Neh 7-9
7
1 A kad je zid bio sagrađen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su čuvari na vratima i pjevači i leviti. 2 Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. 3 Rekao sam im: »Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete između žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kući.«
4 Jeruzalem ponovno naseljen
Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagrađenih kuća. 5 A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odličnike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu nađoh zapisano:
6 Popis prvih sionistaEvo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 7 Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom.
Broj ljudi naroda Izraelova: 8 Paroševih sinova: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; 9 sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; 10 Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! 11 Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuće osam stotina i osamnaest; 12 sinova Elamovih: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 13 Zatuovih sinova: osam stotina četrdeset i pet; 14 sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; 15 Binujevih sinova: šest stotina četrdeset i osam; 16 sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; 17 Azgadovih sinova: dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva; 18 sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; 19 Bigvajevih sinova: dvije tisuće šezdeset i sedam; 20 sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; 21 Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; 22 sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; 23 Besajevih sinova: trista dvadeset i četiri; 24 sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; 25 Gibeonovih sinova: devedeset i pet; 26 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; 27 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 28 ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; 29 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; 30 ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; 31 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 32 ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; 33 ljudi iz Neba: pedeset i dva; 34 sinova drugoga Elama: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 35 Harimovih sinova: trista dvadeset; 36 ljudi iz Jerihona: trista četrdeset i pet; 37 ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; 38 sinova Senajinih: tri tisuće devet stotina i trideset.
39 Svećenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 40 Imerovih sinova: tisuću pedeset i dva; 41 sinova Fašhurovih: tisuću dvjesta četrdeset i sedam; 42 Harimovih sinova: tisuću i sedamnaest.
43 Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i četiri.
44 Pjevača: Asafovih sinova: stotinu četrdeset i osam.
45 Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam.
46 Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, 47 sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, 48 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, 49 sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, 50 sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, 51 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, 52 sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, 53 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, 54 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, 55 sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, 56 sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.
57 Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, 58 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, 59 sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih. 60 Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva.
61 Sljedeći ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: 62 sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina četrdeset i dva. 63 A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja – onoga koji se oženio jednom od kćeri Barzilaja Gileađanina te uzeo njegovo ime. 64 Ti su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naći: bili su isključeni iz svećeništva 65 i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za urim i tumin.
66 Ukupno je na zboru bilo četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba, 67 ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica, 68 četiri stotine trideset i pet deva i šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca.
69 Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset vrčeva, trideset svećeničkih haljina. 70 Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuća drahmi zlata i dvije tisuće dvije stotine mina srebra. 71 A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina.
72 Svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, već su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima.
8
1 Nastanak židovstva – Ezra čita Zakon – Blagdan sjenicâ
Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. 2 I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3 Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
4 Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5 Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu – jer je bio poviše od svega naroda – a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6 Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: »Amen! Amen!« Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 7 A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. 8 I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.
9 Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 10 I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.« 11 I leviti umirivahu sav narod govoreći: »Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!« 12 I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene.
13 Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre da prouče riječi Zakona. 14 I nađoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: »Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za svečanosti u sedmom mjesecu.« 15 Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtinih i palminih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako je propisano.« 16 I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. 17 Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima – Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.
18 Ezra je čitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio svečani zbor, kako je propisano.
9
1 Pokorničko bogoslužje
Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. 2 Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3 Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. 5 I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: »Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega!
Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš,
odvijeka dovijeka!
I neka je blagoslovljeno tvoje ime slavno,
iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno.
6 Ti si, Jahve, Jedini!
Ti si stvorio nebo,
i nebesa nad nebesima,
i vojsku njihovu,
zemlju i sve što je na njoj,
mora i što je u njima.
Ti sve to oživljavaš,
i vojske se nebeske tebi klanjaju.
7 Ti si, Jahve, Bog,
koji si Abrama izabrao,
iz Ura kaldejskoga njega izveo
i dao mu ime Abraham.
8 Vjerno si srce njegovo pred sobom našao
i Savez s njim sklopio
da ćeš mu dati zemlju kanaansku,
i hetitsku i amorejsku,
i perižansku, jebusejsku i girgašansku,
njemu i potomstvu njegovu.
I svoja si obećanja ispunio,
jer si pravedan.
9 Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio,
i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga.
10 Znacima si se i čudesima oborio na faraona
i na sve sluge njegove,
i na sav narod zemlje njegove;
jer znao si kolika je bila
protiv njih drskost njihova.
Sebi si ime stekao koje do danas traje.
11 More si pred njima razdvojio:
prešli su usred mora po suhu.
U dubine si utopio progonitelje njihove
kao kamen među vode silovite.
12 Stupom oblaka danju si ih vodio,
a noću si stupom ognjenim
svijetlio im po putu kojim su hodili.
13 Na goru si sinajsku sišao
i s neba im govorio;
i dao si im
pravedne naredbe,
čvrste zakone,
zapovijedi izvrsne i uredbe.
14 Ti si im objavio svoju svetu subotu,
zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao
po glasu sluge svoga Mojsija.
15 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi,
za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo.
Ti si im zapovjedio da pođu
zaposjesti zemlju
za koju si se zakleo
da ćeš im dati.
16 Ali se oni i oci naši uzjoguniše,
vratove ukrutiše
i zapovijedi tvojih nisu slušali.
17 Poslušnost su odbili,
zaboravili čudesa
što si ih za njih učinio;
ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli
da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat.
Ali ti si Bog praštanja,
milosrdan i blag,
na gnjev si spor, a u milosrđu velik:
i nisi ih ostavio!
18 Čak su načinili tele saliveno,
‘To bog je tvoj’, rekoše,
‘koji te izveo iz Egipta!’
I teško su hulili,
19 a ti u beskrajnom milosrđu
nisi ih napuštao u pustinji:
stup se oblaka nije pred njima skrivao,
danju ih je putem vodio,
a stup je plameni noću
pred njima svijetlio putem
kojim su hodili.
20 Dao si im svoga duha dobrog
da ih naučiš mudrosti,
mane svoje nisi uskratio njihovim ustima,
i u žeđi si im vode pružio.
21 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji:
ništa im nije nedostajalo,
niti im se odijelo deralo,
niti su im noge oticale.
22 I dao si im kraljevstva i narode
i razdijelio ih granicama:
zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga,
i zemlju Oga, kralja bašanskoga.
23 I sinove si im umnožio
kao zvijezde nebeske,
i u zemlju si ih doveo
za koju si rekao njihovim ocima
da će ući u nju i zaposjesti je.
24 Sinovi su ušli i pokorili zemlju,
a ti si pred njima svladao
stanovnike zemlje, Kanaance,
i predao si u ruke njihove
kraljeve i narode zemlje
da rade s njima što ih je volja;
25 osvojili su gradove tvrde
i zemlju plodnu
i naslijedili kuće
pune svakog dobra,
isklesane zdence, vinograde, maslinike
i mnogo plodnog drveća:
jeli su, sitili se i debljali
i uživali u velikoj dobroti tvojoj.
26 Ali su se bunili i odvrgli tebe,
i Zakon su tvoj bacili za leđa,
ubijali su proroke, koji su ih obraćali
da se tebi vrate,
i grdno su hulili.
27 U ruke si ih tada predao osvajačima,
koji su ih tlačili.
A u vrijeme muke svoje tebi su vapili
i ti si ih s neba uslišio
i u velikoj dobroti svojoj slao si im
izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali.
28 Ali čim bi se smirili,
opet su pred tobom zlo činili,
a ti si ih puštao
u ruke neprijatelja njihovih,
koji su ih mučili.
I opet su k tebi vapili
i ti si ih s neba uslišio:
u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio.
29 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu:
ali se oni uzjoguniše,
nepokorni tvojim zapovijedima;
griješili su protiv naredaba tvojih,
a čovjek živi kad ih obdržava.
Leđa su izvlačili,
šije ukrućivali i nisu slušali.
30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima
i svojim si ih duhom opominjao
po službi svojih proroka;
no nisu slušali.
Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih.
31 U velikom milosrđu svojem
ti ih nisi uništio,
ni ostavio ih nisi,
jer si ti Bog milostiv
i pun samilosti.
32 A sada, o Bože naš,
veliki Bože, jaki i strašni,
koji čuvaš Savez i dobrohotnost,
neka ne bude pred licem tvojim
neznatna sva ova nevolja
koja je snašla nas,
kraljeve naše i knezove,
svećenike i proroke naše,
očeve naše i sav narod tvoj
od vremena asirskih kraljeva pa do danas.
33 Ti si pravedan
u svemu što nas je snašlo,
jer si ti pokazao vjernost,
a mi zloću svoju.
34 Kraljevi naši i knezovi,
svećenici i oci naši
nisu vršili Zakona tvoga,
nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena
koje si im davao.
35 Premda su bili u svom kraljevstvu,
u velikim dobrima koja si im činio,
u prostranoj i plodnoj zemlji
koju si im dao,
oni ti nisu služili
i od svojih zlih djela nisu se odvraćali.
36 Mi smo danas, evo, robovi
i u zemlji koju si bio dao ocima našim
da uživaju njene plodove i njena dobra,
evo u njoj mi robujemo.
37 Njeni obilni prihodi idu kraljevima
koje si nam postavio zbog grijeha naših,
i gospodare oni po volji svojoj
tjelesima našim i stokom našom.
Ah, u velikoj smo nevolji!«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
