Post 19-21
19
1 Uništenje Sodome i Lotov bijeg
Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im ususret. Nakloni se licem do zemlje, 2 a onda im reče: »Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.« A oni rekoše: »Ne, noć ćemo provesti na trgu.« 3 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.
4 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. 5 Zovnu Lota pa mu reknu: »Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo!« 6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7 »Braćo moja«, reče on, »molim vas, ne činite toga zla! 8 Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.« 9 »Odstupi odatle!« – rekoše. – »Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.« I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. 10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata; 11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
12 Onda ona dvojica upitaju Lota: »Koga još ovdje imaš? Zetove, sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo.« 14 Iziđe Lot da to kaže svojim budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: »Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!« Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.
15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!« 16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: »Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!« 18 Ali Lot odvrati: »Nemoj, gospodine! 19 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima – a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život – ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim – mjesto je zbilja maleno – daj da život spasim!« 21 Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš.« Zato se onaj grad zove Soar.
23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
27 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
30 Lotove kćeri
Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. 31 Starija reče mlađoj: »Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. 32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.« 33 One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 34 Sutradan starija reče mlađoj: »Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.« 35 Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. 37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. 38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.
20
1 Abraham i Sara u Geraru
Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: »Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.« 4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: »Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla: ‘On je moj brat.’ Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.« 6 Bog mu odvrati u snu: »Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.«
8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: »Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10 Što si, dakle, na umu imao«, upita dalje Abimelek, »kad si tako radio?« 11 Abraham uzvrati: »Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 12 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13 A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: ‘Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat.’«
14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15 Abimelek zatim reče: »Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!« 16 A Sari reče: »Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana.« 17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati. 18 Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.
21
1 Izakovo rođenje, Hagara otjerana
Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: 2 Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. 3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5 Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
6 Sara reče: »Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se.«
7 Još doda: »Tko bi ikad rekao Abrahamu:
djecu će ti Sara dojiti?
Ipak sina mu rodih u starosti.«
8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10 pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!«
11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12 Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. 13 I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.«
14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15 Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko lûk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje.
17 Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18 Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« 19 Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
20 Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. 21 Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.
22 Abraham i Abimelek u Beer Šebi U to vrijeme Abimelek – koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske – reče Abrahamu: »Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.« 24 »Kunem se«, odgovori Abraham.
25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26 A Abimelek reče: »Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.« 27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28 Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. 29 Nato Abimelek zapita Abrahama: »Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?« 30 A on odgovori: »Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.« 31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.
32 Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33 Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve – Boga vječnoga. 34 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
