Ps 86-90
86
1 PSALAM 86 (85)
Molitva u nevolji
Molitva.
Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
2 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; 3 o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
4 Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.
5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
6 Slušaj, Jahve, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.
7 U dan tjeskobe vapijem k tebi
jer ćeš me uslišati.
8 Nema ti ravna među bozima, Gospode,
nema djela kakvo je tvoje.
9 Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat’ se tebi, o Jahve,
i slavit će ime tvoje.
10 Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.
11 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,
usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
12 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim,
slavit ću ime tvoje dovijeka,
13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila,
istrgao si moju dušu iz dubine podzemlja.
14 O Bože, oholice se digoše na me,
mnoštvo silnika život mi vreba
i nemaju tebe pred očima.
15 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
16 Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!
17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje,
da vide moji mrzitelji i da se postide,
jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.
87
1 PSALAM 87 (86)
Gora Sion – majka svih naroda
Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama
2 ljubi Jahve;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.
3 Divote se govore o tebi,
grade Božji!
4 »Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.«
5 O Sionu se govori:»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«
6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«
7 I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«
88
1 PSALAM 88 (87)
Vapaj iz nevolje
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
Zborovođi. Po napjevu »Bolest«. Za pjevanje.
Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2 Jahve, Bože moj, vapijem danju,
a noću naričem pred tobom.
3 Neka dopre do tebe molitva moja,
prigni uho k vapaju mome.
4 Jer mi je duša zasićena patnjama,
moj se život bliži podzemlju.
5 Broje me k onima što u grob silaze,
postadoh sličan nemoćniku.
6 Među mrtvima moj je ležaj,
poput ubijenih što leže u grobu
kojih se više ne spominješ,
od kojih si ustegao ruku.
7 Smjestio si me u jamu duboku,
u tmine, u bezdan.
8 Teško me pritišće ljutnja tvoja
i svim me valima svojim prekrivaš.
9 Udaljio si od mene znance moje,
ùčini da im gnusan budem:
zatvoren sam, ne mogu izaći.
10 Od nevolje oči mi gasnu:
vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,
za tobom ruke pružam.
11 Zar na mrtvima činiš čudesa?
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?
O vjernosti tvojoj u propasti?
13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja
i tvoja pravda u zaboravu?
14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve,
prije jutra molitvom te pretječem.
15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju?
Zašto sakrivaš lice od mene?
16 Bijedan sam i umirem već od dječaštva,
klonuh noseći tvoje strahote.
17 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva,
strahote me tvoje shrvaše,
18 okružuju me kao voda sveudilj,
optječu me svi zajedno.
19 Udaljio si od mene prijatelja i druga:
mrak mi je znanac jedini.
89
1 PSALAM 89 (88)
Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
Poučna pjesma.
Ezrahijca Etana.
2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
3 Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:
4 »Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
8 Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.
9 Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
10 Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;
11 ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
13 sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
14 Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.
15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga,
ljubav i istina koračaju pred tobom.
16 Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
17 u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
18 Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.
20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;
21 nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
22 da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
23 Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.
25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.
31 Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu.«
39 A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41 Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.
45 Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.
47 Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
53 Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!
90
1 PSALAM 90 (89)
Krhkost čovjekova
Molitva.
Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje
od koljena do koljena.
2 Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3 Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
4 Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
5 Razgoniš ih k’o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6 jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer – već se suši i vene.
7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba
i zbunjuje ljutina tvoja.
8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči,
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,
kao uzdah dovršismo godine svoje.
10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,
tko proniknuti srdžbu tvoju?
12 Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13 Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!
16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek’ bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek’ uspije.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
