Mudr 16-19
16
1 Egipat i Izrael: kobne životinje, prepelice
Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama
i mučeni mnoštvom kukaca.
2 A narod si svoj, mjesto takvom kaznom,
obasuo dobročinstvom;
i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku,
pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.
3 I tako Egipćanima,
premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih,
zataji i naravna želja za jelom;
a narodu si svojem poslije kratke oskudice
poklonio jelo čudesno.
4 Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica,
dok je tvojima trebalo samo pokazati
kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.
5 Egipat i Izrael: pošast skakavaca, mjedena zmija
I kad je na njih navalio životinjski bijes
te pogibahu od ujeda zmija vijugavih,
srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.
6 Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas,
jer su dobili spasonosni znak
da se sjete zapovijedi tvoga zakona.
7 Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je,
ali ne po onom u što je pogledao,
već zbog tebe, Spasitelju sviju!
8 Ujedno si time dokazao našim dušmanima
da si ti izbavitelj od zla svakoga.
9 Umirahu od ujeda skakavaca i muha
i ne bijaše lijeka životu njihovu,
jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.
10 A sinovima tvojim nisu naudili
ni zubi zmija otrovnica,
jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.
11 Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao,
da se sjete proroštava tvojih,
da ne zapadnu u zaboravnost duboku
i ostanu bez tvojeg dobročinstva.
12 Jer njih nije liječila ni trava ni melem,
nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.
13 Ti imaš vlast nad životom i smrću,
ti dovodiš do vrata podzemlja i opet izvodiš.
14 Čovjek može svojom zloćom ubiti,
ali kad duh izađe, ne može ga vratiti
niti izbaviti dušu oduzetu.
15 Egipat i Izrael: čudesa u prirodi
Ruci se tvojoj ne može uteći.
16 Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike
koji te ne htjedoše priznati;
gonio ih nečuven dažd i tuča,
i pljusak neumoljiv,
i oganj ih proždirao.
17 A najčudnije: u vodi koja gasi sve
rasla je ognju sve žešća moć,
jer se svemir borio za pravednike.
18 Čas bi se plamen ublažio
da ne spali životinje poslane na bezbožnike,
nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
19 čas bi opet buknuo u samoj vodi
od ognja snažnije
da uništi plodove zemlje opake.
20 A narod si svoj hranio
hranom anđeoskom,
slao mu s neba gotov kruh
koji je imao u sebi svaku slast
i ugađao svakom ukusu.
21 Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci,
jer je dar ugađao svakom teku
i mijenjao se u što je tko htio.
22 Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se,
da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio
oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,
23 dok je opet oganj zaboravio snagu svoju
da bi se nahranili pravednici.
24 Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju,
napinje snagu svoju za kaznu opakima,
a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:
25 zato se i tada u sve preobražavalo
da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj,
prema želji potrebitih,
26 da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode,
naučili kako čovjeka ne hrane različiti plodovi,
nego riječ tvoja uzdržava
sve koji u te vjeruju;
27 jer ono što nije mogao oganj uništiti
rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,
28 da bi se znalo kako treba sunce preteći
i tebi zahvaliti,
prije svjetla zorina preda te stupiti.
29 Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz
i razlijeva se kao voda nekorisna.
17
1 Egipat i Izrael: tmina i svjetlost
Veliki su i nedokučivi sudovi tvoji,
zato lutaju duše nepoučljive.
2 Dok su mislili bezbožnici
da imaju u vlasti sveti narod tvoj,
postadoše sužnji tmine
u okovima duge noći,
zatvoreni pod svojim krovovima,
prognanici vječne providnosti.
3 Mišljahu da će im se tajni grijesi skriti,
pokriveni tamnim velom zaborava,
a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
4 Ni skrovište u koje se povukoše
nije ih sačuvalo od straha,
nego se oko njih razlijegao grozan jek,
ukazivahu im se kobne utvare, mračnih lica.
5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti,
niti su sjajne plamene zvijezde
mogle osvijetliti tu strašnu noć.
6 Jedino im se ukazivaše neka lomača,
sama od sebe upaljena, puna užasa;
i kad bi ta prikaza iščezla,
oni je, izvan sebe od straha,
držahu strašnijom nego što bijaše.
7 Nemoćna bijahu njihova umijeća čarobnjačka
i njihovo hvastanje razborom bijaše
izvrgnuto ruglu.
8 Jer oni koji prije obećavahu
kako će istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše,
sami se razbolješe od straha smiješnoga.
9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo,
bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija.
Ginuli su od straha,
ne usuđujući se pogledati ni u zrak
kojem se ne može umaknuti.
10 Jer zloća je strašljivaca:
vlastitim se svjedočanstvom osuđuje
i uvijek zlo uvećava
kad je stane savjest tištiti.
11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala
što ih razum daje:
12 što se manje čovjek u sebi na njih oslanja,
to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
13 I tako oni, one noći zaista nemoćne,
izišle iz dubina podzemlja nemoćnog,
usnuli istim snom,
14 bijahu progonjeni strašnim sablastima
ili su smalaksali obamrle duše,
jer ih napade iznenadan i neočekivan strah.
15 I tako svaki, pavši gdje se našao,
osta zatočen u tamnici bez prijevornica:
16 i orač i pastir
i radnik koji se samotan muči
zaskočeni zapadoše u neminovnu nevolju,
svi bijahu okovani jednim lancem tame.
17 I šumni vjetar,
i milopojni ptičji glas među lisnim granama,
i odmjeren huk vode što silovito protječe;
i divlja buka pećinâ što se ruše,
18 i nevidljiva trka životinja što skaču,
i urlik ljutih divljih zvijeri,
i jeka što se odbija od gorskih dolova –
sve ih ispunjaše užasom.
19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti
i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
20 Jedino se nad njima raskrilila teška noć,
slika mraka koji će ih primiti;
ali teži od same tame bijahu oni –
teret sami sebi.
18
1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća,
i Egipćani, slušajući njihov glas
a ne videći im obličja,
nazivahu ih blaženima
jer nisu nevolju trpjeli;
2 i zahvaljivahu im što se ne osvećuju
za nanesene nepravde
i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo.
3 A Izraelcima si dao ognjen stup
da im bude vođom na stazama neznanim,
blago sunce na njihovu časnom putovanju.
4 Zaslužili su Egipćani
da svjetlost izgube
i da ih tama zasužnji,
jer u zatvoru držahu djecu tvoju
po kojoj se svijetu imala podariti
nepropadljiva svjetlost Zakona.
5 Egipat i Izrael: Zatornik
I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca,
a jedno se od izložene djece spasilo,
ti im za kaznu oduze mnoštvo djece
i sve ih pogubi u silnoj vodi.
6 A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim
da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali,
i da budu dobre volje.
7 Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika
i propast neprijatelja.
8 Jer čime si kaznio naše protivnike,
time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.
9 Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela
i složno postavila zakon božanstven
da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji.
I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
10 A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja,
tužan jauk za djecom oplakivanom.
11 Jednaka kazna stiže i roba i gospodara,
isto je trpio i pučanin i kralj.
12 A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace
pogođene istom smrću.
I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve,
jer im za tren poginu najodličniji porod.
13 I oni koji, zbog svojih čarolija,
ni u što nisu vjerovali,
kad im izginuše prvenci njihovi,
moradoše priznati da je narod izraelski – sin Božji.
14 Dok je mirna tišina svime vladala
i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,
15 jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,
s kraljevskih prijestolja,
kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane.
Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.
16 Zaustavi se i sve ispuni smrću:
doticala se neba, stajala na zemlji.
17 Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova,
napade ih neočekivan strah.
18 Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje,
kazujući zašto umiru.
19 Jer su im sni, što ih smutiše,
to unaprijed najavili,
da ne bi poginuli ne znajući uzroka
s kojeg ih je stiglo zlo.
20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika
i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo.
Ali srdžba nije dugo trajala.
21 Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran:
naoružan oružjem službe svoje –
molitvom i pomirbenim kadom –
opro se srdžbi i dokrajčio nevolju,
pokazavši da je sluga tvoj.
22 On gnjevu nije odolio
ni snagom tjelesnom
ni silom oružja,
nego je riječju svojom pokorio zatornika
spomenuv otačke prisege i zavjete.
23 Mrtvi već ležahu jedan preko drugoga,
a on stade sred njih i jarost suzbi,
presiječe joj put k živima.
24 Na njegovoj dugoj halji bijaše čitav svemir
i u četiri reda dragulja slavna imena otaca,
a na vijencu oko glave tvoje veličanstvo.
25 Pred tim uzmaknu zatornik,
predade se:
samo je malo okušao srdžbu tvoju
– i bijaše mu dosta.
19
1 Egipat i Izrael: Crveno more
A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv,
jer je Gospodin znao što će oni:
2 najprije će dopustiti Izraelcima da odu
i brzo ih ispratiti,
a zatim će se predomisliti
i poći za njima u potjeru.
3 Još im teška žalost bijaše na srcu
dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca,
kad im pade na um nova luda misao
te stadoše kao bjegunce progoniti
one koje su prije molili da odu.
4 A zaslužena ih je sudbina nagnala
da zaborave prošle jade
i da svojim mukama dodaju još jednu:
5 dok će narod tvoj prijeći put čudesan,
oni će naći smrt nečuvenu.
6 Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena,
sve stvoreno preinači opet narav svoju
služeći tvojim zapovijedima.
7 Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor,
a kopno izroni gdje prije bijaše voda;
put slobodan nasta od Crvenoga mora
i polje travnato od strašnih valova.
8 Preko njega prijeđe narod sav,
štićen tvojom desnicom,
zadivljen silnim čudesima.
9 Bijahu kao konji kada pasu,
i kao jaganjci skakahu
slaveći tebe, Gospode,
izbavitelja svoga.
10 Priroda čudesno služi Izraelcima
Još se sjećahu događaja u tuđini,
kako je mjesto životinja zemlja komarce rađala
i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba.
11 Poslije vidješe i nov nastanak ptica,
kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna:
12 izašle iz mora prepelice
da im želji udovolje.
13 Egipat grešniji od Sodome
A grešnike stigla kazna,
prethodili joj snažni gromovi.
Stigla ih pravedna plaća za zla djela,
jer su divljom mržnjom mrzili tuđince.
14 Jer dok oni odbijahu neznance,
ovi goste i dobrotvore
pretvoriše u robove.
15 Oni se prema strancima
poniješe odmah neprijateljski,
i plaća ih čeka za to.
16 Ovi, naprotiv, primiše svečano Izraelce,
a onda ih, već ravne sebi,
udariše teškom tlakom.
17 I njih udari sljepoća
kao i one pred vratima pravednikovim;
opkoli ih tama duboka,
i svaki je tražio svoja vrata.
18 Priroda pri Izlasku
Tako se počéla međusobno izmjenjuju,
kao što se skladno izmjenjuju glasovi na harfi,
ostajući uvijek kod zvuka svojeg;
a to se može jasno razabrati
kad se razmotre događaji.
19 Jer se kopnene životinje u vodene mijenjahu,
a one što plivaju, na kopno prelažahu.
20 Oganj je u vodi silu svoju pojačao,
a voda zaboravila snagu što gasi.
21 Plamenovi ognjeni nisu pržili meso životinja propadljivih
kada su posred njih hodile
niti se u njima topila hrana nebeska,
laka i topljiva poput inja.
22 Zaključak
U svemu si, Gospode, uzvisio
i proslavio narod svoj
i nisi ga prezreo, već si mu bio na pomoći
svagda i svagdje.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
