Iz 40 - 43
40
1 II. KNJIGA IZRAELOVE UTJEHE
Prorokov poziv
»Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.
2 Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo okonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Jahvine ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.«
3 Glas viče: »Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
4 Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.
5 Otkrit će se tada slava Jahvina
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila.«
6 Glas nalaže: »Viči!«
Odgovorih: »Što da vičem?«
– »Svako je tijelo k’o trava,
k’o cvijet poljski sva mu dražest.
7 Sahne trava, vene cvijet,
kad dah Jahvin preko njih prođe.
Doista, narod je trava.
8 Sahne trava, vene cvijet,
ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.«
9 Navještaj bogojavljenja
Na visoku se uspni goru,
glasniče radosne vijesti, Sione!
Podigni snažno svoj glas,
glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova,
a ispred njega njegova nagrada.
11 Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju,
i brižljivo njeguje dojilice.
12 Božja veličina
Tko je šakom izmjerio more,
i nebesa premjerio pedljem?
Tko je mjericom izmjerio zemlju,
i planine na mjerila,
a tezuljom bregove?
13 Tko je pokrenuo duh Jahvin,
koji ga je uputio savjetnik?
14 S kim se on posvjetova,
tko je njemu mudrost ulio,
naučio ga putovima pravde?
Tko li ga je naučio znanju,
pokazao mu put k umnosti?
15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra,
vrijede kao prah na tezulji.
Otoci, gle, lebde poput truna!
16 Libanon je malen za lomaču,
a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.
17 Svi narodi k’o ništa su pred njim,
ništavilo su njemu i praznina.
18 S kime ćete prispodobit’ Boga?
I s kakvim ga likom usporedit’?
19 Ljevač lijeva idol,
zlatar ga pozlaćuje
i lijeva od srebra lančiće.
20 Siromah za prinos
bira drvo koje ne trune;
i vješta traži umjetnika
da mu načini kip nepomičan.
21 Zar ne znate? Zar niste čuli?
Nije li vam odiskona otkriveno?
Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?
22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga
kom su stanovnici poput skakavaca.
Kao zastor nebesa je razastro,
kao šator za stan razapeo.
23 On obraća u ništa knezove,
uništava suce zemaljske.
24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani,
tek što im stabljika u zemlju korijen pruži,
on puhne na njih i oni posahnu,
vihor ih k’o pljevu raznese.
25 »S kime ćete mene prispodobit’,
tko mi je ravan?« kaže Svetac.
26 Podignite oči i gledajte:
tko je to stvorio?
Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu,
i koji ih sve zove po imenu.
27 Svemoćna Providnost
Zašto kažeš, Jakove,
i ti, Izraele, govoriš:
»Moj put sakriven je Jahvi,
Bogu mom izmiče moja pravica?«
28 Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Jahve je Bog vječni,
krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv.
29 Umornome snagu vraća,
jača nemoćnoga.
30 Mladići se more i malakšu,
iznemogli, momci posrću.
31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se.
41
1 Bog zove Kira
Umuknite preda mnom, otoci, nek’ novu snagu narodi priberu.
Nek’ se primaknu i progovore;
zajedno pristupimo k sudu.
2 »Tko je podigao s istoka
onog kog ukorak prati pravednost?
Tko mu izručuje narode
i kraljeve podlaže?
Prah su pod mačem njegovim,
k’o pljevu ih njegov luk raspršuje.
3 Goni ih, napreduje pouzdano,
noge mu se ceste ne dotiču.
4 Tko je to učinio i izvršio?
Onaj koji odiskona zove naraštaje,
ja, Jahve, koji sam prvi
i bit ću ovaj isti s posljednjima!«
5 Otoci gledaju,
i strah ih obuzima,
dršću krajevi zemaljski,
oni se bliže i već su tu.
6 Svatko pomaže svome drugu,
i bratu svom zbori: »Hrabro!«
7 Ljevač bodri zlatara,
onaj koji gladi čekićem
bodri onog koji kuje na nakovnju.
On govori o spajanju: »Dobro je«,
i čavlima kip učvršćuje
da se ne pomiče.
8 Bog je s Izraelom
Ti, Izraele, slugo moja,
Jakove, kog sam izabrao,
potomče Abrahama,
mojega ljubimca!
9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje
i pozvah s rubova njenih,
ti kome rekoh: »Ti si sluga moj,
izabrao sam te i nisam te odbacio.«
10 Ne boj se, jer ja sam s tobom;
ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj.
Ja te krijepim i pomažem ti,
podupirem te pobjedničkom desnicom.
11 Gle, postidjet će se i smesti
svi koji su na tebe bjesnjeli,
bit će uništeni i propast će
oni što se s tobom parbiše!
12 Tražit ćeš svoje protivnike,
ali ih nećeš naći.
Bit će uništeni, svedeni na ništa
oni koji protiv tebe vojuju.
13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj,
krijepim desnicu tvoju
i kažem ti: »Ne boj se,
ja ti pomažem.«
14 Ne boj se, Jakove, crviću,
Izraele, ličinko,
ja sam pomoć tvoja
– riječ je Jahvina –
Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.
15 Gle, činim te mlatilom oštrim,
novim, dvostrukih zubaca;
mlatit ćeš i satirati brda,
u prah ćeš pretvoriti bregove.
16 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti,
vihor će ih raspršiti.
A ti ćeš kliktati u Jahvi,
dičit ćeš se Svecem Izraelovim.
17 Čuda novog Izlaska
Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema!
Jezik im se osuši od žeđi.
Ja, Jahve, njih ću uslišiti,
ja, Bog Izraelov, ostavit’ ih neću.
18 U goleti bregova otvorit ću rijeke,
i posred dolova izvore.
Pustinju ću pretvoriti u močvaru,
a u vrela sušnu zemlju.
19 Posadit ću u pustinji cedar,
bagrem, mirtu i maslinu.
Stepu ću pošumiti čempresom,
brijestom i šimširom zajedno.
20 Nek’ svi vide i nek’ znaju,
nek’ promisle i nek’ shvate:
ruka Jahvina to učini,
Svetac Izraelov stvori sve.
21 Jahve je jedini Bog
Iznesite svoj spor, kaže Jahve,
predočite dokaze, kaže kralj Jakovljev.
22 Nek’ pristupe i nek’ nam objave
ono što će se zbiti.
Ta što su nam otkrili o onom što bijaše,
što se ispunilo, da o tom mislimo?
Il’ objavite što će biti,
da doznamo ono što dolazi.
23 Otkrijte nam što će se poslije zbiti,
i poznat ćemo da ste bogovi.
Učinite nešto, dobro ili zlo,
da se začudimo i prepadnemo zajedno.
24 Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna,
gnusan je koji vas izabere.
25 Jahve je prorekao Kirovu pobjedu
Podigoh ga sa sjevera da dođe,
zazvah ga po imenu s istoka.
Kao blato gazio je namjesnike,
kao što po glini lončar gazi.
26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali,
unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je?
Ali nikog nema tko bi objavio,
niti koga da bi navijestio,
niti koga da čuje riječi vaše.
27 Ja prvi rekoh Sionu: »Gle, evo ih«;
prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.
28 Gledao sam, ali ne bješe nikoga,
ni jednoga od njih da savjet dade,
da ih pitam i da odgovore.
29 Svi zajedno ništa su,
ništavna su djela njihova,
vjetar i ispraznost njihovi kipovi.
42
1 Prva pjesma o Sluzi Jahvinu
Prvi dio
Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.
2 On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.
3 On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu,
4 ne sustaje i ne malakše
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za njegovim naukom.
5 Drugi dio
Ovako govori Jahve, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode.
6 »Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,
7 da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.
8 Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima.
9 Što prije prorekoh, evo, zbi se,
i nove događaje ja naviještam,
i prije negoli se pokažu,
vama ih objavljujem.«
10 Pobjednička pjesma
Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim što je u njem,
otoci i njihovi žitelji!
11 Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi,
nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci!
Nek’ podvikuju stanovnici Stijene,
neka kliču s gorskih vrhova!
12 Nek’ daju čast Jahvi
i hvalu mu naviještaju po otocima!
13 Kao junak izlazi Jahve,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.
14 »Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.
15 Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti.
16 Vodit ću slijepce po cestama,
uputit’ ih putovima.
Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’,
a neravno tlo u ravno.
To ću učiniti
i neću propustiti.
17 Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
‘Vi ste naši bogovi.’«
18 Zaslijepljenost naroda
Čujte, gluhi!
Progledajte, slijepi, da vidite!
19 Tko je slijep ako ne moj sluga,
tko je gluh kao glasnik koga šaljem?
Tko je slijep kao prijatelj,
tko je gluh kao sluga Jahvin?
20 Mnogo si vidio, ali nisi mario,
uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti
da uzveliča i proslavi zakon svoj.
22 A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen,
mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore.
Plijene ih, a nikoga da ih izbavi;
robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!«
23 Tko od vas mari za to?
Tko pazi i sluša unapredak?
24 Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Jahve,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali?
25 Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj
i strahote ratne:
plamen ga okruži odasvud,
al’ on ni to nije shvatio;
sažeže ga,
al’ on ni to k srcu ne uze.
43
1 Oslobađanje Izraela
Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove,
koji te sazdao, Izraele:
»Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
imenom sam te zazvao: ti si moj!
2 Kad preko vode prelaziš, s tobom sam;
ili preko rijeke, neće te preplaviti.
Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti,
plamen te opaliti neće.
3 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.
4 Jer dragocjen si u mojim očima,
vrijedan si i ja te ljubim.
Stog i dajem ljude za tebe,
i narode za život tvoj.
5 Ne boj se,
jer ja sam s tobom.
S istoka ću ti dovest’ potomstvo
i sabrat ću te sa zapada.
6 Reći ću sjeveru: ‘Daj mi ga!’
a jugu: ‘Ne zadržavaj ga!’
Sinove mi dovedi izdaleka,
i kćeri moje s kraja zemlje,
7 sve koji se mojim zovu imenom,
i koje sam na svoju slavu stvorio,
koje sam sazdao i načinio.«
8 Jahve je jedini Bog
»Izvedi narod slijep, premda oči ima,
i gluh, premda uši ima.
9 Neka se saberu sva plemena
i neka se skupe narodi.
Tko je od njih to prorekao
i davno navijestio?
Nek’ dovedu svjedoke da se opravdaju,
neka se čuje da se može reći: ‘Istina je!’
10 Jer vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina,
»i moje sluge koje sam izabrao,
da biste znali i vjerovali
i uvidjeli da sam to ja.
Prije mene nijedan bog nije bio načinjen
i neće poslije mene biti.
11 Ja, ja sam Jahve,
osim mene nema spasitelja.
12 Ja sam prorekao, spasio i navijestio,
i nema među vama tuđinca!
Vi ste mi svjedoci«, riječ je Jahvina,
»a ja sam Bog 13 od vječnosti – ja jesam!
I nitko iz ruke moje ne izbavlja;
što učinim, tko izmijeniti može?«
14 Uništenje Babilona
Ovako govori Jahve,
otkupitelj vaš, Svetac Izraelov:
»Radi vas poslah protiv Babilona,
oborit ću prijevornice zatvorima,
i Kaldejci će udariti u kukanje.
15 Ja sam Jahve, Svetac vaš,
stvoritelj Izraelov, kralj vaš!«
16 Čudesa novog Izlaska
Ovako govori Jahve,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;
17 koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše.
18 »Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit’ mislite na ono što je prošlo.
19 Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
20 Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit’ u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.
21 I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!«
22 Nezahvalnost Izraelova
»Ali me ti, Jakove, nisi zazvao,
niti si se zamorio oko mene, Izraele!
23 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu,
nisi me častio žrtvama.
A ja te silio nisam na prinose,
nisam ti dodijavao ištući kâda.
24 Nisi mi kupovao za novac trsku,
nisi me sitio salom svojih žrtava;
nego si me grijesima svojim mučio,
bezakonjem svojim dosađivao mi.
25 A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem
i grijeha se tvojih ne spominjem.
26 Podsjeti me, zajedno se sporimo,
govori ti da se opravdaš.
27 Prvi je otac tvoj sagriješio,
posrednici tvoji od mene se odmetnuli,
28 knezovi su tvoji oskvrnuli svetište.
Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
