Job 25 - 27
25
1 5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe,
vode morske dršću i nemani njine.
6 Pred njegovim okom otkriven zja šeol
i bezdan smrti nema vela na sebi.
7 On povrh praznine Sjever razapinje,
on drži zemlju o ništa obješenu.
8 On zatvara vodu u svoje oblake,
a oblaci se pod njome ne prodiru.
9 On zastire puno lice mjesečevo
razastirući svoj oblak preko njega.
10 On je na vodi označio kružnicu
gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
11 Svodu se nebeskom potresu stupovi
i premru od straha kada on zaprijeti.
12 Svojom je snagom on ukrotio more
i neman Rahaba smrvio mudrošću.
13 Nebesa je svojim razbistrio dahom,
a ruka mu je brzu zmiju probola.
14 Sve to samo djelić je djela njegovih,
od kojih tek slabu jeku mi čujemo.
Ali tko će shvatit’ grom njegove moći?«
26
1 Nedužni Job poznaje Božju moć
Job nastavi svoju besjedu i reče:
1 Bildad govori uprazno
Job progovori i reče:
2 »Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom
i mišicu iznemoglu poduprijeti!
2 »Živoga mi Boga što mi pravdu krati
i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
3 Kako dobar savjet daješ neukome;
baš si preveliku mudrost pokazao.
3 sve dok duha moga bude još u meni,
dok mi dah Božji u nosnicama bude,
4 Kome li si ove uputio riječi
i koji duh je iz tebe govorio?«
4 usne moje neće izustiti zloću
niti će laž kakva doći na moj jezik.
5 Daleko od mene da vam dadem pravo,
nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je;
zbog mojih me dana srce korit’ neće.
7 Neka mi dušmana kob opakog snađe,
a mog protivnika udes bezbožnikov!
8 Čemu se nadati može kad vapije
i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
9 Hoće li čuti Bog njegove krikove
kada se na njega obori nevolja?
10 Zar će se radovat’ on u Svesilnome,
zar će Boga svakog časa zazivati?
11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat’
i neću vam sakrit’ namjere Svesilnog.
12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti,
što se onda u ispraznosti gubite?«
Sofarova besjeda: prokletnik
13 »Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom,
ovo baštini silnik od Svemogućeg.
14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka,
a porod mu neće imat’ dosta kruha.
15 Smrt će sahranit’ preživjele njegove
i udovice ih oplakivat’ neće.
16 Ako i srebra k’o praha nagomila,
ako i nakupi haljina k’o blata,
17 nek’ ih skuplja, odjenut će ih pravednik,
ljudi će nedužni podijeliti srebro.
18 Od paučine je kuću sagradio,
kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
19 bogat je legao, al’ po posljednji put;
kad oči otvori, ničeg više nema.
20 Usred bijela dana strava ga spopada,
noću ga oluja zgrabi i odnese.
21 Istočni ga vjetar digne i odvuče,
daleko ga baca od njegova mjesta.
22 Bez milosti njime vitla on posvuda,
dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
23 Rukama plješću nad njegovom propašću
i zvižde na njega kamo god došao.
27
1 18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda.
Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 K’o što vrućina i žega snijeg upija,
tako i podzemlje proždire grešnike.
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi,
ime se njegovo više ne spominje:
poput stabla zgromljena je opačina.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao,
udovici nije učinio dobra.
22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,
ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda;
okom je njegove nadzirao staze.
24 Dignu se zakratko, a onda nestanu,
ruše se i kao svi drugi istrunu,
posječeni kao glave klasovima.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.