Jš 4-6
4
1 Dvanaest spomen-kamenova
Pošto je sav narod prešao preko Jordana, reče Jahve Jošui: 2 »Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, 3 i zapovjedite im: ‘Dignite odavde, iz sredine Jordana – s mjesta gdje stoje noge svećenika – dvanaest kamenova koje ćete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noćas prenoćili.’«
4 Tada pozva Jošua dvanaest ljudi koje je bio izabrao između sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka, 5 i reče im: »Idite pred Kovčeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. 6 To će biti na spomen među vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: ‘Što vam znače ovi kamenovi?’ – 7 reći ćete im: ‘Voda se Jordana razdijelila pred Kovčegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.’ I ovo će kamenje biti vječni spomen sinovima Izraelovim.«
8 Izraelci učine kako im je zapovjedio Jošua: uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui; prenesu ih do svoga noćišta i polože ondje. 9 Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg saveza. Ondje stoje i danas.
10 Svršetak prijelaza
Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. 11 Pošto je sav narod prešao, prijeđu i svećenici s Kovčegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. 12 Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na čelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. 13 Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. 14 Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoć Mojsija, u sve dane njegova života.
15 Jahve reče Jošui: 16 »Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana.« 17 Tada Jošua zapovjedi svećenicima: »Izađite iz Jordana!« 18 A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina izašli iz Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.
19 Dolazak u Gilgal
Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istočno od Jerihona. 20 A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli sa sobom iz Jordana Jošua postavi u Gilgalu. 21 Tada reče Izraelcima: »Ako potomci vaši upitaju jednoga dana svoje očeve: ‘Što znači ovo kamenje?’ – 22 vi ih poučite ovako: ‘Izrael je ovdje po suhu prešao preko Jordana 23 jer je Jahve, Bog vaš, osušio pred vama vodu Jordana dok ne prijeđoste, kao što je učinio Jahve, Bog vaš, s Morem crvenim kad ga je osušio pred nama dok ne prijeđosmo. 24 A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moćna ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.’«
5
1 Strah narodâ na zapadnoj obali Jordana
Pošto su čuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeđoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima.
2 Obrezivanje Židova u Gilgalu
U to vrijeme Jahve reče Jošui: »Načini sebi kamene noževe i ponovno obreži Izraelce.« 3 Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu.
4 A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 6 jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima – zemlju u kojoj teče mlijeko i med. 7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 8 Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 9 Tada reče Jahve Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana.
10 Svetkovanje Pashe
Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12 I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
13 3. OSVAJANJE JERIHONA
Objava Božja
Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: »Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?« 14 A on odgovori: »Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao...« Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: »Što zapovijedaš, Gospodaru, sluzi svome?« 15 A vođa vojske Jahvine odgovori Jošui: »Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.« I Jošua učini tako.
6
1 Pad Jerihona
A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. 2 Tada Jahve reče Jošui: »Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. 3 Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. 4 A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. 5 Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe.«
6 Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: »Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim.« 7 A narodu reče: »Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Jahvinim.«
8 I bî kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima. 9 Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao.
10 A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: »Ne vičite i ne dajte glasa od sebe i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: ‘Vičite!’ Tada neka odjekne bojna vika.«
11 I naredi da Kovčeg Jahvin obiđe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoće. 12 Sutradan urani Jošua, a svećenici ponesu Kovčeg saveza. 13 A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Jahvinim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Jahvinim dok su trube odjekivale.
14 Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. 15 A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta.
16 Jerihon – »herem« Jahvi
Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: »Kličite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! 17 Grad neka bude ‘herem’ Jahvi – uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 18 A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. 19 Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.«
20 Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 21 I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
22 Rahabina kuća pošteđena
A onoj dvojici što su uhodili zemlju reče Jošua: »Idite u kuću one bludnice pa izvedite ženu sa svima njezinima, kako joj se zakleste.« 23 I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina oca i njezinu majku, braću i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora.
24 Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, mjedeno i željezno posuđe i staviše u riznicu doma Jahvina. 25 Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade među Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon.
26 Tada izreče Jošua ovu kletvu:
»Proklet bio pred licem Jahvinim čovjek koji pokuša da ponovno gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!«
27 Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
