Radosno i uz pjesmu mališana u subotu 9. prosinca Dječji vrtić „Nazaret“ proslavio je 25 godina rada u zgradi na Donjoj Drenovi, ali i rad sestara Presvetog Srca Isusova s djecom predškolske koje datira od 1895. godine do danas, punih 128. godina. Događaj je započeo svečanom akademijom u samostanu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, a zaključen misom zahvalnicom u župnoj crkvi BDM Karmelske koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Nadbiskup je u propovijedi nadahnutoj pročitanim svetopisamskim tekstovima i proslavom DV „Nazaret“, osobito tekstom iz Knjige proroka Izaije o radosti, poručio je da i mi želimo radostan svijet u kojemu nema onoga što taj svijet čini žalosnim. Kao odgovor na pitanje kako stvarati takav svijet, istaknuo je: odgojem.
Stvaranje idealnog svijeta od starijih traži obraćenje, ali kada je riječ o djeci vrtićke dobi, onda ne trebamo govoriti o obraćenju, nego o odgoju. Želimo li stvarati bolji svijet, našu djecu moramo učiti o takvom svijetu, pomoći im otkriti te vrijednosti već sada, u vrtićkoj dobi, kako bi mogli početi živjeti te vrijednosti.
Sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova zahvalio je što su kroz 25 godina, ali i više, gotovo 130 godina, ovom gradu, kao i drugim područjima u kojima su djelovale, kroz svoju aktivnost pomagale stvarati bolji svijet. Izdvojio je brojku od 669 djece koja su u proteklih 25 godina bila u DV „Nazaret“. To je 669 ljudskih života koji su, zahvaljujući onom sjemenu usmjerenom prema stvaranju drugačijeg svijeta, i sami usmjereni stvaranju boljeg svijeta, rekao je nadbiskup.
Kao odgovor na pitanje motivacije Riječke Majke prije gotovo 130 godina, a zatim i njezinih nasljednica prije 25 godina da se upuste u odgojni projekt djece vrtićke dobi, ponudio je pročitani evanđeoski ulomak, ali i Konstitucije Družbe u kojima stoji da „kontemplacija koja postaje akcija i zatim se ponovno vraća u kontemplaciju.“ Naš Bog je suosjećajni Bog, Bog koji ima srce koje se sažalijeva nad čovjekom i njegovom sudbinom. Kontemplacija znači otkriti tog i takvog Boga. A onda to što smo prepoznali kao način postojanja Boga koji nam se objavio u Isusu, pretvoriti u konkretna djela unoseći svoja srca jer bez unošenja srca ovaj projekt ne bi bio realiziran, rekao je nadbiskup.
Zaključujući se osvrnuo na naziv vrtića rekavši da u Rijeci postoje dva ‘Nazareta’. Prvi je Trsatski, gdje nam je kratko vrijeme bila Marijina kuća obilježena odnosima unutar Svete obitelji – odnosima ispunjenima ljubavlju. Na Donjoj Drenovi, upravo u kontemplativnom gledanju, ta logika ‘nazaretskog doma’ je na neki način kao uspomena pretvorena u konkretno djelovanje. No, to nije dovoljno, upozorio je nadbiskup, dodajući da nam je potreban i ‘treći Nazaret’. Vjerujem, dragi roditelji, da se zahvaljujući trsatskom i ovom Nazaretu u vama dogodio poticaj da takvo ozračje stvarate unutar svoje obitelji. Na taj način zapravo svi dobivamo poticaj za stvaranje Nazareta i radosnog svijeta o kojem govori prorok Izaija unutar naše Riječke crkve i društva u kojemu živimo, poručio je nadbiskup Uzinić.
Na svečanoj akademiji o radu sestara Presvetog Srca Isusova s djecom predškolske dobi od 1895. godine do danas, govorile su vrhovna predstojnica Družbe, Dobroslava Mlakić i ravnateljica vrtića Kristina Tunić. Riječke Majke je nadahnuće za angažman u odgoju djece predškolske dobi dobila kao aktivna katolička laikinja, franjevačka trećoredica i ravnateljica franjevačke trećoredske Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova. Otvorila je dječji vrtić po fröbelskom sustavu njemačkoga pedagoga Friedricha A. Fröbela, istodobno kada je otvorila karitativno-socijalnu i odgojno-obrazovnu ustanovu Zavod Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci. U prigodi otvorenja Zavoda Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci, Marija Kozulić je publicirala 8. rujna 1895. letak na hrvatskome, talijanskome, mađarskome i njemačkome jeziku u kojem je obrazložila svrhu Zavoda, navodeći da je to prije svega katolička karitativna odgojno-obrazovna ustanova za nezbrinutu djecu, rekla je Mlakić. Zavod je otvoren 1. listopada 1895., a deset dana kasnije, 11. listopada, otvoren je dječji fröbelski vrtić. Sestre su tada i u kući Zavoda „Presvetoga Srca Isusova“ (ex vila „Meden“), na Pomeriju otvorile Privatni dječji vrtić.
Poslije rata, 1947. godine komunističke su vlasti sestrama zabranile rad s djecom i samostanske kuće i ustanove su im oduzele, a 1949. nacionalizirale kao općenarodnu imovinu. Međutim, sestre su na uporne zamolbe zaposlenih majki, 1971. nastavile „ilegalni rad“ s djecom jasličke i predškolske dobi na Pomeriju u Rijeci u stiješnjenom suterenskom prostoru sve do 1997. Iste su godine sestre sudskim putem uspjele vratiti vlastitu zgradu na Pomeriju u novonastalim demokratskim prilikama. Također, na Drenovi, na traženje roditelja, sestre su započele rad s djecom 1980. i sve do 1998., kada je Družba, zahvaljujući svojim sestrama koje su svojim predanim radom u Austriji i Njemačkoj, novčano doprinijele izgradnji današnjeg dječjeg vrtića „Nazaret.“
Tijekom svih godina rada vrtića na Drenovi, roditelji su oduvijek bila izuzetno važna karika i na tome im se zahvalila ravnateljica vrtića. A njoj, sestrama Družbe i odgojiteljicama riječi zahvale uputili su uime roditelja bračni par Vukas, Karmen i Duje, čije troje djece su pohađala DV „Nazaret“. Pročitano je emotivno pismo obitelji Bradarić koji, iako pravoslavne vjere, svoju djecu su povjerili odgojiteljima ovog vjerskog vrtića. Uime svih odgojitelja, prigodnu riječ uputila je Valentina Jerković, a na kraju se okupljenima obratila i prva ravnateljica vrtića, Bernardina Maslač. Svečanu akademiju nastupom su uljepšala djeca DV „Nazaret“.
Izvor: Riječka nadbiskupija
