U subotu, 16. prosinca, u dvorani Caritasa Riječke nadbiskupije održan je susret volontera župnih Caritasa. Susret je započeo uvodnim pozdravom ravnateljice Caritasa Riječke nadbiskupije, Marije Faustine Kovačević, nakon čega je uslijedilo predavanje psihijatra Edvina Brenka o ophođenju s ranjivim skupinama korisnika. Susret je zaključen misnim slavljem koje je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić i tom prigodom uručio Caritasove stipendije učenicima i studentima, volonterima nadbiskupijskog Caritasa.
Na početku propovijedi, nadahnut evanđeoskim ulomkom, nadbiskup Uzinić govorio je o neprepoznavanju Ivana Krstitelja kao proroka i Kristove božanske prisutnosti te naglasio važnost prepoznavanja, u prvome redu samoga Isusa u današnjem vremenu, a onda i suvremenih proroka koji govore i usmjeravaju k Bogu.
„Ivan Krstitelj, prorok koji je trebao navijestiti i pokazati Isusa, nije bio prepoznat. Isus, u kojemu je Bog postao ‘s nama Bog’ i hodio ovom zemljom, neće biti prepoznat nego će biti odbačen i ubijen. I danas imamo proroka među sobom, pitanje je da li ih prepoznajemo? To su svi oni koji dižu svoj glas i upozoravaju na nepravde koje se događaju u ovome svijetu i na one koji su žrtve tih nepravdi. Osim što moramo prepoznati proroke koji govore o Isusu, još je važnije prepoznati samog Isusa. Gdje i kako danas Isusa osobito trebamo prepoznati? Isus nam je to sam rekao: ako ga nismo prepoznali i poslužili, onda na nov način ponavljamo onu odbačenost, razapinjanje Sina Čovječjega u braći i sestrama u kojima ga nismo poslužili.“, kazao je Uzinić.
U nastavku propovijedi, nadbiskup se osvrnuo na misli iz kateheze pape Franje koji je ukazao na brojne vidike Božjega milosrđa i potaknuo na prepoznavanje i zahvalnost za primljena dobročinstva kako bi, potaknuti vlastitim iskustvom primljenog milosrđa, mogli i sami biti živi Caritas prema drugima.
„Caritas je način života. Biram živjeti kao milosrdan, kao onaj koji vrši djela ljubavi ili izabirem živjeti kao onaj koji nije milosrdan i koji ne želi iskazati ljubav. Jedno je govoriti o milosrđu/caritasu, a drugo je živjeti caritas. Ono što caritas čini živim jest njegov stalni dinamizam koji ide ususret potrebama onih koji su u duhovnoj ili materijalnoj nevolji. Milosrđe ima oči da vidi, uši da čuje i ruke da pridigne pale. Zato su važni župni Caritasi i vi koji u njima djelujete. Kako doći do onih koji su stvarno potrebni, ako ne preko vas koji ste im stvarno blizu, koji s njima živite? Djela milosrđa nisu teorijske teme nego konkretna svjedočanstva koja nas obvezuju da zasučemo rukave i ublažimo patnju.“, istaknuo je Uzinić te poručio voditeljima i volonterima župnih Caritasa da se uvijek beskompromisno stavljaju u službu braći i sestrama u potrebi te daju prostora maštovitosti ljubavi kako bi mogli otkrivati inovativne i kreativne načine djelovanja te posvjedočiti da Isus ljubi svakoga čovjeka i da je svaka osoba jedinstvena i vrijedna.
Izvor: Požeška biskupija
