Prop 5-8
5
1 Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.
2 San dolazi od mnogih briga,
a lud govor od mnoštva riječi.
3 Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.
4 Bolje je ne zavjetovati nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.
5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?
6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti;
mnogo riječi – isprazna tlapnja.
Zato boj se Boga.
7 Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.
8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.
9 4. Novac
Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema;
tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.
I to je ispraznost.
10 Gdje je mnogo bogatstva,
mnogo je i gotovana,
pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?
11 Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.
12 I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.
13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.
14 Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.
15 I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.
16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.
17 Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.
18 Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom – i to je dar od Boga.
19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.
6
1 I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.
2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
3 I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;
4 jer je nedonošče uzalud došlo
i u tamu otišlo i ime mu je
tamom pokriveno;
5 sunca čak ne vidje niti spozna –
a spokojnije je od onoga.
6 Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
7 Čovjek se trudi samo da bi jeo,
a želudac njegov nikad da se nasiti.
8 Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?
9 Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
10 Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.
11 Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? 12 Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?
7
1 DRUGI DIO
Proslov
Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.
2 Bolje je ići u kuću gdje je žalost
nego u kuću gdje je gozba,
jer ondje je kraj svakoga čovjeka,
i tko je živ, nek’ primi k srcu!
3 Bolji je jad nego smijeh,
jer pod žalosnim licem srce je radosno.
4 Srce je mudrih ljudi u kući žalosti,
a srce bezumnih u kući veselja.
5 Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka
negoli slušati hvalospjev luđaka.
6 Jer kao prasak trnja ispod kotla,
takav je smijeh luđaka,
i to je ispraznost.
7 Jer smijeh od mudraca čini luđaka
i veselje kvari srce.
8 1. Uzvrat za čine
Bolji je svršetak stvari nego njezin početak
i bolja je strpljivost od oholosti.
9 Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.
10 Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
11 Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.
12 Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.
13 Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?
14 U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo – da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti.
15 Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.
16 Ne budi prepravedan
i ne budi premudar;
zašto da se uništavaš?
17 Ne budi preopak
i ne budi lud;
zašto bi umro prije vremena?
18 Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
19 Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.
20 Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.
21 I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; 22 a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
23 Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.
24 Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko – tko da i pronađe?
25 I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
26 Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj,
a grešnik je njezin sužanj.
27 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
28 I još sam tražio, ali bez uspjeha.
Nađoh čovjeka – jednog od tisuću,
a žene ne nađoh među svima nijedne.
29 Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.
8
1 Tko je kao mudrac? Tko još umije tumačiti stvari?
Mudrost čovjeku razvedruje lice
i mijenja njegov namršteni lik.
2 Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve.
3 Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on čini kako mu odgovara.
4 Jer kraljeva je riječ najjača, i tko ga smije pitati: »Što činiš?«
5 Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud.
6 Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo
7 jer on ne zna što će biti; a tko mu može kazati kad će što biti?
8 Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini.
9 Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću.
10 Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost.
11 Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo.
12 I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.
13 Ali opak čovjek neće biti sretan i neće produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga.
14 Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.
15 Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem.
16 2. Ljubav
Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću.
17 Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
