Mk 13-16
13
1 Eshatološka besjeda –
Dovršenje Božjega djela
Uvod
(Mt 24, 1–3; Lk 21, 5–7)
Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: »Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!« 2 Isus mu odvrati: »Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4 »Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?«
5 Početak nevolja
(Mt 24, 4–14; Lk 21, 8–19)
Tada im Isus poče govoriti: »Pazite da vas tko ne zavede. 6 Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. 7 Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.«
8 »Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.«
9 »Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. 10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje.«
11 »Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12 Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 13 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«
14 Propast Jeruzalema
(Mt 24, 15–28; Lk 21, 20–24)
»I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto – tko čita, neka razumije – koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. 16 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!«
17 »Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18 A molite da to ne bude zimi 19 jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bî od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. 20 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.«
21 »Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ – ne vjerujte. 22 Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. 23 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!«
24 Dolazak Sina Čovječjega
(Mt 24, 29–31; Lk 21, 25–28)
Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati
i mjesec neće više svijetljeti
25 a zvijezde će s neba padati
i sile će se nebeske poljuljati.
26 Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 27 I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.«
28 Vrijeme dolaska neizvjesno
(Mt 24, 32–35; Lk 21, 29–33)
»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.«
32 »A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
33 »Bdijte!«
(Mt 24, 36–44)
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.«
37 »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
14
1 V. ISUSOVA MUKA I USKRSNUĆE
Zavjera protiv Isusa
(Mt 26, 1–5; Lk 22, 1–2; Iv 11, 45–53)
Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2 Jer se govorilo: »Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.«
3 Pomazanje u Betaniji
(Mt 26, 6–13; Iv 12, 1–8)
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4 A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? 5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju. 6 A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7 Ta siromahâ svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
10 Judina izdaja
(Mt 26, 14–16; Lk 22, 3–6)
A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
12 Pashalna večera
(Mt 26, 17–25; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30)
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« 13 On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 14 pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ 15 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«
16 Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
17 A uvečer dođe on s dvanaestoricom.
18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« 19 Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« 20 A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 21 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«
22 Ustanovljenje euharistije – večere Gospodnje
(Mt 26, 26–30; Lk 22, 15–20; 1 Kor 11, 23–25)
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« 23 I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24 A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25 Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«
26 Proroštvo o Petrovoj zataji
(Mt 26, 31–35; Lk 22, 31–34; Iv 13, 36–38)
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27 I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira
i ovce će se razbjeći.
28 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« 29 Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« 30 A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« 31 Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.
32 Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mt 26, 36–46; Lk 22, 39–46)
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34 pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« 35 Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36 Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!«
37 I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.«
39 Opet ode i pomoli se istim riječima. 40 Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41 Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«
43 Isus uhvaćen
(Mt 26, 47–56; Lk 22, 47–53; Iv 18, 3–12)
Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44 A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« 45 I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. 46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
48 Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 49 Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«
50 I svi ga ostave i pobjegnu.
51 A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52 no on ostavi plahtu i gol pobježe.
53 Pred židovskim Vijećem
(Mt 26, 57–68; Lk 22, 54–55. 63–71; Iv 18, 13–14. 19–24)
Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.
55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 58 »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« 59 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
60 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« 61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« 62 A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« 63 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? 64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.
66 Petar se odriče Isusa
(Mt 26, 69–75; Lk 22, 56–62; Iv 18, 15–18. 25–27)
I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 67 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« 68 On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69 Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« 70 On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« 71 On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« 72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.
15
1 Pred Pilatom
(Mt 27, 1–2. 11–26; Lk 23, 1–5. 13–25; Iv 18, 28 – 19, 16)
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2 I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« 3 I glavari ga svećenički teško optuživahu. 4 Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« 5 A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
6 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 8 I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 9 A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« 10 Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 11 Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12 Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« 13 A oni opet povikaše: »Raspni ga!« 14 Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« 15 Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
16 Trnov vijenac
(Mt 27, 27–31; Iv 19, 2–3)
Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu 17 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18 te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« 19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. 20 A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.
Raspeće
(Mt 27, 32–44; Lk 23, 26–43; Iv 19, 17–27)
I izvedu ga da ga razapnu. 21 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.
22 I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 23 I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24 Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. 25 A bijaše treća ura kad ga razapeše. 26 Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski.« 27 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
29 Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30 spasi sam sebe, siđi s križa!« 31 Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32 Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
33 Isusova smrt
(Mt 27, 45–56; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30)
A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. 34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 35 Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« 36 A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.«
37 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
38 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39 A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«
40 Žene na Golgoti
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – 41 te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.
42 Isusov ukop
(Mt 27, 57–61; Lk 23, 50–56; Iv 19, 38–42)
A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, 43 dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44 Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
16
1 Uskrsnuće Isusovo
(Mt 28, 1–8; Lk 24, 1–12; Iv 20, 1–10)
Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisâ da odu pomazati Isusa. 2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.
3 I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« 4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5 I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6 A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!«
8 One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.
9 Ukazanje Mariji Magdaleni
(Mt 28, 9–10; Iv 20, 11–18)
Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11 Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
12 Ukazanje dvojici učenika
(Lk 24, 13–35)
Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
14 Sveopće poslanje
(Mt 28, 16–20; Lk 24, 36–49; Iv 20, 19. 23; Dj 1, 6–8)
Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.
15 I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«
19 Uzašašće Isusovo
(Lk 24, 50–53; Dj 1, 9–11)
I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
