1 Kr 1-3
1
1 I. SPOR OKO DAVIDOVA NASLJEDNIKA
Davidova starost i spletka Adonijina
Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. 2 Tada mu rekoše njegove sluge: »Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.« 3 Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.
5 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: »Ja ću biti kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6 Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: »Zašto tako činiš?« Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. 8 Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.
11 Spletka Natana i Bat-Šebe
Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: »Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? 12 Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 13 Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?’ 14 I dok ti budeš ondje i razgovarala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.«
15 Bat-Šeba ode kralju u odaje – a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 16 Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: »Što želiš?« 17 Ona mu odgovori: »Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.’ 18 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 19 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21 Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.«
22 Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. 23 Javiše kralju: »Ovdje je prorok Natan.« On uđe kralju i pade ničice pred njim. 24 Natan reče: »Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?’ 25 Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’ 26 Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27 Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog slugu tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?«
28 David određuje Salomona za svoga nasljednika
Tada progovori David i reče: »Pozovite mi Bat-Šebu!« Ona dođe kralju i stupi preda nj. 29 Kralj se tada zakle: »Tako mi Jahve živoga, koji me izbavio iz svih nevolja! 30 Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!«
31 Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: »Neka vječno živi gospodar moj kralj David!« 32 A kralj David reče: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina.«
I dođoše oni pred kralja, 33 a on im reče: »Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: ‘Živio kralj Salomon!’ 35 Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.«
36 Benaja, sin Jojadin, reče kralju: »Amen – tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! 37 Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!«
38 Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 39 Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: »Živio kralj Salomon!« 40 I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla.
41 Adonijin strah
Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: »Čemu ta buka u gradu?« 42 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: »Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!«
43 Jonatan odgovori: »Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 45 i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. 46 Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje 47 i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.’ Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48 i ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.’«
49 Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem. 50 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 51 Javiše Salomonu: »Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: ‘Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.’«
52 Salomon reče nato: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će.« 53 Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: »Pođi svome domu!«
2
1 Davidova oporuka i smrt
Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2 »Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 3 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 4 da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.’
5 I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. 6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u podzemlju. 7 A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 8 Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao ususret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: ‘Neću te pogubiti mačem.’ 9 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u podzemlje spremiš.«
10 I potom počinu David kraj otaca svojih i bî pokopan u Davidovu gradu. 11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.
13 Adonijina smrt
Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: »Je li miroljubiv tvoj dolazak?« On odgovori: »Jest, miroljubiv je.« 14 I nastavi: »Imam ti nešto reći.« Ona reče: »Govori.« 15 Tada će on: »Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.« Ona reče: »Govori.« 17 A on nastavi: »Reci, molim te, kralju Salomonu – jer tebe neće odbiti – neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!« 18 A Bat-Šeba odgovori: »Dobro, govorit ću kralju o tebi.«
19 Kada, dakle, uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj ususret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 20 Tada mu reče: »Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.« Kralj joj odgovori: »Traži, majko, jer te neću odbiti.« 21 Ona nastavi: »Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu.« 22 Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: »Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!« 23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: »Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! 24 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti.«
25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.
26 Sudbina Ebjatara i Joaba
Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: »Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem.« 27 I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
28 Kada je glas stigao Joabu – Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu – on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 29 I dojaviše kralju Salomonu: »Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika.« Tada Salomon poruči Joabu: »Što se držiš žrtvenika?« Joab odgovori: »Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu.« Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: »Idi i ubij ga!«
30 Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: »Po naredbi kraljevoj: iziđi!« On odgovori: »Neću, želim ovdje umrijeti!« Benaja javi kralju: »Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio.«
31 Kralj mu reče: »Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32 Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir.«
34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35 Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka.
36 Šimejev neposluh i smrt
Salomon pozva Šimeja i reče mu: »Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 37 Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.« 38 Šimej odgovori kralju: »Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj.« I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.
39 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: »Eno ti slugu u Gatu.« 40 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. 41 I javiše Salomonu: »Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.«
42 Kralj pozva Šimeja i reče mu: »Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: ‘Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!’ A ti si mi tada odgovorio: ‘Dobra je riječ koju sam čuo.’ 43 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?« 44 Još reče kralj Šimeju: »Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu. 45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka.«
46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije.
Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
3
1 II. POVIJEST SALOMONOVE SLAVE
1. SALOMON MUDRAC
Uvod
Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. 2 Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagrađen do toga vremena dom imenu Jahvinu. 3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kađenice na uzvišicama.
4 Salomon moli za dar mudrosti
Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. 5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« 6 Salomon odgovori: »Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7 Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!«
10 Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 11 Zato mu Jahve reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 12 evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 13 ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 14 I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.«
15 Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.
16 Salomonova presuda
Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. 17 I reče jedna žena: »Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. 18 A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. 19 Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. 20 I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!«
22 Tada reče druga žena: »Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!« A prva joj odvrati: »Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!« I tako se prepirahu pred kraljem.
23 A kralj onda progovori: »Ova kaže: ‘Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj’; druga pak kaže: ‘Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.’ 24 Donesite mi mač!« naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, 25 a on reče: »Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.«
26 Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: »Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!« A ona druga govoraše: »Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!«
27 Onda progovori kralj i reče: »Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.«
28 Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
