1 Mak 7 - 9
7
1 Zakraljuje se Demetrije I. – Šalje Bakida i Alkima u Judeju
Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se s malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3 Kad je on to doznao, reče: »Ne pokazujte mi njihovih lica!« 4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. 6 Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: »Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7 Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!«
8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10 Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. 11 Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. 13 Među Izraelcima prvi su hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14 Govorahu oni: »S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao.« 15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: »Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima.« 16 Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: 17 »Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa.« 18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.«
19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. 21 Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. 22 Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. 23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, 24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. 25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.
26 Nikanor u Judeji – Bitka kod Kafarsalama
Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. 27 Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi: 28 »Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom.« 29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. 30 Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. 31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. 32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.
33 Prijetnje Hramu
Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34 Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. 35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: »Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.« Potom je izišao sav razjaren. 36 Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: 37 »Ti si izabrao ovaj dom da se posveti tvom imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. 38 Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!«
39 Nikanorov poraz kod Adase
Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. 40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: 41 »Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. 42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!«
43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. 44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. 45 Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. 46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. 47 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. 50 Tako se judejska zemlja malo smirila.
8
1 U pohvalu Rimljanima
Tada je Juda dočuo za Rimljane: kako su moćni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraćaju i kako su veoma jaki. 2 Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak, 3 o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata, 4 kako su razboritošću i ustrajnošću zavladali svim onim područjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak. 5 Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih. 6 Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima. 7 Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaćaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im 8 zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu. 9 Kad su pak neki iz Grčke naumili doći da ih istrijebe, 10 Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovođu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrđave i podjarmili ih sve do danas. 11 A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili.
12 Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji čuju za njihovo ime. 13 Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojačali. 14 Unatoč svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. 15 Osnovali su vijeće u kojem svaki dan vijeća trista i dvadeset članova, savjetujući se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. 16 Svake godine povjeravaju jednome čovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog čovjeka slušaju: među njima nema ni zavisti ni ljubomore.
17 Savez Židova s Rimljanima
Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuće, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez 18 da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grčko kraljevstvo porobljuje Izraela. 19 Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili: 20 »Juda zvan Makabej i njegova braća sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje.« 21 Taj se zahtjev senatorima svidio. 22 Evo prijepisa ugovora koji su urezali u brončane ploče i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:
23 »Neka sreća prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A mač i neprijatelj bio od njih daleko! 24 Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25 židovski će se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26 Protivnicima neće davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni lađama. Tako je zaključio Rim. I on će vjerno vršiti svoje obveze, a da ne prima jamstvo. 27 Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani će se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28 Napadačima neće se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni lađa. Tako je zaključio Rim i on će se ovih obveza držati bez prijevare. 29 Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. 30 Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to učiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to će ih obvezivati.
31 Što se tiče zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: ‘Zašto pritišćeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike? 32 Potuže li se još jednom na tebe, ustat ćemo na obranu njihovih prava i zavojštit ćemo protiv tebe na moru i na kopnu.’«
9
1 Bitka kod Beerzeta i smrt Jude Makabeja
Kad je Demetrije dočuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovno je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na čelu desnoga krila. 2 Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na području Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. 3 Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, 4 a potom su sa dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika otišli u Beerzet. 5 Juda se sa tri tisuće odabranih ratnika utaborio u Eleasi. 6 Videći velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. 7 Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. 8 Onako zabrinut reče onima koji su preostali: »Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ćemo ih ipak suzbiti.« 9 Oni su ga odvraćali riječima: »Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braćom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo.« 10 Juda odvrati: »Ne, toga neću nikad učiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junački za svoju braću i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!«
11 Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praćari i strijelci stupiše na čelo vojske, a tako i udarne čete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo, 12 bojni se red približavao uza zvuk trube s dva boka. 13 Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do večeri.
14 Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srčani ljudi 15 i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara. 16 Ali kad su Sirijci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leđa. 17 Zametnula se ogorčena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane. 18 I Juda je pao, a ostali se razbjegli.
19 Pogreb Jude Makabeja
Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu. 20 Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, naričući više dana ovako: 21 »O, kako pade junak, Izraelov spas!« 22 Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju.
23 IV. JONATAN POGLAVAR ŽIDOVA I VELIKI SVEĆENIK (160.–143. prije Krista)
Slavlje grčke stranke – Jonatan vođa otpora
Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom području i ponovno se pojavili svi zlotvori. 24 Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu. 25 Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom. 26 Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetačine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu. 27 Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. 28 Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu: 29 »Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više čovjeka slična njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda. 30 Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i vođa u borbi koju smo poduzeli.« 31 Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.
32 Jonatan u pustinji Tekoe – Krvavi prizori oko Medabe
Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. 33 Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. 34 Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. 35 Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. 36 Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziđoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiđoše s tim plijenom. 37 Poslije tih događaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo svečano iz Nadabata vode nevjestu, kćer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu. 38 Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori. 39 Podigoše oči i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braćom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom. 40 Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali. 41 Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plač. 42 Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana.
43 Prijelaz preko Jordana
Kad je to čuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana. 44 Tada Jonatan reče svojim ljudima: »Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo jučer i prekjučer. 45 Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka. 46 Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!« 47 Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skočio je unazad. 48 Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana. 49 Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuću ljudi.
50 Bakidova utvrđenja – Alkimova smrt
Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poče u Judeji graditi tvrde gradove, tvrđavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. 51 U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela. 52 Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrđu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. 53 Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrđi.
54 Godine stotinu pedeset i treće, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela prorokâ i počeo razaranje. 55 U to je vrijeme Alkima udarila kap i spriječila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni riječi niti je mogao svojoj kući davati naloge. 56 I Alkim tako umrije u živim mukama. 57 Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja počinula dvije godine.
58 Opsada Betbasija
Svi su se bezakonici savjetovali ovim riječima: »Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noći pohvata sve.« 59 Potom su otišli i posavjetovali se s njim. 60 Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. 61 Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, počinitelje te opačine, pa su ih pogubili.
62 Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. 63 Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. 64 Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. 65 Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. 66 Tukao je Odomeru i njegovu braću i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Počeli su vojevati i uzlažahu s vojskom. 67 Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave. 68 Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod. 69 Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da dođe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluči da se vrati kući. 70 Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika. 71 On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neće protiv njega ništa poduzimati. 72 Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko područje. 73 Mač je otpočinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je počeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
