Job 19-21
19
1 Vjera u pravednikovo konačno izbavljenje
Job progovori i reče:
2 »Ta dokle ćete mučit’ dušu moju,
dokle ćete me riječima satirat’?
3 Već deseti put pogrdiste mene
i stid vas nije što me zlostavljate.
4 Pa ako sam zastranio doista,
na meni moja zabluda ostaje.
5 Mislite li da ste me nadjačali
i krivnju moju da ste dokazali?
6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo
i svojom me je on stegnuo mrežom.
7 Vičem: ‘Nasilje!’ – nema odgovora;
vapijem – ali za me pravde nema.
8 Sa svih strana put mi je zagradio,
sve staze moje u tminu zavio.
9 Slavu je moju sa mene skinuo,
sa moje glave strgnuo je krunu.
10 Podsijeca me odasvud te nestajem;
k’o drvo, nadu mi je iščupao.
11 Raspalio se gnjev njegov na mene
i svojim me drži neprijateljem.
12 U bojnom redu pristižu mu čete,
putove proti meni nasipaju,
odasvud moj opkoljavaju šator.
13 Od mene su se udaljila braća,
otuđili se moji poznanici.
14 Nestade bližnjih mojih i znanaca,
gosti doma mog zaboraviše me.
15 Sluškinjama sam svojim kao stranac,
neznanac sam u njihovim očima.
16 Slugu zovnem, a on ne odgovara
i za milost ga moram zaklinjati.
17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo,
gadim se djeci vlastite utrobe.
18 I deranima na prezir tek služim,
ako se dignem, rugaju se meni.
19 Pouzdanicima sam svojim mrzak,
protiv mene su oni koje ljubljah.
20 Kosti mi se za kožu prilijepiše,
osta mi jedva koža oko zubâ.
21 Smilujte mi se, prijatelji moji,
jer Božja me je ruka udarila.
22 Zašto da me k’o Bog sâm progonite,
zar se niste moga nasitili mesa?
23 O, kad bi se riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale!
25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
26 A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
27 Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.
28 Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?
Koji ćemo razlog protiv njega naći?’,
29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna.
Saznat ćete tada da imade suda!«
20
1 Pravda nikoga ne izuzima
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
2 »Misli me tjeraju da ti odgovorim,
i zato u meni vri to uzbuđenje
3 dok slušam ukore koji me sramote,
al’ odgovor mudar um će moj već naći.
4 Zar tebi nije od davnine poznato,
otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
5 da je kratka vijeka radost opakoga,
da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 Pa ako stasom i do neba naraste,
ako mu se glava dotakne oblaka,
7 poput utvare on zauvijek nestaje;
koji ga vidješe kažu: ‘Gdje je sad on?’
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje,
nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 Nijedno ga oko više gledat neće,
niti će ga mjesto njegovo vidjeti.
10 Njegovu će djecu gonit’ siromasi:
rukama će svojim vraćati oteto.
11 Kosti su njegove bujale mladošću;
gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima
te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 sladio se pazeć’ da ga ne proguta
i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi,
otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Blago progutano mora izbljuvati.
Bog će ga istjerat’ njemu iz utrobe.
16 Iz zmijine glave otrov je sisao:
sada umire od jezika gujina.
17 Potoke ulja on gledat’ više neće,
ni vidjet’ gdje rijekom med i mlijeko teku.
18 Vratit će dobitak ne okusivši ga,
neće uživat’ u plodu trgovine.
19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio,
otimao kuće koje ne sazida,
20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj,
njegova ga blaga neće izbaviti.
21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi,
ni sreća njegova dugo trajat neće.
22 Sred izobilja u škripcu će se naći,
svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
23 I dok hranom bude trbuh svoj punio,
Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva,
sasut’ dažd strelica na meso njegovo.
24 Ako i izmakne gvozdenom oružju,
lûk će mjedeni njega prostrijeliti.
25 Strijelu bi izvuk’o, al’ mu probi leđa,
a šiljak blistavi viri mu iz žuči.
Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
26 na njega tmine sve tajom očekuju.
Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena,
i proždire sve pod njegovim šatorom.
27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva
i čitava zemlja na njega se diže.
28 Njegovu će kuću raznijeti poplava,
otplaviti je u dan Božje jarosti.
29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu
i takvu baštinu on mu dosuđuje.«
21
1 Činjenice govore suprotno
Job progovori i reče:
2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći,
utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem,
kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu?
Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’,
rukom ćete svoja zakloniti usta;
6 pomislim li na to, prestravim se i sâm
i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci
i, što su stariji, moćniji bivaju?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje
a izdanci im se množe pred očima.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori
i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano,
krave im se tele i ne jalove se.
11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću,
veselo igraju njihovi sinovi.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve
i vesele se uz zvukove svirale.
13 Dane svoje završavaju u sreći,
u podzemlje oni silaze spokojno.
14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas,
ne želimo znati za tvoje putove!
15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo
i kakva nam korist da ga zazivamo?’
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu,
makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Zar se lûč opakog kada ugasila?
Zar se na njega oborila nesreća?
Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Zar je kao slama na vjetru postao,
kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci?
Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi,
neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari
kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti,
njega koji sudi najvišim bićima?
23 Jedan umire u punom blagostanju,
bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 bokova od pretiline otežalih
i kostiju sočne moždine prepunih.
25 A drugi umire s gorčinom u duši,
nikad nikakve ne okusivši sreće.
26 Obojica leže zajedno u prahu,
crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere,
kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva,
šator u kojem stanovahu opaki?’
29 Niste li na cesti putnike pitali,
zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen
i u dan Božje jarosti veseo je.’
31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’
i tko će mu vratit’ što je počinio?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu,
na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini
dok za njime ide čitavo pučanstvo.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne!
Kakva su prijevara vaši odgovori!«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
