Iz 60-66
60
1 Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Jahvina.
2 A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Jahve,
i slava se njegova javlja nad tobom.
3 K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.
4 Podigni oči, obazri se:
svi se sabiru, k tebi dolaze.
Sinovi tvoji dolaze izdaleka,
kćeri ti nose u naručju.
5 Gledat ćeš tad i sjati radošću,
igrat će srce i širit’ se,
jer k tebi će poteći bogatstvo mora,
blago naroda k tebi će pritjecati.
6 Mnoštvo deva prekrit će te,
jednogrbe deve iz Midjana i Efe.
Svi će iz Šebe doći
donoseći zlato i tamjan
i hvale Jahvi pjevajući.
7 Sva stada kedarska u tebi će se sabrati,
ovnovi nebajotski bit će ti na službu.
Penjat će se k’o ugodna žrtva na moj žrtvenik,
proslavit ću dom slave svoje!
8 Tko su oni što lebde poput oblaka,
k’o golubovi prema golubinjacima svojim?
9 Da, to se zbog mene sabiru brodovi,
lađe su taršiške pred njima
da izdaleka dovezu tvoje sinove,
a s njima srebro njihovo i zlato,
zbog imena Jahve, Boga tvojega,
zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.
10 Zidine će tvoje obnoviti stranci
i kraljevi njihovi služit će ti.
U svojoj srdžbi ja sam te udario,
al’ u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.
11 Vrata će tvoja biti otvorena svagda,
ni danju ni noću neće se zatvarati,
da propuste k tebi bogatstva naroda
s kraljevima koji ih vode.
12 Jer propast će narod i kraljevstvo
koje ti ne bude htjelo služiti,
i ti će se narodi sasvim zatrti.
13 K tebi će doći slava Libanona,
čempresi, jele i brijestovi skupa,
da ukrase prostor mojega svetišta,
podnožje će moje proslaviti!
14 K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlačitelja,
pred noge ti padat’ koji te prezirahu.
Nazivat će te gradom Jahvinim,
Sionom Sveca Izraelova.
15 Zato što si bio ostavljen,
omražen, izbjegavan,
učinit ću te vječnim ponosom,
radošću od koljena do koljena.
16 Ti ćeš sisati mlijeko naroda,
sisat ćeš grudi kraljeva.
I znat ćeš da sam ja, Jahve, spasitelj tvoj,
Silni Jakovljev, tvoj otkupitelj.
17 Mjesto mjedi donijet ću zlato;
mjesto željeza donijet ću srebro;
mjesto drva, mjed;
mjesto kamena, željezo.
Za glavara tvoga postavit ću mir,
pravdu za vladara.
18 Više se neće slušat’ o nasilju u tvojoj zemlji
ni o pustošenju i razaranju na tvojem području.
Zidine ćeš svoje nazivati Spasom,
Slavom svoja vrata.
19 Neće ti više sunce biti svjetlost danju
nit’ će ti svijetlit’ mjesečina,
nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo
i tvoj će Bog biti tvoj sjaj.
20 Sunce tvoje neće više zalaziti
nit’ će ti mjesec pomrčati,
jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,
i okončat će se dani tvoje žalosti.
21 Svi u tvom narodu bit će pravednici
i posjedovat će zemlju dovijeka,
mog nasada izdanci, mojih ruku djelo,
da bih se u njima proslavio.
22 Od najmanjega postat će tisuća,
od neznatnoga moćan narod.
Ja, Jahve, govorio sam;
u pravo ću vrijeme izvršiti.
61
1 Prorokov poziv
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2 da navijestim godinu milosti Jahvine
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3 i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.
4 Oni će nanovo dići drevne razvaline,
sazdati opet mjesta poharana,
ruševine prošlih pokoljenja.
5 Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari i vinogradari.
6 A vas će zvati »svećenici Jahvini«,
nazivat će vas »službenici Boga našega«.
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.
7 Dvostruka bijaše njihova sramota
– rug i prezir bijahu im baština –
zato će u zemlji svojoj baštinit’ dvostruko,
njihova će biti radost vječita.
8 Jer ja, Jahve, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima savez vječni.
9 Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.
10 Radošću silnom u Jahvi se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.
11 Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.
62
1 Druga pjesma o uskrsnuću Jeruzalema
Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati
dok pravda njegova ne zasine k’o svjetlost,
dok njegovo spasenje ne plane k’o zublja.
2 I puci će vidjet’ tvoju pravednost,
i tvoju slavu svi kraljevi;
prozvat će te novim imenom
što će ga odrediti usta Jahvina.
3 U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna
i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.
4 Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udana,
jer ti si milje Jahvino
i zemlja će tvoja imat’ supruga.
5 Kao što se mladić ženi djevicom,
tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti,
tvoj će se Bog tebi radovati.
6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme,
stražare sam postavio:
ni danju ni noću
ne smiju zašutjeti.
O, vi koji podsjećate Jahvu,
vama nema počinka!
7 I ne dajte mu mira
dok ne obnovi Jeruzalem,
dok ga opet slavom na zemlji ne učini.
8 Zakle se Gospod desnicom
i mišicom svojom snažnom:
»Neću više dati žita tvoga
za hranu neprijateljima.
Neće više tuđinci piti tvoga vina
o kojem si teško radio.
9 Neka ga jedu oni koji su ga želi
i neka hvale Jahvu,
neka ga piju oni što su ga trgali
u predvorju mojega svetišta!«
10 Završna pjesma
Prođite, prođite kroz vrata,
poravnajte put narodu!
Nasipajte, nasipajte cestu,
uklonite s nje kamenje.
Podignite stijeg narodima!
11 Evo, Jahve oglasuje
do nakraj zemlje:
»Recite kćeri sionskoj:
Evo, dolazi tvoj spasitelj.
Evo, s njim naplata njegova
i njegova nagrada ispred njega!
12 Oni će se zvati ‘Sveti narod’,
‘Otkupljenici Jahvini’.
A tebe će zvati ‘Traženi’ –
‘Grad neostavljeni’.«
63
1 Apokaliptička pjesma
Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim?
Tko je taj što veličanstveno odjenut
pun snage korača?
– Ja sam to koji naučavam pravdu,
velik kad spašavam!
2 – Zašto je crvena tvoja haljina
i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?
3 – U kaci sam sâm gazio,
od narodâ nikog ne bijaše.
U gnjevu ih svom izgazih
i zgnječih u svojoj jarosti.
Krv mi njihova poprska haljine,
iskaljah svu odjeću svoju.
4 Jer dan osvete bijaše mi u srcu,
došla je godina mojeg otkupljenja.
5 Ogledah se, al’ ne bješe pomoćnika!
Začudih se, al’ ne bješe potpore.
Tada mi je moja mišica pomogla
i moja me srdžba poduprla.
6 U gnjevu svom satrijeh narode,
u bijesu sve ih izgazih
i zemlju polih krvlju njihovom!
7 Psalam
Slavit ću ljubav Jahvinu,
slavna djela njegova –
za sve što nam Jahve učini,
za veliku dobrotu domu Izraelovu
što nam je iskaza u svojoj samilosti,
u obilju svoje ljubavi.
8 Reče: »Dosta, oni su narod moj,
sinovi koji se neće iznevjeriti!«
I on im posta spasiteljem
u svim njihovim tjeskobama.
9 Nije slao poslanika ni anđela,
nego ih je sâm spasio.
U svojoj ljubavi i samilosti
sâm ih je otkupio,
podigao ih i nosio
u sve dane od davnine.
10 Ali se oni odmetnuše,
ožalostiše sveti duh njegov.
Zato im je postao neprijatelj
i sâm je na njih zavojštio.
11 Spomenuše se tad davnih dana
i sluge njegova Mojsija:
»Gdje li je onaj koji izvuče iz vode
pastira stada svojega?
Gdje je onaj koji udahnu u njega
duh svoj sveti?
12 Koji je Mojsijevu desnicu
vodio veličanstveno svojom mišicom,
koji vodu pred njima razdvoji
i steče sebi ime vječno;
13 koji ih provede dnom bezdana
kao konja po pustinji
i nisu se spoticali?
14 Poput stoke što silazi u dolinu,
duh Jahvin vodio ih počivalištu.
Tako si ti vodio narod svoj
i slavno ime sebi stekao.
15 Pogledaj s nebesa i vidi
iz prebivališta svoga svetog i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?
Zar se susteglo ganuće tvog srca
i samilost tvoja prema meni?
Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
16 jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
17 Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo
daleko od tvojih putova,
zašto si dao da nam srce otvrdne
da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih
i radi plemenâ što su tvoja baština!
18 Zašto bezbožnici gaze tvoje svetište,
a neprijatelji naši blate tvoju svetinju?
19 Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš
i koji tvoje ime više ne nose.
O, da razdreš nebesa i siđeš,
da ime svoje objaviš neprijateljima:
pred licem tvojim tresla bi se brda,
pred tobom bi drhtali narodi,
64
1 kao kad oganj suho granje zapali
i vatra vodu zakuha!
2 Čineć’ djela strahotna, neočekivana,
silazio si i brda su se tresla pred tobom!
3 Odvijeka se čulo nije,
uho nijedno nije slušalo,
oko nijedno nije vidjelo,
da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio
onima koji se uzdaju u njega.
4 Pomažeš onima što pravdu čine radosno
i tebe se spominju na putima tvojim;
razgnjevismo te, griješismo,
od tebe se odmetnusmo.
5 Tako svi postasmo nečisti,
a sva pravda naša k’o haljine okaljane.
Svi mi k’o lišće otpadosmo
i opačine naše k’o vjetar nas odnose.
6 Nikog nema da tvoje ime prizove,
da se probudi i osloni o tebe.
Jer lice si svoje od nas sakrio
i predao nas u ruke zločinima našim.
7 Pa ipak, naš si otac, o Jahve:
mi smo glina, a ti si naš lončar –
svi smo mi djelo ruku tvojih.
8 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko,
ne spominji se bez prestanka naše krivice.
De pogledaj – ta svi smo mi narod tvoj!
9 Opustješe sveti gradovi tvoji,
Sion pustinja posta,
i pustoš Jeruzalem.
10 Dom, svetinja naša i ponos naš,
u kom te oci naši slavljahu,
ognjem izgori
i sve su nam dragocjenosti opljačkane.
11 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati,
zar ćeš šutjet’ i ponižavati nas odveć žestoko?«
65
1 Besjeda protiv idolopoklonstva
Budućnost Jeruzalema
»Potražiše me koji ne pitahu za me,
nađoše me koji me ne tražahu;
rekoh: ‘Evo me! Evo me!’
narodu koji ne prizivaše ime moje.
2 Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom,
koji hodi putem zlim, za mislima svojim,
3 narodu koji me bez prestanka u lice srdi:
žrtvuju po vrtovima, kâd prinose na opekama,
4 na grobovima stanuju
i noće na skrovitim mjestima,
jedu svinjetinu,
meću u zdjele jela nečista.
5 I još govore: ‘Ukloni se!
Ne prilazi mi da te ne posvetim.’
Oni su mi dim u nosu,
oganj što gori povazdan.
6 Evo, sve je napisano preda mnom:
neću ušutjet’ dok im ne platim,
dok im ne platim u njedra,
7 za bezakonja vaša i vaših otaca,
sva zajedno« – govori Jahve.
»Koji su prinosili kâd na gorama
i pogrđivali me na brežuljcima –
izmjerit ću im u krilo
plaću za djela prijašnja.«
8 Ovako govori Jahve:
»Kao što o soku u grozdu vele:
‘Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!’
tako ću učiniti i ja radi slugu svojih,
neću sve uništiti.
9 Izvest ću iz Jakova potomstvo,
a iz Jude baštinika gora svojih;
baštinit će ih odabranici moji,
i moje će se sluge ondje naseliti.
10 Šaron će postati pašnjak ovcama,
a nizina akorska počivalište govedima –
narodu mojem koji mene traži.
11 A vi koji ste Jahvu ostavili,
koji ste zaboravili svetu goru moju,
koji pripremate stol Gadu,
koji Meniju naljev lijevate,
12 za mač sam vas odredio –
past ćete ničice da vas kolju.
Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali,
govorio sam, a vi niste slušali,
nego ste činili što je zlo u očima mojim,
izabirali ste što mi nije po volji.«
13 Stog ovako Jahve Gospod govori:
»Evo, sluge će moje jesti,
a vi ćete gladovati.
Evo, sluge će moje piti,
a vi ćete žeđati.
Evo, sluge će se moje veseliti,
a vi ćete se stidjeti.
14 Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu,
a vi ćete vikati od boli u srcu
i kukati duše slomljene!
15 Ime ćete svoje ostaviti
za kletvu mojim izabranicima:
‘Tako te ubio Jahve!’
A sluge svoje on će zvati drugim imenom.
16 Tko se u zemlji bude blagoslivljao,
nek’ se blagoslivlje Bogom vjernim.
I tko se u zemlji bude kleo,
nek’ se kune Bogom vjernim.
Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene,
od očiju mojih bit će sakrivene.
17 Jer, evo, ja stvaram
nova nebesa i novu zemlju.
Prijašnje se više neće spominjati
niti će vam na um dolaziti.
18 Veselite se i dovijeka kličite
zbog onoga što ja stvaram;
jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje,
od naroda njegova radost.
19 I klicat ću nad Jeruzalemom,
radovat’ se nad svojim narodom.
U njemu više neće čuti
ni plača ni vapaja.
20 U njemu više neće biti
novorođenčeta koje živi malo dana
ni starca koji ne bi godina svojih navršio:
najmlađi će umrijet’ kao stogodišnjak,
a tko ne doživi stotinu godina
prokletim će se smatrati.
21 Gradit će kuće i stanovat’ u njima,
saditi vinograde i uživati rod njihov.
22 Neće se više graditi da drugi stanuju
ni saditi da drugi uživa:
vijek naroda moga bit će k’o vijek drveta,
izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.
23 Neće se zalud mučiti
i neće rađati za smrt preranu,
jer će oni s potomcima svojim
biti rod blagoslovljenika Jahvinih.
24 Prije nego me zazovu,
ja ću im se odazvat’;
još će govoriti,
a ja ću ih već uslišiti.
25 Vuk i jagnje zajedno će pásti,
lav će jesti slamu k’o govedo;
al’ će se zmija prahom hraniti.
Nitko neće činiti zla ni štete
na svoj svetoj gori mojoj« –
govori Jahve.
66
1 Opomena
Ovako govori Jahve: »Nebesa su moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama!
Kakvu kuću da mi sagradite
i gdje da bude mjesto mog prebivališta?
2 Ta sve je moja ruka načinila
i sve je moje« – riječ je Jahvina.
»Ali na koga svoj pogled svraćam?
Na siromaha i čovjeka duha ponizna
koji od moje riječi dršće.«
3 Protiv krivog žrtvovanja
»Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju;
žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome.
Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku;
prinose kâd, ali časte i kipove.
Kao što oni izabraše svoje putove
i duši im se mile gnusobe njihove,
4 tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene,
pustit ću na njih ono čega se plaše.
Jer zvao sam, a nitko se ne odazva,
govorio sam, a nitko ne posluša,
nego su činili što je zlo u očima mojim,
izabrali ono što mi nije po volji.«
5 Apokaliptička pjesma
Poslušajte riječ Jahvinu,
vi koji od njegove riječi dršćete.
»Govore braća vaša koja na vas mrze
i odbacuju vas radi moga imena:
‘Neka se proslavi Jahve,
pa da radost vašu vidimo.’
Ali oni će biti postiđeni.«
6 Čuj! Buka iz grada,
glas iz Hrama!
Glas je to Jahve koji uzvraća
svojim neprijateljima.
7 Prije neg’ bolove oćutje,
eto je rodila.
Prije neg’ trudove osjeti,
porodi dječaka.
8 Tko je takvo što čuo,
tko je takvo što vidio?
Može li se zemlja
u jednom danu napučiti?
Može li se narod
odjednom roditi?
A tek što je osjetila trudove,
Sionka rodi sinove!
9 »Zar bih ja otvorio krilo materino
a da ono ne rodi?« – govori Jahve.
»Zar bih ja, koji dajem rađanje,
zatvorio maternicu?« – kaže Bog tvoj.
10 Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime
svi koji ste nad njim tugovali!
11 Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.
12 Jer ovako govori Jahve:
»Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali
bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
13 Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti –
utješit ćete se u Jeruzalemu.«
14 Kad to vidite, srce će vam se radovati
i procvast će vam kosti k’o mlada trava.
Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama
i gnjev nad neprijateljima njegovim.
15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem
– bojna su mu kola poput vihora –
da u jarosti gnjev svoj iskali
i prijetnje svoje u ognju žarkome.
16 Da, sudit će Jahve ognjem
i mačem svakom smrtniku:
pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.
17 Protiv poganskih misterija
Oni koji se posvećuju i čiste
u vrtovima iza onog jednog u sredini,
koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe –
svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina.
18 Ja dobro poznajem
njihova djela i namjere njihove.
Jahvina slava među narodima
»Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! 19 Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će naviještati slavu moju narodima. 20 I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi – na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Jahve – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Jahvinu. 21 I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Jahve.
22 »Jer, kao što će nova nebesa
i zemlja nova, koju ću stvoriti,
trajati preda mnom« – riječ je Jahvina –
»tako će vam ime i potomstvo trajati.
23 Od mlađaka do mlađaka,
od subote do subote,
dolazit će svi ljudi
da se poklone pred licem mojim« – govori Jahve.
24 »Izlazeći, gledat ću trupla ljudi
koji se od mene odmetnuše:
crv njihov neće umrijeti
i njihov se oganj neće ugasiti –
bit će na gadost svim ljudima.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
