Ez 21-24
21
1 Jahvin mač nad Izraelom
I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. 3 Reci šumi negepskoj: ‘Poslušaj riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit ću usred tebe oganj i on će proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neće utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. 4 I svi će vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neće se ugasiti.’«
5 Rekoh na to: »Jao, Jahve Gospode, ta oni će za mene reći: ‘Evo opet pričalice s pričama!’«
6 I dođe mi riječ Jahvina: 7 »Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna! 9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’ 11 A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! 12 Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.«
13 I dođe mi riječ Jahvina: 14 »Sine čovječji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: ‘Mač! Mač!
Naoštren i osvjetlan!
15 Za klanje naoštren,
osvjetlan da sijeva.
16 Osvjetlan da ga ruka prihvati,
mač naoštren, osvjetlan
da se stavi u ruke ubojici.’
17 A ti, sine čovječji, plači, nariči!
Jer, evo, mač je već na narod moj isukan,
mač na izraelske knezove:
svi su oni s mojim narodom
maču izručeni!
Udri se stoga u slabine!
18 Dođe kušnja,
i odbačenoga žezla više biti neće«
– riječ je Jahve Gospoda.
19 »A ti, sine čovječji, prorokuj
i rukama plješći.
Neka se udvostruči,
neka se utrostruči
taj mač pokolja,
mač pokolja golema
što ih odasvud okružuje.
20 Da zadršću srca,
da bude žrtava nebrojenih,
na svaka sam vrata postavio mač,
pripravljen da k’o munja sijeva,
za pokolje naoštren.
21 Natrag! Desno!
Naprijed! Lijevo!
22 I ja ću pljeskati rukama,
iskaliti gnjev svoj na njima!
Ja, Jahve, rekoh!«
23 Kralj babilonski na raskrsnici
I dođe mi riječ Jahvina: 24 »Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz. 25 Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem. 26 Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja – miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27 Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28 Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 29 Zato, ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima – da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti. 30 A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.’ 31 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bî dolje, bit će uzvišen, a tko bî gore, bit će ponižen. 32 Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.’«
33 Kažnjavanje Amonaca
»Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: ‘Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva, 34 a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču – da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina! 35 Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi. 36 Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. 37 I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.’«
22
1 Nedjela Jeruzalema
I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 3 Reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: 4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. 5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: ‘O sramotno ime, grade pokvareni!’ 6 Eto, knezovi izraelski – svaki na svoju ruku – u tebi krv prolijevaju. 7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! 8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. 10 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste. 11 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga.
12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš’ – riječ je Jahve Gospoda. 13 ‘Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi. 14 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! 15 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat’ te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! 16 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!’«
17 Dođe mi riječ Jahvina: 18 »Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći – svi su oni troska! 19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. 20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 21 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 22 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!’«
23 Dođe mi riječ Jahvina: 24 »Sine čovječji, reci još: ‘Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 25 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. 26 Svećenici njezini ne poštuju mog zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. 27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. 28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ – a Jahve to ne reče. 29 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. 30 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. 31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih’ – riječ je Jahve Gospoda.«
23
1 Povijest Samarije i Jeruzalema u slici
Dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. 3 I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. 4 Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im iménâ: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.
5 Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6 u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8 A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. 9 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10 I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bî sud izvršen.
11 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. 12 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 13 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 14 Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15 bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama – sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske – 16 tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18 Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 19 Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dánâ svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20 uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili.
22 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: 23 Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske – sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 24 I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat’ se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. 25 Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26 I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27 Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!’ 28 Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 29 Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek’ ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. 30 Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31 Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu: 32 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Čašu sestre svoje ispit ćeš,
čašu široku, duboku,
i bit ćeš na podsmijeh i ruglo
– mnogo u nju stane! –
33 napunit ćeš se pijanstva i žalosti!
Čaša je to pustošenja, užasa –
čaša sestre tvoje Samarije.
34 Pit ćeš je, do dna iskapiti,
zatim u komade razbiti,
grudi svoje izraniti.
Jer, ja tako rekoh’ –
riječ je Jahve Gospoda!
35 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!’«
36 I još mi reče Jahve: »Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37 Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38 Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje svetište i subote moje oskvrnuše. 39 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred doma mojega. 40 Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. 41 A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42 Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43 I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’ 44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45 Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.
46 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. 47 Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48 Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. 49 A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.’«
24
1 Objava opsade Jeruzalema
Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3 Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod:
‘Pristavi lonac, pristavi
i nalij vode u nj!
4 Baci u nj komade,
sve najbolje komade mesa, but i pleće!
Napuni ga ponajboljim kostima!
5 Uzmi najbolje od stada.
Pod loncem vatru naloži.
Neka dobro uzavri,
neka se u njemu skuhaju i kosti.’
6 Jer ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkom,
zarđalu loncu
s kojega se rđa ne skida!
A zatim komad po komad
iz njega izvadi,
ali za nj ne bacaj kockê!
7 Jer krv je njegova u njemu
– na golu je kamenu ostavi,
po zemlji je ne razlij
gdje bi je prašina mogla prekriti!
8 Da se gnjev moj raspali,
da mu odmazdim,
ostavih krv njegovu na kamenu golom,
da se ne pokrije.’
9 Stoga ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkome,
jer ću veliku lomaču naložiti!
10 Skupi drva, vatru potpali,
skuhaj meso, primiješaj začina,
nek’ izgore i kosti!
11 A zatim ga prazna na žeravicu pristavi
da mjed mu se usija
i nečistoća njegova sva se rastopi,
da se uništi rđa na njemu!
12 Grdne li muke! Ali se velika rđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14 Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim!’ – riječ je Jahve Gospoda.«
15 Iskušenje prorokovo
I dođe mi riječ Jahvina: 16 »Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17 Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.«
18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19 Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« 20 Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Jahvina: 21 Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, oskvrnut ću svoje svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22 Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23 Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24 A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’«
25 »A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – 26 u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27 U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
