Izr 6-10
6
1 Neoprezno jamstvo
Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
2 vezao si se vlastitim usnama,
uhvatio se riječima svojih usta;
3 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se!
jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu;
idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
4 Ne daj sna svojim očima
ni drijema svojim vjeđama;
5 otmi se kao gazela iz mreže
i kao ptica iz ruku ptičaru.
6 Lijenčina i mrav Idi k mravu, lijenčino,
promatraj njegove pute i budi mudar:
7 on nema vođe,
nadzornika, ni nadstojnika,
8 ljeti se sebi brine za hranu
i prikuplja jelo u doba žetve.
9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati?
Kad ćeš se dići oda sna svoga?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj,
još malo podvij ruke za počinak
11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač
i tvoja oskudica kao oružanik.
12 Nevaljalac Nevaljalac i opak čovjek
hodi s lažljivim ustima;
13 namiguje očima, lupka nogama,
pokazuje prstima;
14 prijevare su mu u srcu,
snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
15 Zato će mu iznenada doći propast,
i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
16 Sedam gnusoba Šest je stvari koje Gospod mrzi,
a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
17 ohole oči, lažljiv jezik,
ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18 srce koje smišlja grešne misli,
noge koje hitaju na zlo,
19 lažan svjedok koji širi laži
i čovjek koji zameće svađe među braćom.
20 Očinske opomene Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga
i ne odbacuj nauka matere svoje.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek,
ovij ih oko svoga grla;
22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš
i da te razgovaraju kad se probudiš.
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost,
opomene stege put su života;
24 da te čuvaju od zle žene,
od laskava jezika tuđinke.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote
i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
26 jer bludnici dostaje i komad kruha,
dok preljubnica lovi dragocjeni život.
27 Može li tko nositi oganj u njedrima
a da mu se odjeća ne upali?
28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju
a svojih nogu da ne ožeže?
29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega:
neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao
da gladan utoli glad:
31 uhvaćen, on sedmerostruko vraća
i plaća svim imanjem kuće svoje.
32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom:
dušu svoju gubi koji tako čini.
33 Bruke i sramote dopada
i rug mu se nikad ne briše.
34 Jer bijesna je ljubomornost u muža:
on ne zna za milost u osvetni dan;
35 ne pristaje ni na kakav otkup
i ne prima ma kolike mu darove dao.
7
1 Čuvaj, sine, riječi moje, i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ,
i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
3 Priveži ih sebi na prste,
upiši ih na ploči srca svoga;
4 reci mudrosti: »Moja si sestra«
i razboritost nazovi »sestričnom«,
5 da te čuva od žene preljubnice,
od tuđinke koja laskavo govori.
6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće
i gledah van kroz rešetku,
7 vidjeh među lakovjernima,
opazih među momcima nerazumna mladića:
8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla
i koracao putem k njezinoj kući,
9 u sumraku između dana i večeri
kad se hvata noćna tmina;
10 i gle, susrete ga žena,
bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
11 Jogunasta bijaše i razuzdana,
noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
12 bila je čas na ulici, čas na trgovima
i vrebala kod svakog ugla;
13 i uhvati ga i poljubi,
i reče mu bezobrazna lica:
14 »Bila sam dužna žrtvu pričesnicu,
i danas izvrših svoj zavjet;
15 zato sam ti izašla ususret,
da te tražim, i nađoh te.
16 Svoju sam postelju nastrla sagovima,
vezenim pokrivačima misirskim;
17 svoj sam krevet namirisala
smirnom, alojem i cimetom.
18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra
i da se radujemo užicima ljubavi.
19 Jer muža mi nema kod kuće:
otišao je na dalek put;
20 uzeo je sa sobom novčani tobolac;
a vratit će se kući tek o uštapu.«
21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom,
odvuče ga svojim glatkim usnama.
22 I ludo on pođe za njom,
kao što vol ide na klaonicu
i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
23 dok mu strijela ne probije jetra,
i kao ptica što slijeće u zamku,
i ne znajući da će je to života stajati.
24 Zato me, sine moj, poslušaj
i čuj riječi mojih usta.
25 Nek’ ti srce ne zastranjuje na njezine putove,
i ne lutaj po njezinim stazama.
26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila,
i mnogo je onih što ih je pobila.
27 U podzemlje vode putovi kroz njenu kuću,
dolje u odaje smrti.
8
1 Drugo poosobljenje mudrosti Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
2 Navrh brda, uza cestu,
na raskršćima stoji,
3 kod izlaza iz grada,
kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
4 »Vama, o ljudi, propovijedam
i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
5 Shvatite mudrost, vi neiskusni,
a vi nerazumni, urazumite srce.
6 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima,
i moje će usne otkriti što je pravo.
7 Jer moje nepce zbori istinu,
i zloća je mojim usnama mrska.
8 Sve su riječi mojih usta pravične,
u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
9 Sve su one jasne razboritomu
i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
10 Primajte radije moju pouku no srebro,
i znanje požudnije od zlata.
11 Jer mudrost je vrednija od biserja
i nikakve se dragocjenosti ne mogu
porediti s njom.
12 Samohvala mudrosti Ja, mudrost, boravim s razboritošću
i posjedujem znanje umna djelovanja.
13 Strah Gospodnji mržnja je na zlo.
Oholost, samodostatnost, put zloće
i usta puna laži – to ja mrzim.
14 Moji su savjet i razboritost,
ja sam razbor, i moja je jakost.
15 Po meni kraljevi kraljuju
i velikaši dijele pravdu.
16 Po meni knezuju knezovi,
i odličnici i svi suci zemaljski.
17 Ja ljubim one koji ljube mene,
i nalaze me koji me traže.
18 U mene je bogatstvo i slava,
postojano dobro i pravednost.
19 Moj je plod bolji od čista i žežena zlata
i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
20 Ja kročim putem pravde,
sred pravičnih staza,
21 da dadem dobra onima koji me ljube
i napunim njihove riznice.
22 Stvaralačka mudrost Jahve me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
23 oblikovana sam još od vječnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.
24 Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
25 Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
26 Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
28 Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
29 kad je postavljao moru njegove granice,
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji,
30 bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:
31 igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.
32 Tako, djeco, poslušajte me,
blago onima koji čuvaju moje putove.
33 Poslušajte pouku – da stečete mudrost,
i nemojte je odbaciti.
34 Blago čovjeku koji me sluša
i bdi na mojim vratima svaki dan
i koji čuva dovratnike moje.
35 Jer tko nalazi mene, nalazi život
i stječe milost od Jahve.
36 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši:
svi koji mene mrze ljube smrt.«
9
1 Gostoljubiva mudrost
Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.
2 Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino
i postavila svoj stol.
3 Poslala je svoje djevojke
da objave svrh gradskih visina:
4 »Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!«
A nerazumnima govori:
5 »Hodite, jedite od mojega kruha
i pijte vina koje sam pomiješala.
6 Ostavite ludost, da biste živjeli,
i hodite putem razboritosti.«
7 Protiv podrugljivca
Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu,
i tko prekorava opakoga, prima ljagu.
8 Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi;
kori mudra, da te zavoli.
9 Pouči mudroga, i bit će još mudriji;
uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.
10 Gospodnji strah početak je mudrosti
a razboritost je spoznaja Presvetog.
11 »Po meni ti se umnožavaju dani
i množe ti se godine života.
12 Ako si mudar, sebi si mudar;
budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi.«
13 Gospođa ludost oponaša mudrost
Gospođa ludost puna je strasti,
prosta je i ne zna ništa.
14 I sjedi na vratima svoje kuće
na stolici, u gradskim visinama,
15 te poziva one koji prolaze putem,
koji ravno idu svojim stazama:
16 »Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!«
I nerazumnomu govori:
17 »Kradena je voda slatka,
i ugodno je potajno jesti kruh.«
18 A on ne zna da su Sjene ondje,
da uzvanici njezini počivaju u podzemlju.
10
1 II. VELIKA SALOMONOVA ZBIRKA IZREKA
Salomonove mudre izreke
Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.
2 Ne koristi krivo stečeno blago,
dok pravednost izbavlja od smrti.
3 Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika,
ali odbija pohlepu opakih.
4 Lijena ruka osiromašuje čovjeka,
a marljiva ga obogaćuje.
5 Tko sabira ljeti, razuman je sin,
a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.
6 Blagoslovi su nad glavom pravedniku,
a usta opakih kriju nasilje.
7 Pravednikov je spomen blagoslovljen,
a opakom se ime proklinje.
8 Tko je mudra srca, prima zapovijedi,
dok brbljava luda propada.
9 Tko nedužno živi, hodi bez straha,
a tko ide krivim putovima, poznat će se.
10 Tko žmirka okom, zadaje tugu,
a tko ludo zbori, propada.
11 Pravednikova su usta izvor života,
a opakomu usta kriju nasilje.
12 Mržnja izaziva svađu,
a ljubav pokriva sve pogreške.
13 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost,
a batina je za leđa nerazumna čovjeka.
14 Mudri kriju znanje,
a luđakova su usta blizu propasti.
15 Blago je bogatomu tvrdi grad,
a ubogima je propast njihovo siromaštvo.
16 Pravednik prirađuje za život,
a opaki prirađuje za grijeh.
17 Tko se naputka drži, na putu je života,
a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće.
18 Lažljive usne kriju mržnju,
a tko klevetu širi, bezuman je!
19 Obilje riječi ne biva bez grijeha,
a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.
20 Pravednikov je jezik odabrano srebro,
a razum opakoga malo vrijedi.
21 Pravednikove su usne hrana mnogima,
a luđaci umiru s ludosti svoje.
22 Gospodnji blagoslov obogaćuje,
i ne prati ga nikakva muka.
23 Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo,
a razumnu čovjeku biti mudar.
24 Čega se opaki boji, ono će ga stići,
a pravednička se želja ispunjava.
25 Kad oluja prohuja, opakoga nestane,
a pravednik ima temelj vječni.
26 Kakav je ocat zubima i dim očima,
takav je ljenivac onima koji ga šalju.
27 Strah Gospodnji umnaža dane,
a opakima se prekraćuju godine.
28 Pravedničko je ufanje puno radosti,
a opakima je nada uprazno.
29 Gospodnji je put okrilje bezazlenu,
a propast onima koji čine zlo.
30 Pravednik se neće nikad pokolebati,
a opakih će nestati s lica zemlje.
31 Pravednikova usta rađaju mudrošću,
a opak jezik čupa se s korijenom.
32 Pravednikove usne znaju što je milo,
dok usta opakih poznaju zloću.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
