1 Mak 4 - 6
4
1 Bitka kod Emausa
Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću 2 da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe. 3 Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari 4 dok su joj pripadnici još izvan tabora. 5 Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, »oni bježe pred nama«. 6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva. 7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju.
8 Juda reče svojim ljudima: »Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. 9 Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. 10 Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti. 11 Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spašava Izraela.«
12 Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, 13 iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. 14 Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. 15 Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi.
16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu, 17 reče narodu: »Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. 18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen.« 19 Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. 20 Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio. 21 Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, 22 svi pobjegoše u filistejsku zemlju. 23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. 24 Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: »Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!« 25 Bijaše to dan velike izraelske pobjede.
26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. 27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.
28 Prvi Lizijin ratni pohod
Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove. 29 Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi. 30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: »Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. 31 Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. 32 Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. 33 Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju ime!« 34 I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi. 35 Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju.
36 Očišćenje i posveta Hrama
Juda pak i njegova braća rekoše: »Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga.« 37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. 38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene. 39 Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. 40 Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.
41 Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti. 42 Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu. 43 Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.
44 Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. 45 Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. 46 Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti. 47 Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. 48 Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. 49 Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol. 50 Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. 51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.
52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro 53 i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. 54 Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.
55 Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. 56 Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. 57 Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata. 58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. 59 Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.
60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. 61 Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.
5
1 Pohod protiv Idumejaca i Amonaca
Kad su okolni narodi čuli da je žrtvenik ponovno sagrađen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše 2 i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo među njima; počeli su ubijati i progoniti taj narod.
3 Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i dočepao se plijena. 4 Sjetio se i zloće Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. 5 Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. 6 Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem. 7 Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. 8 Zauze Jazer sa selima njegova područja, a zatim se vrati u Judeju.
9 Priprema za borbe u Galileji i Galaadu
Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrđavu Datemu. 10 Poslali su Judi i njegovoj braći pisma ovako sastavljena:
»Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište. 11 Spremaju se da osvoje tvrđavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom. 12 Dođi sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših već palo. 13 Pogubili su svu našu braću naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuću ljudi.«
14 Dok se to pismo još čitalo, dođoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeće, donoseći iste vijesti: 15 »Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe.« 16 A kad su Juda i narod to čuli, sazvaše veliku skupštinu da vijećaju što da učine za svoju braću izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja.
17 Juda tada reče bratu Šimunu: »Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braću u Galileji! A ja i brat Jonatan poći ćemo u Galaaditidu.« 18 Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom. 19 I zapovjedi im: »Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo.« 20 Šimunu su dali tri tisuće ljudi za Galileju, a Judi osam tisuća ljudi za Galaaditidu.
21 Pohodi protiv Galileje i Galaaditide
Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22 Ostavili su na bojištu oko tri tisuće ljudi, od kojih je pokupio plijen. 23 Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošću.
24 A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeđoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. 25 Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braći u Galaaditidi: 26 kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrđeni veliki gradovi; 27 kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odlučio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.
28 Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom mača i pokupi plijen. 29 Odande je krenuo dalje noću i približio se tvrđavi. 30 Kad je svanula zora a oni podigli oči, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrđavu; već su napadali. 31 Videći da je napadaj počeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu, 32 Juda reče ljudima svoje vojske: »Borite se danas za svoju braću!« 33 Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše. 34 Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuća. 35 Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali. 36 Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide.
37 Poslije tih događaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka. 38 Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: »Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku; 39 najmili su i Arape kao pomoćne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu.« Juda krenu da ih presretne.
40 Timotej reče zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove čete približili vodi: »Ako prvi prijeđe i udari na nas, nećemo mu moći odoljeti jer će imati prednost; 41 a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeći ćemo mi, udariti i nadvladati ga.«
42 Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: »Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj.« 43 On prijeđe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram. 44 Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti.
45 Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najvećeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji. 46 Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguće zaobići ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj. 47 Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. 48 Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim riječima: »Pustite nas da prođemo preko vaše zemlje, da dođemo u svoju; nitko vam neće učiniti nikakve štete, samo ćemo proći.« Ali im nisu htjeli otvoriti. 49 Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. 50 Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noć napadao, i grad mu pade u ruke. 51 Posjekao je sve muško oštricom mača, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih. 52 Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu. 53 Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju. 54 Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.
55 Poraz u Jamniji
Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom, 56 Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, čuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše: 57 »Proslavimo se i mi, pođimo protiv pogana što su oko nas!« 58 I tako dadoše naloge četama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju. 59 Gorgija iziđe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije. 60 Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih međa. Palo je u taj dan među izraelskim narodom oko dvije tisuće ljudi. 61 Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braću, nego mišljahu da će se istaknuti hrabrošću. 62 Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.
63 Uspjeh u Idumeji i Filisteji
Plemeniti Juda i njegova braća uživali su veliku čast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god čuli za njihova imena. 64 Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. 65 Juda je sa svojom braćom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrđave, a kule naokolo sve popalio. 66 Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i prođe Marisu. 67 Toga su dana u boju pali svećenici koji su se htjeli istaknuti hrabrošću pa se nepromišljeno upustili u boj. 68 Juda se uputio u Azot u filistejskom području i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljačkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.
6
1 Smrt Antioha Epifana
U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, 2 da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. 3 Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio jer su građani doznali za njegovu nakanu. 4 Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. 5 Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. 6 I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. 7 Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.
8 Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. 9 Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, 10 dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju i srce mi je klonulo od jada. 11 Zato rekoh u svom srcu: ‘U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. 12 Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. 13 Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!’«
14 Dolazak Antioha V.
Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15 I dade mu svoju krunu, plašt i pečatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u vođenje kraljevstva. 16 Tu kralj Antioh umrije godine sto četrdeset i devete.
17 Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator.
18 Juda Makabej opsjeda jeruzalemsku Tvrđu
Ali oni koji su bili u Tvrđi uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajući kako da im naude i tako pomognu poganima. 19 Juda odluči da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu. 20 Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Načinili su strelišta i bojne naprave. 21 Ali su neki od opkoljenih probili obruč, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca. 22 Otišli su kralju i rekli mu: »Dokle ćeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braću? 23 Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba. 24 Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrđu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu. 25 I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. 26 Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrđu: hoće da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur. 27 Ako im se ne ispriječiš, učinit će još i više, a ti ih više nećeš zaustaviti.«
28 Ratovanje Antioha i Lizije – Bitka kod Bet Zaharije
Na te se riječi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika. 29 Došle su mu i najamničke čete drugih kraljevina i od morskih otoka. 30 Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuća pješaka i dvadeset tisuća konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat. 31 Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i čak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili.
32 Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrđe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. 33 Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su čete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile. 34 Slonovima su davali grožđani i dudov sok da ih potaknu za boj. 35 Životinje su razmjestili među bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuću pješaka opremljenih lančanim oklopima i brončanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. 36 Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. 37 Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila četiri snažna ratnika. 38 Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.
39 Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. 40 Jedan se dio kraljevskih četa razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u čvrstom i uređenom rasporedu. 41 Uzdrhtaše svi koji su čuli graju toga mnoštva, bât njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. 42 Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi. 43 Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj 44 i žrtvova se da izbavi svoj narod i steče vječno ime. 45 Hrabro potrča prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. 46 Uvuče se pod slona, probode ga mačem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnječi ga. Tako on pogibe ondje. 47 Židovi su, videći silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmaknuli.
48 Zauzeće Betsura i sirijska opsada gore Siona
Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, 49 a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja je počivala. 50 Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. 51 Prilično je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacačima plamena, kamenja i strelica, a tako i praćarama. 52 I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadača. Borba potraja dugo. 53 Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. 54 Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu.
55 Kralj daje Židovima vjersku slobodu
Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56 vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. 57 Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovođama i ljudima: »Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrđeno. Osim toga, čekaju nas poslovi kraljevstva. 58 Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59 Dopustimo im da žive po svojim običajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo počinili.«
60 Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. 61 Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrđe. 62 Potom kralj uziđe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrđeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. 63 Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nađe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
