Ps 76 - 80
76
1 PSALAM 76 (75)
Bogu pobjedniku
Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Psalam. Asafov. Pjesma.
2 Na glasu je Bog u Judeji,
u Izraelu veliko je ime njegovo!
3 U Šalemu je šator njegov,
na Sionu boravište.
4 Tu polomi strijele lukovima,
štitove, mačeve, sve oružje.
5 Blistav si od svjetla,
veličanstveniji od bregova drevnih.
6 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem,
i san svoj snivaju –
klonuše ruke svim hrabrima.
7 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,
skameniše se kola i konji.
8 Strašan si ti, i tko da opstane
kraj žestine gnjeva tvojega.
9 S neba reče presudu –
od straha zemlja zadrhta i zanijemje
10 kad se diže Bog da sudi,
da spasi uboge na zemlji.
11 Jer će te i bijes Edoma slaviti,
i preživjeli iz Hamata štovat će te.
12 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu,
svi oko njega neka donose darove Strašnomu
13 koji obuzdava oholost knezova,
koji je strašan kraljevima zemlje.
77
1 PSALAM 77 (76)
Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
Zborovođi. Po Jedutunu.
Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:
8 »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
11 I govorim: »Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega.«
12 Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.
14 Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.
78
1 PSALAM 78 (77)
Povijest Izraela – učiteljica života
Poučna pjesma.
Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu.
11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k’o velike rijeke.
17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali:
»Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?«
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k’o prašine
i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.
28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 Spominjao se da su put
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 ne spominjuć’ se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 I predade gradu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 U svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravište svoje u Šilu,
šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše udove njihove.
65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin,
k’o ratnik vinom savladan.
66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Sagradi svetište k’o nebo visoko,
k’o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.
79
1 PSALAM 79 (78)
Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom
Psalam.
Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
3 Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
4 Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
5 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju
i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!
7 Jer izjedoše Jakova
i opustošiše boravište njegovo.
8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
9 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
10 Zašto da pogani govore:
»Ta gdje je njihov Bog?«
Nek’ se na poganima pokaže, pred očima našim,
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
11 Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
12 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo
pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!
13 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
80
1 PSALAM 80 (79)
Molitva za obnovu Izraela
Zborovođi. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«.
Asafov. Psalam.
2 Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
4 Bože, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
5 Jahve, Bože nad vojskama, dokle ćeš plamtjeti,
premda se moli narod tvoj?
6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza
i obilno pojiti suzama?
7 Dokle će se oko nas svađat’ susjedi
i rugat’ nam se naši dušmani?
8 Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
9 Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
10 Ti mu tlo pripravi,
i on pusti korijenje i napuni zemlju.
11 Sjena mu prekri bregove,
lozje mu k’o Božji cedrovi.
12 Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
13 Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
14 da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
15 Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16 zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
17 Oni koji ga spališe i posjekoše
nek’ izginu od prijetnje lica tvojega!
18 Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19 Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
20 Jahve, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
