Job 7-9
7
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
8
1 Neumitnost božanske pravde
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
2 »Dokad ćeš jošte govoriti tako,
dokle će ti riječ kao vihor biti?
3 Ta zar može Bog pravo pogaziti,
može li pravdu izvrnut’ Svesilni?
4 Ako mu djeca tvoja sagriješiše,
preda ih zato bezakonju njinu.
5 Al’ ako Boga potražiš iskreno
i od Svesilnog milost ti izmoliš;
6 ako li budeš čist i neporočan,
odsad će svagda on nad tobom bdjeti
i obnovit će kuću pravedniku.
7 Bit će malena tvoja sreća prošla
prema budućoj što te očekuje.
8 No pitaj samo prošle naraštaje,
na mudrost pređa njihovih pripazi.
9 Od jučer mi smo i ništa ne znamo,
poput sjene su na zemlji nam dani.
10 Oni će te poučit’ i reći ti,
iz srca će svog izvući besjede:
11 ‘Izvan močvare zar će rogoz nići?
Zar će bez vode trstika narasti?
12 Zeleni se sva, al’ i nekošena
usahne prije svake druge trave.
13 To je kob svakog tko Boga zaboravi;
tako propada nada bezbožnika.
14 Nît je tanana njegovo uzdanje,
a ufanje mu kuća paukova.
15 Nasloni li se, ona mu se ljulja,
prihvati li se, ona mu se ruši.
16 Zeleni se i sav na suncu buja,
vrt su mu cio mladice prerasle.
17 Svojim korijenjem krš je isprepleo
te život crpe iz živa kamena.
18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu,
ono ga niječe: ‘Nikada te ne vidjeh!’
19 I evo gdje na putu sada trune
dok drugo bilje već niče iz zemlje.
20 Ne, Bog neće odbacit’ neporočne,
niti će rukom poduprijet’ opake.
21 Smijeh će ti opet ispuniti usta,
s usana će odjeknuti klicanje.
22 Dušmane će ti odjenut’ sramota
i šatora će nestat’ zlikovačkog.’«
9
1 Božja pravednost i ljudsko pravo
Job progovori i reče:
2 »Zaista, dobro ja znadem da je tako:
kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3 Ako bi se tkogod htio preti s njime,
odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan,
i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju,
u jarosti svojoj on ih preokreće.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta,
iz temelja njene potresa stupove.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa,
on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8 Jedini on je nebesa razapeo
i pučinom morskom samo on hodao.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona,
Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih
čudesa koja se izbrojit’ ne mogu.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim;
evo, on prolazi – ja ga ne opažam.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit’,
i tko ga pitat’ smije: ‘Što si učinio?’
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva:
pred njim poniču saveznici Rahaba.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim,
koju riječ da protiv njega izaberem?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih,
u suca svojega milost bih molio.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao,
vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire,
bez razloga moje rane umnožava.
18 Ni časa jednoga predahnut’ mi ne dâ,
nego mene svakom gorčinom napaja!
19 Ako je na snagu – ta on je najjači!
Ako je na pravdu – tko će njega na sud?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila,
da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više,
moj je život meni sasvim omrzao!
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem:
nevina i grešnika on dokončava.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijô...
ali on se ruga nevolji nevinih.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca,
on oči sucima njezinim zastire.
Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 Od skoroteče su brži moji dani,
bježe daleko, nigdje dobra ne videć’.
26 K’o čamci od rogoza hitro promiču,
k’o orao na plijen kada se zaleti.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku,
razvedrit ću lice i veseo biti,
28 od mojih me muka groza obuzima,
jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 Ako li sam grešan,
ta čemu onda da zalud mučim sebe.
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao,
kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo,
i moje bi me se gnušale haljine!
32 Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdam
i na sud da idem s njim se parničiti.
33 Niti kakva suca ima među nama
da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 da šibu njegovu od mene odmakne,
da užas njegov mene više ne plaši!
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha,
jer ja nisam takav u svojim očima!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
