Iz 5-8
5
1 Pjesan o vinogradu
Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu.
Moj je dragi imao vinograd
na brežuljku rodnome.
2 Okopa ga, iskrči kamenje,
posadi ga lozom plemenitom.
Posred njega kulu on podiže
i u nj tijesak metnu.
Nadaše se da će uroditi grožđem,
a on izrodi vinjagu.
3 Sad, žitelji jeruzalemski
i ljudi Judejci,
presudite izmeđ’ mene
i vinograda mojega.
4 Što još mogoh učiniti za svoj vinograd
pa da nisam učinio?
Nadah se da će uroditi grožđem,
zašto vinjagu izrodi?
5 No sad ću vam reći
što ću učiniti od svog vinograda:
plot ću mu soriti da ga opustoše,
zidinu razvaliti da ga izgaze.
6 U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana,
nek’ u drač i trnje sav zaraste;
zabranit ću oblacima
da dažde nad njime.
7 Vinograd Jahve nad vojskama
dom je Izraelov;
izabrani nasad njegov
ljudi Judejci.
Nadao se pravdi, a eto nepravde,
nadao se pravičnosti, a eto vapaja.
8 Kletve
Jao vama koji kuću kući primičete
i polje s poljem sastavljate,
dok sve mjesto ne zauzmete
te postanete jedini u zemlji.
9 Na uši moje reče Jahve nad vojskama:
»Doista, mnoge će kuće opustjeti,
velike i lijepe, bit će bez žitelja.
10 Deset rali vinograda dat će samo bačvicu,
mjera sjemena dat će samo mjericu.«
11 Jao onima što već jutrom na uranku
žestokim se pićem zalijevaju
i kasno noću sjede
vinom raspaljeni.
12 Na gozbama im harfe i citare,
bubnjevi i frule uz vino,
a za djelo Jahvino ne mare,
ne gledaju djelo ruku njegovih.
13 Stoga će u ropstvo narod moj odvesti,
jer nema razumnosti,
odličnici njegovi od gladi će umirati,
puk njegov od žeđi će gorjeti.
14 Da, podzemlje će razvaliti ždrijelo,
razjapit će ralje neizmjerne
da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo
sa svom grajom i veseljem!
15 Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit’ se čovjek,
oborit će se pogled silnih.
16 Jahve nad vojskama uzvisit će se sudom,
i Bog će sveti otkrit’ svetost svoju.
17 Jaganjci će pásti kao na pašnjacima,
a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim.
18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi
i grijeh kolskim konopcem –
19 onima što govore: »Neka pohiti,
neka poteče s djelom svojim
da bismo ga vidjeli,
neka se približi i završi
naum Sveca Izraelova
da bismo znali!«
20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju,
a dobro zlom,
koji od tame svjetlost prave,
a od svjetlosti tamu,
koji gorko slatkim čine,
a slatko gorkim!
21 Jao onima koji su mudri u svojim očima
i pametni sami pred sobom!
22 Jao onima koji su jaki u vinu
i junaci u miješanju jakih pića;
23 onima koji za mito brane krivca,
a pravedniku uskraćuju pravdu!
24 Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu
i kao što nestaje suha trava u plamenu,
tako će korijen njihov istrunuti,
poput praha razletjet’ se pupoljak njihov,
jer odbaciše zakon Jahve nad vojskama
i prezreše riječ Sveca Izraelova.
25 Gnjev Jahvin
Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda,
i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore:
trupla njihova leže k’o smeće po ulicama,
ali gnjev se njegov još ne smiri,
ruka mu je sveđer podignuta.
26 Asirska najezda
On podiže stijeg ratni narodu dalekom,
zazviždi mu na kraj zemlje,
i gle: brzo, spremno hita.
27 U njemu nema trudna ni sustala,
ni dremljiva niti snena,
oko boka pojas ne otpasuje,
na obući ne driješi remena.
28 Strijele su mu dobro zašiljene,
lukovi mu svi zapeti,
kremen su kopita konja njegovih,
vihor su točkovi bojnih mu kola.
29 Rika mu je k’o u lava
i riče k’o lavovi mladi,
reži, grabi plijen i odnosi,
a nikoga da mu ga istrgne.
30 U dan onaj režat će na njega
k’o što more buči.
Pogledaš li zemlju – sve tmina, tjeskoba,
svjetlost proguta tmina oblačna.
6
1 2. KNJIGA O EMANUELU
Izaijin poziv
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3 I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama!
Puna je sva zemlja slave njegove!«
4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovratci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5 Rekoh: »Jao meni, propadoh,
jer čovjek sam nečistih usana,
u narodu nečistih usana prebivam,
a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad vojskama!«
6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7 dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaknulo,
krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.«
8 Tad čuh glas Gospodnji:
»Koga da pošaljem? I tko će nam poći?«
Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«
9 On odgovori: »Idi i reci tom narodu:
‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti,
gledajte dobro, al’ nećete spoznati.’
10 Otežaj salom srce tom narodu,
ogluši mu uši, zaslijepi oči,
da očima ne vidi, da ušima ne čuje
i srcem da ne razumije
kako bi se obratio i ozdravio.«
11 Ja rekoh: »Dokle, o Gospode?« On mi odgovori:
»Dok gradovi ne opuste
i ne ostanu bez žitelja,
dok kuće ne budu bez ikoga živa,
i zemlja ne postane pustoš,
12 dok Jahve daleko ne protjera ljude.
Haranje veliko pogodit će zemlju,
13 i ostane li u njoj još desetina,
i ona će biti zatrta poput duba
kad ga do panja posijeku.
Panj će njihov biti sveto sjeme.«
7
1 Prva opomena Ahazu
U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.
2 Tada dojaviše domu Davidovu: »Aramci se utaborili u Efrajimu.« Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. 3 I Jahve reče Izaiji: »Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 4 Reci mu: ‘Pazi, smiri se, ne boj se,
i nek’ ti ne premire srce
od ovih dvaju ugaraka zadimljenih,
od raspaljenog bijesa Rasona aramskog
i sina Remalijina,
5 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin
smisliše tvoju propast.’
6 Pođimo, rekoše, na Judeju,
uplašimo je i osvojimo
da u njoj zakraljimo sina Tabelova.
7 Ovako govori Jahve Gospod:
‘To se neće zbiti: toga biti neće!
8 <8a>Damask je glava Aramcima,
a Damasku je glava Rason;
9 <9a>Samarija je glava Efrajimcima,
a Samariji glava je Remalija.
<8b>Još šezdeset i pet godina,
i Efrajim, razoren, neće više biti narod.
<9b>Ako se na me ne oslonite,
održat’ se nećete!’«
10 Druga opomena Ahazu –
Znak Emanuela
Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: 11 »Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.« 12 Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu.«
13 Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov!
Zar vam je malo dodijavati ljudima,
pa i Bogu mom dodijavate!
14 Zato, sâm će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel!
15 Vrhnjem i medom on će se hraniti
dok ne nauči odbacivat’ zlo i birati dobro.
16 Jer prije nego dječak nauči
odbacivat’ zlo i birati dobro,
opustjet će zemlja,
zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.
17 Protiv tebe i protiv tvog naroda
i protiv kuće oca tvojega
dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše
otkad se Efrajim odvoji od Jude – kralja asirskoga.
18 U dan onaj zazviždat će Jahve
muhama na ušću egipatskih rijeka
i pčelama u zemlji asirskoj
19 da dođu i popadaju
po strmim dolovima, po rasjelinama stijena,
po svim trnjacima i svim pojilištima.
20 U dan onaj Gospod će obrijati
britvom najmljenom s onu stranu Eufrata
– kraljem asirskim –
kosu s glave, dlake s nogu
i bradu s obraza.
21 U dan onaj svatko će hraniti
po kravu i dvije ovce
22 i od obilja mlijeka koje će mu dati
hranit će se vrhnjem;
vrhnjem i medom hranit će se
koji god u zemlji preostanu.
23 U dan onaj gdje god bijaše tisuću čokota,
vrijednih tisuću srebrnika,
izrast će drač i trnje.
24 Onamo će polaziti sa strijelom i lukom,
jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti.
25 A po svim gorama gdje se motikom kopalo
nitko više neće ići,
strašeći se trnja i drača:
onuda će goveda pasti i gaziti ovce.«
8
1 Rođenje Izaijina sina
Reče Jahve: »Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz – Brz grabež – hitar plijen.« 2 Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
3 Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: »Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 4 jer prije no što dijete počne tepati ‘tata’ i ‘mama’, nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.«
5 Šiloah i Eufrat
I opet mi reče Jahve:
6 »Jer narod ovaj odbacuje
mirne tekućice Šiloaha,
a dršće pred Rasonom
i pred sinom Remalijinim,
7 navest će Gospod na vas
vodu Eufrata, silnu i veliku
– kralja asirskog i svu slavu njegovu –
i ona će izići iz rukava svoga,
preliti se preko svih obala;
8 provalit će u Judeju, razlit’ se i poplaviti je,
popeti se do grla njezina;
i krila će svoja raširiti
preko cijele tvoje zemlje,
o Emanuele.«
9 Prijetnja zavojevačima
Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni!
Poslušajte, vi kraljevi daleki,
pašite se, bit ćete smrvljeni,
pašite se, bit ćete smrvljeni!
10 Kujte naum – bit će uništen,
dogovarajte se samo, bit će uzalud,
jer s nama je Bog!
11 Jahve kamen spoticanja
Jer, ovako mi reče Jahve,
kad me rukom uhvatio
i opomenuo da ne idem putem
kojim narod ovaj ide:
12 »Ne zovite urotom
sve što narod ovaj urotom zove;
ne bojte se čega se on boji
i nemajte straha.
13 Jahve nad vojskama –
on jedini nek’ vam svet bude;
jedino se njega bojte,
strah od njega nek’ vas prožme.
14 On će vam biti zamka i kamen spoticanja
i stijena posrtanja
za obje kuće Izraelove,
zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15 Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se,
zaplesti se, uhvatiti.«
16 Izaijina besjeda učenicima
Pohrani ovo svjedočanstvo,
zapečati ovu objavu
među učenicima svojim:
17 Čekat ću Jahvu
koji je lice svoje sakrio
od doma Jakovljeva –
u njega ja se uzdam.
18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade
Izraelu smo znak i znamenje
od Jahve nad vojskama
što prebiva na gori sionskoj.
19 Reknu li vam: »Duhove pitajte
i vrače koji šapću i mrmljaju« –
dakako, narod mora pitati svoje »bogove«
i za žive u mrtvih se raspitivati! –
20 Uza Zakon! Uza svjedočanstvo!
Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.
21 Hod u noći
Lutat će zemljom potlačen i gladan,
izgladnjela bijes će ga spopasti,
proklinjat će svoga kralja i svog Boga.
Okrene l’ se k nebu, 22 pogleda l’ po zemlji,
gle, svuda samo mrak i strava,
svuda tmina tjeskobna.
Ali će se tama raspršiti,
23 jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba.
24 Bogojavljenje
U prvo vrijeme on obescijeni
zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
al’ u vrijeme posljednje
on će proslaviti Put uz more,
s one strane Jordana –
Galileju pogansku.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
