od nas krenuli smo drugim putem. Previše nas je zarobio duh ovoga svijeta i potrošačkog mentaliteta.
“ Ako, dakle hoćemo da se ljudsko društvo uistinu obnovi, valja da se čovjek opet svim srcem vrati k Bogu. Potrebita je prije svega temeljita obnova života. Valja poučiti čovjeka da nije na svijetu zato da uživa, nego zato da provodeći život na zemlji prema načelima evanđelja, postigne jednom vječni život na nebu…. Zato, ako moderni čovjek hoće da bude sretan na ovom i na drugom svijetu, mora poći putem koji je označio Krist govoreći: Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, a sve drugo će vam se nadodati.“ (bl. Alojzije Stepinac, iz govora na Socijalnom tjednu 1938.)
