„Koračati zajedno“

U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji obilježavamo u nedjelju 3. prosinca na spomendan sv. Franje Ksaverskoga, a ove godine i na Prvu nedjelju došašća, vama drage osobe s invaliditetom i vama draga djeco s teškoćama u razvoju, kao i vašim obiteljima i svima koji skrbe o vama, želimo uputiti iskrenu čestitku i prigodnu poruku.

Ponajprije zahvaljujemo Stvoritelju za dar života svakoga od vas. Zahvaljujemo i vama za vašu prisutnost među nama kojom nas obogaćujete i činite ovaj svijet solidarnijim, humanijim i boljim mjestom. Hvala vam što nas podsjećate da invaliditet nije dominantno obilježje vas kao osoba, a još manje vaš identitet, nego šire društveno, kulturološko i teološko pitanje koje traži dublje promišljanje ne samo u društvu nego i u Crkvi.

Pokretanjem trogodišnjeg pastoralnog ciklusa posvećenog vama, htjeli smo prije svega poslušati ono što nam imate reći i posvjedočiti. Samo tako moguće je istinski promišljati i bolje razumjeti invaliditet i vas osobe s invaliditetom kao naše bližnje jednake u dostojanstvu i pravima kao što to stoji u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima usvojenoj prije 75 godina. Jednako tako, namjera nam je bila poticati vjernike i sve ljude dobre volje na dijalog i solidarnost unutar crkvene i društvene zajednice s ciljem povezivanja, gradnje uzajamnog povjerenja i uvažavanja, uključivanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Stoga smo na tragu prošlogodišnje objave dokumenta „Crkva je naš dom“ koji su sastavile osobe s invaliditetom sa svih kontinenata i predale ga papi Franji, u ožujku ove godine nacionalnim studijskim danima u Topuskom započeli spomenuti ciklus. Učinili smo to svjesni da smo, kao braća i sestre, pozvani zajedno koračati ovim svijetom kao suputnici, poput Krista činiti dobro i napredovati prema konačnom cilju, prema Vječnosti, gdje neće biti ni boli ni plača, nego vječna radost jedinstva s Bogom.

A koračati zajedno ponajprije znači imati osjećaj pripadnosti istoj ljudskoj obitelji, svijest da smo djeca istoga Oca koji nas je s ljubavlju i svrhom stvorio da bez obzira na sposobnosti budemo dar jedni drugima, svojoj obitelji, Crkvi i društvu. Pritom je od presudne važnosti izdignuti se iznad svojih predrasuda i očekivanja te prihvaćati drugoga kao osobu, a ne promatrati ga kroz prizmu samo invaliditeta, poteškoće ili ograničenja. Stoga, koračati zajedno znači iskazivati strpljenje i prihvaćati s ljubavlju ograničenja svojih bližnjih, ali ujedno biti svjestan da je svatko od nas krhak i ima svoja ograničenja. Upravo zato svatko od nas treba životnog suputnika koji nas neće napustiti na prvoj prepreci, koji će nam pokazati put kad se izgubimo, pogurati nas kada posustanemo pa i podržati molitvom kada se obeshrabrimo. Nadalje, koračati zajedno znači suosjećati i biti osjetljiv na „tempo koraka“ druge osobe. Za to je potrebno moći se uživjeti i pokušati „ući u cipele“ druge osobe, napose one s invaliditetom čiji su životni izazovi veći od uobičajenih. No, to ne ide bez poniznosti i poučljivosti, a vi nas tome, drage osobe s invaliditetom, itekako možete poučiti, kao što nas o sebedarnoj ljubavi i služenju mogu poučiti članovi vaših obitelji, a o predanom i nesebičnom angažmanu vaši asistenti i oni koji se brinu o vama i vašim potrebama.

Unaprijed se radujemo daljnjem odvijanju spomenutog pastoralnog ciklusa svjesni da svako putovanje počinje prvim korakom i da koračati zajedno podrazumijeva zajedničke napore, ali i zajednička ostvarenja ciljeva koja donose radost koja je time veća jer ju se može podijeliti. Neke smo korake već učinili, poput priređivanja hrvatske inačice videozapisa „Ja sam Crkva“ i „Crkva je naš dom“ Dikasterija za laike obitelj i život Svete Stolice, pokretanja specijalnog ciklusa tematskih radijskih emisija „Argumenti“ u programu Hrvatskog katoličkog radija i uspostavljanja suradnje s Hrvatskom redovničkom konferencijom. Činimo i daljnje korake, poput priređivanja katehetskog materijala i organizacije pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenika. Ostajemo otvoreni za vaše ideje i prijedloge kako bi zajedničko koračanje u obitelji, Crkvi i društvu pa i u svijetu rada bilo što plodonosnije ne samo u sklopu aktualnog ciklusa nego i jednom kada on završi. Osobito nam je stalo da naše župe budu mjesta gdje ćete se osjećati dobrodošlo, prihvaćeno i slobodno da pridonesete poslanju Crkve svojom nazočnošću, svjedočenjem i talentima.

Neka Gospodin blagoslovi i vodi naše zajedničko koračanje po zagovoru sv. Franje Ksaverskoga koji se potaknut Duhom Božjim odvažio poduzeti daleka putovanja i za Krista pridobiti mnoge duše.

mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup                                  mons. Roko Glasnović, dubrovački biskup
predsjednik Vijeća HBK za laike                                         predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj

Izvor: Dubrovačka biskupija