Izl 19-21

19

¹ III. SAVEZ NA SINAJU

1. SAVEZ I DESET ZAPOVIJEDI

Dolazak do Sinaja

Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 2 Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 3 a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:

Obećanje Boga saveznika

»Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 4 ‘Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 5 Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – 6 vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’ Tim riječima oslovi Izraelce.«
7 Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8 A sav narod uzvrati jednoglasno: »Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.« Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.

⁹ Priprave za Savez

Nato Jahve reče Mojsiju: »Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.«
Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.
10 »Pođi k narodu«, reče Jahve Mojsiju, »i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; 11 neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. 12 Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: ‘Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete!’ Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. 13 Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.«
14 Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. 15 »Budite gotovi za prekosutra!« – rekne Mojsije narodu. »Ne primičite se ženi!«

¹⁶ Bogojavljenje

A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 17 Mojsije povede puk iz tabora ususret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 18 Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. 19 Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 20 Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.
21 Sad Jahve reče Mojsiju: »Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 22 I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi.« 23 »Narod se ne može popeti na brdo Sinaj«, odgovori Mojsije Jahvi, »jer si nas sam ti opomenuo: ‘Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.’« 24 »Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom«, odgovori mu Jahve. »Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu.«
25 Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza.


20

¹ Deset zapovijedi

Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2 »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
8 Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. 9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11 Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
12 Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
13 Ne ubij!
14 Ne učini preljuba!
15 Ne ukradi!
16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
17 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
18 Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19 Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« 20 »Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« 21 Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.

²² 2. KNJIGA SAVEZA

Žrtvenik

»Ovako reci Izraelcima«, progovori Jahve Mojsiju. »Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. 23 Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. 24 Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim. 25 Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer čim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit ćeš ga. 26 Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja.«


21

¹ Zakon o robovima

»Ovo su propisi koje treba da im izložiš: 2 Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 3 Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. 4 Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 5 Ali ako rob otvoreno izjavi: ‘Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan’, 6 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. 7 Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi. 8 Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 9 A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i s kćeri. 10 Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava. 11 Ne bude li joj činio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine.«

¹² Ubojstvo

»Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. 13 Ali ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. 14 Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 15 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. 16 Tko otme čovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži – neka se kazni smrću. 17 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.«

¹⁸ Tučnjava

»Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine, nego padne u postelju, 19 ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izlječenje.
20 Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. 21 Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo.
22 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. 23 Bude li drugog zla, neka se dâ: život za život, 24 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.
26 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 27 Ako izbije zub svome robu – ili svojoj ropkinji – neka ga oslobodi zbog zuba.«

²⁸ Odšteta

»Kad goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. 29 Ali ako je to goveče i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga čuvao, pa ono usmrti čovjeka ili ženu, neka se to goveče kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 30 Ako se vlasniku označi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 31 Ubode li goveče dječaka ili djevojčicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveče neka se kamenuje.
33 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveče ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 34 neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. 35 Kad nečije goveče ubode goveče drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveče, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveče neka među sebe podijele. 36 Ali ako se zna da je to goveče i prije bolo, a njegov ga gospodar nije čuvao, onda mora nadoknaditi goveče za goveče, dok će uginulo živinče biti njegovo.«

³⁷ Krađa

»Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveče neka se vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.