Job 16 - 18
16
1 O nepravdi ljudskoj i pravdi Božjoj
Job progovori i reče:
2 »Koliko se takvih naslušah besjeda,
kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3 Ima li kraja tim riječima ispraznim?
Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 I ja bih mogao k’o vi govoriti
da vam je duša na mjestu duše moje;
i ja bih vas mog’o zasuti riječima
i nad sudbom vašom tako kimat’ glavom;
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit’,
i ne bih žalio trud svojih usana.
6 Al’ ako govorim, patnja se ne blaži,
ako li zašutim, zar će me minuti?
7 Zlopakost me sada shrvala posvema,
čitava se rulja oborila na me.
8 Ustao je proti meni da svjedoči
i u lice mi se baca klevetama.
9 Jarošću me svojom razdire i goni,
škrgućuć’ zubima obara se na me.
Moji protivnici sijeku me očima,
10 prijeteći, na mene usta razvaljuju,
po obrazima me sramotno ćuškaju,
u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 Da, zloćudnicima Bog me predao,
u ruke opakih on me izručio.
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome,
za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 Uze me za biljeg i strijelama osu,
nemilosrdno mi bubrege probode
i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara,
kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio,
zario sam čelo svoje u prašinu.
16 Zapalilo mi se sve lice od suza,
sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17 A nema nasilja na rukama mojim,
molitva je moja bila uvijek čista.
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti
i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka,
u visini gore moj stoji branitelj.
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga
dok se ispred njega suze moje liju:
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom
k’o što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 No životu mom su odbrojena ljeta,
na put bez povratka meni je krenuti.
17
1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
2 Rugači su evo mene dohvatili,
od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem
kad mi nitko u dlan neće da udari.
4 Jer, srca si njina lišio razuma
i dopustiti im nećeš da opstanu.
5 K’o taj što imanje dijeli drugovima,
a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
6 narodima svim sam na ruglo postao,
onaj kom u lice svatko pljunut’ može.
7 Od tuge vid mi se muti u očima,
poput sjene moji udovi postaju.
8 Začudit će se zbog toga pravednici,
na bezbožnika će planuti čestiti;
9 neporočni će na svom ustrajat’ putu,
čovjek čistih ruku ojačat će još više.
10 Hajde, svi vi, nećete li opet počet’,
ta među vama ja mudra ne nalazim!
11 Minuli su dani, propale zamisli,
želje srca moga izjalovile se.
12 ‘U noći najcrnjoj dan se približava;
blizu je već svjetlo što tminu izgoni.’
13 A meni je nada otići u šeol
i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.
14 Dovikujem grobu: ‘Oče moj rođeni!’
a crve pozdravljam: ‘Mati moja, sestro!’
15 Ali gdje za mene ima jošte nade?
Sreću moju tko će ikada vidjeti?
16 Hoće li u šeol ona sa mnom sići
da u prahu zajedno otpočinemo?«
18
1 Gnjev ne može ništa protiv pravde
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
2 »Kada kaniš obuzdat’ svoje besjede?
Opameti se sad da razgovaramo!
3 Zašto nas držiš za stoku nerazumnu,
zar smo životinje u tvojim očima?
4 O ti, koji se od jarosti razdireš,
hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti
da iz svoga mjesta iskoče pećine?
5 Al’ ugasit će se svjetlost opakoga,
i neće mu sjati plamen na ognjištu.
6 Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru
i nad njime će se utrnut’ svjetiljka.
7 Krepki mu koraci postaju sputani,
o vlastite on se spotiče namjere.
8 Jer njegove noge vode ga u zamku,
i evo ga gdje već korača po mreži.
9 Tanka mu je zamka nogu uhvatila,
i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
10 Njega vreba omča skrivena na zemlji,
njega čeka klopka putem kojim hodi.
11 Odasvuda strahovi ga prepadaju,
ustopice sveudilj ga proganjaju.
12 Glad je požderala svu snagu njegovu,
nesreća je uvijek o njegovu boku.
13 Boleština kobna kožu mu razjeda,
prvenac mu smrti nagriza udove.
14 Njega izvlače iz šatora njegova
da bi ga odveli vladaru strahota.
15 U njegovu stanu tuđinac stanuje,
po njegovu domu prosipaju sumpor.
16 Odozdo se suši njegovo korijenje,
a odozgo grane sve mu redom sahnu.
17 Spomen će se njegov zatrti na zemlji,
njegovo se ime s lica zemlje briše.
18 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju,
izagnat’ ga hoće iz kruga zemaljskog.
19 U rodu mu nema roda ni poroda,
nit’ preživjela na njegovu ognjištu.
20 Sudba je njegova Zapad osupnula,
i čitav je Istok obuzela strepnja.
21 Evo, takav usud snalazi zlikovca
i dom onog koji ne priznaje Boga.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
