Umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije Marko Milinković preminuo je u ponedjeljak, 13. studenoga 2023. u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu u 68. godini života i 42. godini svećeništva. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Klare, djevice u Starim Mikanovcima predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, u srijedu 15. studenoga. Koncelebrirali su Ivan Bešlić, domaći župnik, Tadija Crnjak, semeljački župnik, Stjepan Belobrajdić, začasni kanonik i župnik u miru te više od četrdeset drugih svećenika. Uz rodbinu i prijatelje misi su nazočili i brojni domaći župljani te župljani Župe Rođenja BDM iz Semeljaca gdje je pokojnik bio župnik 31 godinu.
U uvodu u misno slavlje biskup Ivan uputio je izraze sućuti obitelji i župljanima navedenih župa u ime nadbiskup Đure Hranića koji zbog zasjedanja HBK nije bio nazočan, zatim u ime požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, nadbiskupa u miru Marina Srakića i svoje osobno ime.
U homiliji je biskup Ivan govorio o biblijskoj knjizi Tužaljki čiji je ulomak bio naviješten da su one jedan dio svjedočanstva Saveza, da pripadaju starozavjetnoj povijesti spasenja i da se u njima, ne na površini, već u onoj najintimnijoj dubini ljudskog životnoga iskustva, probija istina o našem zajedništvu s Bogom.
„Čim se malo dublje zamisli, kršćanski će vjernik odmah jasno priznati: „Život je bezvrijedan, ako u životu nema Boga.“ Upravo u svjetlu te istine mi pristupamo i čovjekovoj smrtnosti, našoj ljudskoj ranjivosti i prolaznosti. Činimo to otvorenih očiju i iskrena srca, ne bježeći od stvarnosti, od konkretnih prilika u kojima se nalazimo. Na tom nas tragu, braćo i sestre, primjernu pouku pruža starozavjetna Knjiga tužaljki. U njoj prorokov glas ne bježi od iskustva gorčine života. Prorok ne može zanijekati svoju žalost nad opustošenim Jeruzalemom. To ga iskustvo duboko pogađa. Sve što doživljava, čini se, njegov život vodi prema kraju, ne pruža mu nikakav mir, čak nikakvu nadu. „Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća.“ Kakav realizam iskustva boli s kojom se čovjek susretne! Poput „pelina i otrova“. Iskustva ‘bijede i stradanja’ – kako veli prorok, ostavljaju dubok trag. No, što je sa spomenom na Gospodina? Taj spomen u život ponovno donosi i vraća mir. Onaj koji „više ne zna što je sreća“, sada „u miru čeka spasenje Gospodnje“ (usp. Tuž 3,17-26), jer „dobrota i milosrđe Gospodnje nisu nestali. Oni se obnavljaju svako jutro.“ (usp. Tuž 3,22). I odlomak završava navještajem mira i Božjeg spasenja. A te su riječi „tek“ proročki nagovještaj onoga što će nam zasjati u Kristu. Kad nas sâm Isus sokoli: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ (Iv 14,1) Vjerujte! Kamo ja odlazim znate put. I kad nam se, kao apostolima, učini da mi ne znamo puta, eto nam Isusa – njegova rođenja i života, njegove smrti i uskrsnuća, njegova utjelovljenja i njegove vječnosti. To je vjera koju i danas želimo posvjedočiti u oproštaju od pokojnoga svećenika Marka. Riječi koje smo izrekli: „Život je bezvrijedan, ako u životu nema Boga“, Markove su riječi. Napisao ih je prije nekoliko godina u oporuci. U tom se svjetlu danas od njega opraštamo i Bogu zahvaljujmo na njegovu životu.“