2 Sam 10-12
10
1 B. RAT S AMONCIMA. ROĐENJE SALOMONOVO
Napad na Davidove poslanike
Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. 2 A David reče u sebi: »Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni.« Zato David posla svoje sluge da mu izraze sućut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, 3 rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: »Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?« 4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. 5 Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoćeni, i poruči im: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!«
6 Prva vojna na Amonce
Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaću unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuća pješaka, zatim kralja Maake, tisuću ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuća vojnika. 7 Kad je David to čuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. 8 Amonci iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. 9 Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije među Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 10 Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 11 I reče mu: »Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. 12 Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima.« 13 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 14 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem.
15 Pobjeda nad Aramejcima
Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovno svoje čete. 16 Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi dođoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. 17 Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, dođe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. 18 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. 19 A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima.
11
1 Druga vojna na Amonce – Davidov grijeh
U početku sljedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu.
2 A jednoga dana predvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. 3 David se propita za tu ženu i rekoše mu: »Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!« 4 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. 5 Žena zatrudnje te poruči Davidu: »Trudna sam!«
6 Tada David posla poruku Joabu: »Pošalji k meni Uriju Hetita!« I Joab posla Uriju k Davidu. 7 Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8 Potom David reče Uriji: »Siđi u svoju kuću i operi svoje noge!« Urija iziđe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. 9 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kući.
10 Javiše to Davidu govoreći: »Urija nije otišao svojoj kući!« Tada David upita Uriju: »Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kući?« 11 A Urija odgovori Davidu: »Kovčeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uđem u svoju kuću da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neću učiniti nešto takvo!« 12 Tada David reče Uriji: »Ostani još danas ovdje, a sutra ću te otpustiti.« Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 13 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uvečer Urija iziđe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao.
14 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 15 A u tom pismu pisao je ovako: »Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešći boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogođen i neka pogine!« 16 Zato Joab, opsjedajući grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 17 Kad su onda građani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.
18 Potom Joab posla čovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. 19 I zapovjedi glasniku ovako: »Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, 20 možda će se kralj razljutiti pa ti kazati: ‘Zašto ste se primaknuli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obično izmeću strijele sa zida? 21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, odozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primaknuli tako blizu zidu?’ Ako ti tako kaže, a ti mu reci: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«
22 Glasnik krenu na put, dođe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reče glasniku: »Zašto ste se primaknuli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primaknuli tako blizu zidu?« 23 Glasnik odgovori Davidu: »Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 24 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko između kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit.«
25 Tada David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer mač proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jače na grad i obori ga!’ Tako ćeš mu vratiti srčanost!« 26 Kad je Urijina žena čula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. 27 A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim.
12
1 Natanovi prijekori – Davidovo kajanje
Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu:
»U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3 A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći. 4 I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.«
5 Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! 6 Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!«
7 Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8 Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 9 Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 10 Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ 11 Ovako govori Jahve: ‘Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. 12 Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’«
13 Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Jahve!« A Natan odvrati Davidu: »Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. 14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!«
15 Potom Natan ode svojoj kući.
Smrt Bat-Šebina djeteta – Rođenje Salomonovo
A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. 17 A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!«
19 A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: »Je li dijete umrlo?« A oni odgovoriše: »Umrlo je.«
20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 21 A njegovi dvorani upitaše ga: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!« 22 A on odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!’ 23 A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!«
24 Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj.
26 Zauzeće Rabe
Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: »Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. 28 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime.«
29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. 30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. 31 A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
