Br 34-36
34
1 Granice zemlje kanaanske
Jahve reče Mojsiju: 2 »Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: ‘Kad uđete u kanaansku zemlju, ta će vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama.
3 Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani. 4 Onda će vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet će na jugu do Kadeš Barnee; zatim će izaći prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. 5 Od Asmone granica će skrenuti prema Egipatskom potoku i izaći će na more.
6 Zapadna granica bit će vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu.
7 A ovo će vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; 8 s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit će Sedada. 9 Onda će se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To će vam biti sjeverna granica.
10 Za svoju istočnu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. 11 Granica će se spuštati od Šefama do Rible, istočno od Ajina. Odande će se granica spustiti i doprijeti do istočne obale Kineretskog jezera. 12 Iza toga spustit će se granica niz Jordan da završi u Slanome moru.
To će biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.’«
13 Tada Mojsije naredi Izraelcima: »To je zemlja koju ćete kockom dobiti u baštinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. 14 Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama već primiše svoju baštinu, kao što je svoju baštinu primila i polovica plemena Manašeova. 15 Ta dva plemena i pol primila su svoje baštine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istočne strane.«
16 Određeni djelitelji zemlje
Jahve reče Mojsiju: 17 »Ovo su imena ljudi koji će vam zemlju podijeliti: svećenik Eleazar i Nunov sin Jošua; 18 i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. 19 Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 20 Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; 21 Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; 22 knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.
23 Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; 24 knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; 25 knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; 26 knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; 27 knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; 28 knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca.«
29 To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj.
35
1 Levitski gradovi
Reče Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: 2 »Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baštine koju posjeduju gradove gdje će stanovati i pašnjake oko gradova. To dajte levitima. 3 Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pašnjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove životinje. 4 Pašnjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuću lakata naokolo. 5 Izmjerite od grada van dvije tisuće lakata s istočne strane, dvije tisuće lakata s južne strane, dvije tisuće lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisuće lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski pašnjaci.
6 Od gradova koje budete dali levitima šest će ih biti gradovi-utočišta, koje ćete ustupiti da ubojica može tamo pobjeći. Tima dodajte još četrdeset i dva grada. 7 Tako će svih gradova koje ustupite levitima biti četrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima. 8 A gradove koje budete izdvajali od vlasništva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite više, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baštine koju bude primio.«
9 Gradovi-utočišta
Nadalje reče Jahve Mojsiju: 10 »Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, 11 označite sebi gradove koji će vam služiti kao gradovi-utočišta, kamo može pobjeći ubojica koji nehotice koga ubije. 12 Ti gradovi neka vam budu utočište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. 13 Od gradova koje ustupite bit će vam šest gradova za utočište. 14 Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utočišta. 15 Tih šest gradova neka budu za utočište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji među njima borave, kamo može pobjeći tko god ubije koga nehotice.
16 Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 17 Udari li ga iz ruke kamenom od kojega čovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 18 Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 19 Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije.
20 Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, 21 ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadač mora zaglaviti – on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije čim ga sretne. 22 No gurne li ga slučajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, 23 ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio – 24 tada neka zajednica prosudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: 25 Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem. 26 Ali ako ubojica ikad izađe izvan granice utočišta kamo je pobjegao, 27 pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utočišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne računa u krvoproliće, 28 jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika. A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed.
29 Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili.
30 Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedokâ. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 31 Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 32 Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. 33 Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 34 Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.’«
36
1 Baština udanih žena
Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starješinama, glavarima obitelji, 2 reknu:
»Jahve je naredio našemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u baštinu Izraelcima; nadalje, našem je gospodaru naredio Jahve da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kćerima. 3 Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda će njihova baština biti otrgnuta od naše djedovske baštine i biti priključena baštini plemena kojemu one pripadnu. Tako će se okrnjiti baština koja kockom pripadne nama. 4 A kada nastupi jubilej Izraelcima, baština će se tih žena dodati baštini plemena kojemu pripadnu. Tako će njihova baština biti oduzeta od baštine našega pradjedovskog plemena.«
5 I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: »Pleme Josipovih sinova pravo govori. 6 Ovo naređuje Jahve za Selofhadove kćeri: ‘Neka se one udaju za onoga koji im se učini dobar, samo neka se udaju u rod svoga očinskoga plemena. 7 Baština Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baštinu svoga plemena. 8 Zato se svaka djevojka koja steče baštinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj očev, tako da bi svaki Izraelac sačuvao baštinu svoga oca. 9 Tako se baština neće prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego će svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baštinu.’«
10 Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i učinile kćeri Selofhadove: 11 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove svojih stričeva. 12 Kako su se udale u rod potomstva Manašea, Josipova sina, njihova je baština ostala u plemenu kojemu pripadaše rod im očev.
13 Zaključak To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
