Pnz 31-34
31
1 IV. MOJSIJEV SVRŠETAK
Jošua određen za vođu
Mojsije dođe da upravi ove riječi svemu Izraelu: 2 »Meni je danas sto dvadeset godina« – reče im. »Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: ‘Nećeš prijeći ovog Jordana!’ 3 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom će prijeći; on će pred tobom potući one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua će pred tobom ići, kako je Jahve rekao. 4 Jahve će postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. 5 Pred vas će ih Jahve položiti, a vi ćete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. 6 Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prédati pred njima. Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.«
7 Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: »Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu. 8 Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!«
9 Sedmogodišnja proslava Saveza
Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. 10 Mojsije im naredi: »Svake sedme godine – godine oprosne – na Blagdan sjenicâ, 11 kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. 12 Saberi narod – ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima – da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. 13 Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.«
14 Predgovor Mojsijevu hvalospjevu
Jahve reče Mojsiju: »Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi.«
Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka. 15 U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.
16 Jahve reče Mojsiju: »Evo ćeš naskoro počinuti sa svojim ocima. A narod će se ovaj dići da čini blud idući za tuđim bogovima one zemlje u koju će naskoro ući; mene će napustiti i prekršit će moj savez što ga s njim sklopih. 17 I onda će se izliti moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaći će ih mnoga zla i nevolje i onda će reći: ‘Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?’ 18 A ja ću sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu činili okrećući se drugim bogovima.
19 Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 20 Kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut će se oni drugim bogovima i njima će iskazivati štovanje; mene će prezreti i prekršiti moj savez. 21 A kad ih snađu mnoge nesreće i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neće nikada zaboraviti, pružit će svjedočanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što već danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obećah.«
22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauči Izraelce pjesmi.
23 Nunovu sinu Jošui naloži: »Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom.«
24 Kad Mojsije napisa riječi ovoga Zakona u knjigu, 25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina: 26 »Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovčeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! 27 Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li nećete kad ja umrem!«
28 Mojsijeva pjesma
»Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 29 Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.«
30 A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja riječi ove pjesme:
32
1 »Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!
2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše,
kao rosa riječ nek’ moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni,
kao pljusak po travi velikoj!
3 Jer, Jahvino ću ime uznositi,
a vi Boga našeg veličajte!
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno,
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće,
pravedan je on i pravičan.
5 Oni mu se iznevjeriše –
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske,
porod izopačen i prepreden.
6 Tako li uzvraćaš Jahvi,
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj,
koji te sazdao, po kom postojiš?
7 Spomeni se dana pradavnih,
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te,
pitaj starije, pa će ti kazati.
8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima,
kad je razmještao sinove čovječje,
odredi im međe po broju Božjih sinova:
9 tad Jahvu njegov narod zapade,
Jakov bî njegova baština.
10 U zemlji stepskoj on ga je našao,
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga
i čuvao k’o zjenu oka svoga.
11 Poput orla što bdi nad gnijezdom,
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga,
pa ga na svojim nosi perima.
12 Jahve sâm njega je vodio,
tuđeg boga s njim ne bijaše.
13 Povede ga po visočjima zemlje,
nahrani ga plodovima poljskim,
dade mu meda iz pećine
i ulja iz tvrde stijene;
14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka
s pretilinom jaganjaca,
ovnova bašanskih i jaraca,
sa salom žitnih bubrega,
i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.
15 Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.
16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim,
razjariše ga gnusobama.
17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu,
bogovima kojih ne poznavahu prije,
došljacima koji stigoše nedavno
i koje oci njihovi ne štovahu.
18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,
ne sjećaš se više Boga koji te rodi!
19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem
odbaci sinove svoje i kćeri.
20 Lice ću im svoje sakriti, reče,
i vidjet ću što će biti od njih.
Jer izopačeno je to koljeno,
sinovi u kojima vjernosti nema.
21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše,
razdražiše me ništavilima svojim,
i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim,
razdražit ću ih glupim nekim narodom!
22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio
i gorjet će do dubina šeolskih;
proždrijet će zemlju i sve što ona rađa,
sažeći joj brda do temelja.
23 Nevolje na njih ću svaliti,
na njih ću svoje istrošiti strijele.
24 Od gladi će umirati,
ognjica i pošast njih će trovati.
Poslat ću na njih zub zvjerinji
i otrov zmijâ što prahom gmižu.
25 Vani će mač zatirati djecu,
a strava će vladati unutra.
Ginut će jednako momak i djevojka,
dojenče i starac sjedokos.
26 Rekoh: U prah ću ih smrviti,
zbrisati im spomen među ljudima.
27 Ali se bojah ruga dušmanskoga:
mogli bi im prevarit’ se protivnici,
pa da kažu: ‘Pobjeda je naša,
nije to Jahvina izvela ruka.’
28 Jer narod je to neupućen,
oštroumlja u njih nema.
29 Da su mudri, već bi se i dosjetili,
razabrali što ih očekuje.
30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna,
i deset tisuća da dvojica gone,
da ih Stijena njina nije prodala,
da ih Jahve nije izručio?
31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene;
osuđeni su naši neprijatelji.
32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa
i od vinograda gomorskih;
grožđe im je grožđe otrovno,
grozdovi im grozdovi gorčine;
33 njihovo je vino otrov zmijski,
žestok jed otrovnice ljute.
34 Al’ nije li on u mene poput dragulja,
zapečaćen u mojim riznicama?
35 Moja je odmazda i nagrada
u vrijeme kad im noga posrne.
Jer blizu je dan njihove propasti,
udes njihov brzo im se bliži!
36 (Pravdu će Jahve dati svome puku,
sažalit se nad slugama svojim.)
Vidjet će da im gine snaga,
da je i robu i slobodnu kraj.
37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi,
gdje stijena kojom se zaklanjahu?
38 Oni što su jeli salo njihovih klanica
i pili vino njihovih ljevanica?’
Neka se dignu i neka vam pomognu,
nek’ vam budu zaklonište!
39 Vidite sada da ja, ja jesam,
i da drugog Boga pored mene nema!
Ja usmrćujem i oživljujem;
ja udaram i iscjeljujem
(i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu
i kažem: Ne bio ja živ vječito
41 ako naoštrivši mač svoj blistavi
ne uzmem sud u svoje ruke
da svojim odmazdim dušmanima,
da naplatim onima koji mene mrze.
42 Strijele svoje opojit ću krvlju
i mač moj najest će se mesa,
krvi ubijenih i zarobljenih,
glavâ dušmanskih vrhovnika.
43 Kličite, o nebesa, s njime,
obožavajte ga, sinovi Božji!
Kličite, puci, s njegovim narodom,
uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
Jer će krv slugu svojih osvetiti,
istom mjerom vratit’ dušmanima,
naplatit će od onih koji njega mrze,
očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.«
44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme.
45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu, 46 reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. 47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.«
48 Mojsijeva priprema za smrt
Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 49 »Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.«
33
1 Mojsijev blagoslov
Ovo je blagoslov kojim Mojsije – čovjek Božji – blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 2 Reče on: »Dođe Jahve sa Sinaja,
sa Seira im se pokaza
i s gore Parana zasja.
Zbog njih dođe od kadeških zborova,
sa svoga juga sve do Obronaka.
3 Ipak ti ljubiš narode,
svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.
Pred tvojim su ležali nogama,
išli tobom predvođeni.«
4 (Mojsije nam je odredio zakon.)
»Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom;
5 i bje kralj u Ješurunu
kad se sakupiše glavari narodni,
kad se sjediniše plemena Jakovljeva.
6 Nek’ živi Ruben i nikad nek’ ne izumre,
nek’ živi šačica njegovih!«
7 Evo što reče za Judu:
»Uslišaj, Jahve, glas Judin
i privedi ga k njegovu narodu.
Nek mu ruke njegovo brane pravo,
pomozi mu protiv dušmana njegovih.«
8 O Leviju reče:
»Daj Leviju tvoje urime
i tvoje tumime čovjeku milosti svoje,
koga si u Masi iskušao,
s kojim si se preo kod voda meripskih.«
9 O ocu svome i majci reče on:
»Nisam ih vidio!
Braće svoje ne poznaje,
na svoju se djecu ne osvrće,
jer tvoju riječ on je vršio
i tvojega se držao Saveza.
10 On uči Jakova tvojim odredbama
i Izraela tvojemu zakonu.
On podiže kâd k tvojim nosnicama
i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.
11 O Jahve, snagu mu blagoslovi,
milostivo primi djelo ruku njegovih.
Slomi bedra njegovih neprijatelja;
mrzitelji njegovi nek’ više ne ustanu.«
12 O Benjaminu reče:
»Jahvin je on ljubimac
i u miru svagda počiva.
Višnji ga štiti svih njegovih dana,
između njegovih prebiva bregova.«
13 O Josipu reče:
»Zemlju mu je Jahve blagoslovio;
njegovo je najbolje od onog
što daje rosa nebeska
i što se u bezdanima dolje krije!
14 Najbolje od onog što daruje sunce
i što mlađak novi nosi,
15 prvine s drevnih planina
i najbolje s vječnih brežuljaka,
16 ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj
i milost Onog što prebiva u grmu.
Nek’ sve to dođe na glavu Josipovu,
na tjeme posvećenog između sve braće!
17 K’o prvenac bika on je veličanstven,
rozi su mu rogovi bivolji,
njima on nabada narode
sve do krajeva zemaljskih.
Takva su mnoštva Efrajimova,
takve su tisuće Manašeove.«
18 O Zebulunu reče:
»Bio sretan, Zebulune, u pohodima,
i ti, Jisakare, u šatorima svojim!
19 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi
za uspjeh prinose oni prave žrtve
jer sišu obilje morâ
i blago skriveno u pijesku.«
20 O Gadu reče:
»Nek’ je blagoslovljen tko Gada raširi!
Poput lavice on počiva
razderavši mišicu i glavu.
21 Prvine je tad sebi dodijelio
jer vidje da mu je sačuvan dio glavarev.
Na čelu svega naroda on je došao,
pravdu Jahvinu izvršivši
i odluke njegove s Izraelom.«
22 O Danu reče:
»Dan je lavić
što skače iz Bašana.«
23 O Naftaliju reče:
»Naftali, milostima nasićen,
Jahvinim ispunjen blagoslovom:
more i jug njegovo su vlasništvo.«
24 O Ašeru reče:
»Blagoslovljen bio Ašer među sinovima!
Nek’ miljenik bude među braćom svojom,
i nek’ noge svoje u ulje umače!
25 Nek’ ti zasuni budu od gvožđa i mjedi
i nek’ ti mir traje koliko i život!
26 Nitko nije kao Bog Ješurunov:
po nebesima u pomoć ti jezdi
i po oblacima u svom veličanstvu!
27 Bog vječni tvoje je utočište,
a na zemlji drevna njegova mišica
pred tobom goni neprijatelja;
on dovikuje: ‘Uništi!’
28 U sigurnosti prebiva Izrael,
a Jakovljev je izvor na osami
u zemlji žita i vina,
gdje nebesa rosom dažde.
29 Blago tebi, Izraele!
Koji narod k’o tebe Jahve spašava?
On štit je tvoj što te brani
i mač tvoj slavodobitni,
dušmani ti se ulaguju,
al’ ti ćeš im gazit’ po leđima.«
34
1 Mojsijeva smrt
Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3 zatim Negeb, područje doline Jerihona – grada palmi – do Soara. 4 Potom mu reče Jahve: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.«
5 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 6 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 7 Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja – tugovanja za Mojsijem. 9 A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju.
10 Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice! – 11 po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12 po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
