2 Kr 19 – 21
19
1 Pitanja proroku Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3 Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.’«
5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6 on im reče: »Kažite svome gospodaru: ‘Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7 Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’«
8 Povlačenje velikog peharnika
Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: »Evo, izašao je da se bori protiv tebe.«
Sanheribovo pismo EzekijiTada Sanherib ponovno uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10 »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! 11 Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 12 Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?’«
14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: »Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
16 Prikloni uho, Jahve, i počuj,
otvori oči, Jahve, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.«
20 Posredništvo IzaijinoTada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’
21 Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
22 Koga si grdio, hulio?
Na koga si glasno vikao,
ohol pogled dizao?
Na Sveca Izraelova!
23 Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda.
Govorio si: s mnoštvom kola
ja popeh se na vrh gora,
na najviše vrhunce Libanona.
Posjekoh mu cedre najviše
i čemprese ponajljepše.
Dosegoh mu vrh najviši
i vrt njegov šumoviti.
24 Kopao sam i pio sam
vode tuđe;
stopalima tad isuših
sve rijeke egipatske.
25 Čuješ li dobro? Odavna
to sam snovao,
od iskona smišljao,
sada to ostvarujem:
na tebi je da prometneš
gradove tvrde u razvaline.
26 Stanovnici njini, nemoćni,
prepadnuti i smeteni,
bjehu kao trava u polju,
kao mlado zelenilo,
kao trava vrh krovova
opaljena vjetrom istočnim.
27 Znam kad se dižeš i kad sjedaš,
kad izlaziš i kad se vraćaš.
28 Jer bjesnio si na me
i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe,
prsten ću ti provuć’ kroz nozdrve,
uzde stavit’ u žvale,
vratit ću te putem
kojim si i došao!
29 A znak nek’ ti bude ovo:
Ove će se godine jesti što se sámo òkrûnî,
dogodine što samo uzraste,
a treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde, jedite im rod.
30 Preživjeli iz kuće Judine
žilje će pustit’ u dubinu,
plodom rodit’ u visinu.
31 Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
Sačuvani s gore Siona.
Sve će to učinit’ ljubomora Jahvina!
32 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom:
‘U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
33 Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući’ – Jahvina je riječ.
34 ‘Grad ću ovaj štitit’, spasiti ga,
sebe radi i rad’ sluge svoga Davida.’«
35 Smrt Sanheribova
Te iste noći iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
36 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 37 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
20
1 Ezekijina bolest i ozdravljenje
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Jahve: ‘Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.’« 2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3 »Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač.
4 Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: 5 »Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Jahvin. 6 Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.’«
7 Izaija naloži: »Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.«
8 Ezekija upita Izaiju: »Po kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u dom Jahvin?« 9 Izaija odgovori: »Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: Hoćeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?« 10 Ezekija odgovori: »Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!« 11 Prorok Izaija zazva Jahvu i on učini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunčaniku.
12 Poslanici Merodak-Baladana
U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 13 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu – srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje – svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao.
14 Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: »Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?« Ezekija odgovori: »Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona.« 15 Izaija upita dalje: »Što su vidjeli u tvojem dvoru?« Ezekija odgovori: »Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao.«
16 Tada Izaija reče Ezekiji: »Čuj riječ Jahvinu: 17 ‘Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati’, kaže Jahve. 18 A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani u palači babilonskoga kralja.« 19 Ezekija odgovori Izaiji: »Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio.« A mislio je: »Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!«
20 Svršetak Ezekijina kraljevanja
Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 21 Ezekija je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega.
21
1 2. DVA BEZBOŽNA KRALJA
Manašeovo kraljevanje u Judeji
Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. 2 Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 3 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, načinio ašere kako bijaše učinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. 4 Podigao je žrtvenike i u domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: »U Jeruzalemu će prebivati moje ime zauvijek.«
5 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja doma Jahvina. 6 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vračao je, gatao, stvorio bajače i opsjenare, učinio je premnogo zla u očima Jahve i razjarivao ga. 7 Dao je načiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »U ovom domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću svoje ime zauvijek. 8 Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije.« 9 Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.
10 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: 11 »Zato što je judejski kralj Manaše činio te gnusobe, zato što je učinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, 12 ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Evo, učinit ću da dođe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da će zazujati oba uha onima koji o njoj čuju. 13 Nategnut ću nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kućom Ahabovom; zbrisat ću Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. 14 Odbacit ću ostatke svoje baštine, predat ću ih u ruke njihovih neprijatelja; služit će za plijen i grabež svim svojim neprijateljima 15 jer su činili što je zlo u mojim očima, jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.’«
16 I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da čini što je zlo u očima Jahvinim.
17 Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je počinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 18 Manaše je počinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.
19 Amonovo kraljevanje u Judeji
Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kći Harusova, i bila je iz Jotbe. 20 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što je činio njegov otac Manaše. 21 U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. 22 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim.
23 Amonovi se časnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. 24 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju.
25 Ostala povijest Amonova i sve što je činio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 26 Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.