Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 4. studenog 2023. Župu Duha Svetoga u Feričancima i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Mirnu, šesto dijete roditelja Tomislava i Martine Balajić. Dobrodošlicu biskupu Antunu uputio je župnik Anto Ivić, zahvalivši mu što je došao zajedno s njima radovati se novom životu, a sestre male novokrštenice Marta i Dora, blizanke darovale su mu cvijeće. Zahvalivši župniku na izrazima dobrodošlice, a djevojčicama na cvijeću, biskup je okupljenim vjernicima poručio da se raduje zajedno s njima novom životu u Feričancima. Kad god se rodi novi čovjek, nema većeg događaja, jer je on Božje djelo, pozvan po njegovu naumu u život ne za malo i za kratko do groba, nego za svu vječnost, ustvrdio je biskup. Poseban pozdrav uputio je roditeljima Tomislavu i Martini, čestitavši im šesto opredjeljenje za život, te im je u ime Crkve i Domovine zahvalio za požrtvovnu ljubav kojom služe životu.

U homiliji biskup Antun je kazao kako je jedna od najvećih drama našeg ljudskog postojanja roditi se na ovom svijetu, ne svojom odlukom i zaslugom, nego Božjom a potom živjeti kao da smo svoje vlasništvo i da imamo vlastito poslanje, a ne Božje. Ustvrdio je da se ta drama ljudskog postojanja u kojem čovjek ne računa s Bogom zove nevjera. Povezujući tu tvrdnju s naviještenom Božjom riječi, rekao je da sv. Pavao u prvom čitanju iz Poslanice Rimljanima govori o drami nevjere svojih sunarodnjaka Židova s obzirom na Božja obećanja koja su se ostvarila u Isusu Kristu. Nevjera prema Bogu i čovjeku jedna je od osnovnih ljudskih nemoći. Nemoć je, naime, ne imati povjerenja u bračnog druga, u prijatelja, ona je uvijek drama duha, koja čovjeka zatvara u njegov mali svijet sebičnosti, u kojem on završava kao gubitničko biće, osuđujući sama sebe na smrt, ustvrdio je biskup. Naspram toga, vjera je moć našega duha kojom dopiremo do ljudi oko nas, i otvarajući se u povjerenju drugima, osobito Bogu zapravo pronalazimo sebe u izvornoj istinitosti našeg postojanja. Zato sv. Pavao tumači Rimljanima da ga srce boli što su njegovi sunarodnjaci upali u nemoć nevjere s obzirom na Isusa Krista. Međutim, nastavio je sv. Pavao, Bog je njihovu nevjeru okrenuo na dobro pogana, do kojih je zahvaljujući njihovoj nevjeri došao Isus Krist i povjerovali mu. Nevjera jednih poslužila je vjeri drugih. Stoga je Apostol optimističan: kad svi drugi prihvate Isusa Krista, na kraju će ga i Židovi prihvatiti, jer se Bog ne odriče sebe i svojih obećanja.

Biskup je kazao kako navedeno razmišljanje sv. Pavla ima osobitu težinu ovih dana kada svjedočimo krvavom ratu u Svetoj Zemlji između Židova i Palestinaca, koji su zbog gubitka međusobnog povjerenja usplamtjeli mržnjom jedni na druge do istrjebljenja. Trenutačno je u Božjem izabranom narodu zavladao mrak nepovjerenja prema Palestincima, i obrnuto. Poput sv. Pavla nosimo zbog toga bol u srcu i molimo našega moćnoga Gospodina Isusa Krista, koji je pobijedio smrt, da pobijedi i u njima smrtno stanje zbog kojeg jedni drugima nanose zlo, oduzimaju dostojanstvo i međusobno se ubijaju. Podsjetivši nazočne da se nalaze na slavlju svetog krštenja, u kojem Isusu Kristu u vjeri povjeravamo jednoga novog čovjeka, izrazio je želju da ovo dijete zaista bude budno za Boga djetinjim povjerenjem, i da bude s njime povezano tako da postane dionikom svega onoga što je Gospodin Isus moćan ostvariti u njemu, osobito njegove pobjede nad smrću.

Polazeći od naviještenog evanđelja u kojem Isus poučava o važnosti biranja zadnjeg a ne prvog mjesta, biskup je pozvao sudionike slavlja da nauče od Gospodina koje je njihovo pravo mjesto u životu. Istaknuo je da on nije došao među nas zauzeti prvo mjesto nego posljednje, kad je odlučio poći na križ i iz ljubavi se žrtvovati za nas do kraja, do u smrt. Ljubav je, naime, stav kojim čovjek drugoga stavlja na prvo mjesto, žrtvuje se za njega, za razliku od sebičnosti koja živi za sebe, otpisujući drugoga, ustvrdio je biskup. Bog se u Isusu Kristu na neki način stavio na posljednje mjesto, kako bi sve nas svojom pobjedničkom ljubavlju uspostavio na prvo mjesto. Biskup je ustvrdio kako su se roditelji Balajić, opredjeljujući se za šesto dijete, na svoj način svrstali na zadnje mjesto, zavrijedili zbog toga poneki podsmjeh i prezir onih koji po svojim sebičnim mjerilima smatraju da ne treba imati toliko djece. Međutim, upravo ljudi koji otkrivaju da se vrijednosti našeg postojanja ne postižu putem sebičnosti na lagodan, ugodan, površan način, nego spremnošću žrtvovati se iz ljubavi za drugoga, surađuju s Bogom i služe životu na najbolji način. Kad god čovjek samoga sebe stavlja na prvo mjesto, bližnji i Bog dospijevaju na zadnje mjesto, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da uvijek u svojim obiteljima i javnom životu imaju hrabrosti Boga i bližnjega staviti u prvi plan, jer je to pravi put da i oni dođu na svoje pravo mjesto, ono koje im je Bog dodijelio. »Tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen«, Isusova je riječ. Čestitao je i zahvalio obitelji Balajić što su svojim opredjeljenjem za šesto dijete, išli tim putem, i što se zbog toga ne stide, jer služe pobjedi života u našoj Hrvatskoj za Božju vječnost. Poželio je da ih Bog zajedno s njihovom djecom blagoslovi na životnom putu.

Na svršetku misnog slavlja biskup je supružnicima Balajić čestitao preporod njihove kćeri Mirne u Isusu Kristu po sakramentu svetog krštenja. Malenoj Mirni poželio je sretan hod ovom našom Zemljom u onome što mi ljudi možemo, napose u onome što će u njoj moći ostvarivati Isus Krist u snazi njegova Duha uz pomoć njezinih roditelja. Pozvao je sudionike slavlja da svojim molitvama prate roditelje Balajić i sve roditelje koji služe životu. Zahvalio im je za sve što u budnosti svoga vjerničkog srca nastoje činiti u svojoj Župi, surađujući sa župnikom i međusobno. Onima pak koji nose ime po sv. Karlu Boromejskom čestitao je imendan. Ustvrdio je kako je nakon obnove feričanačka župna crkva zasjala u izvornoj ljepoti, posebno oslici poznatog umjetnika Rikarda Rojnika u njezinoj unutrašnjosti, ali da je od ljepote materijalne crkve važnija ljepota dušâ vjernikâ koji u nju dolaze slaviti Gospodina. Nakon slavlja u crkvi biskup je u župnom domu susreo roditelje Balajić i njihovu djecu, izrazivši im svoju moralnu potporu i uručivši darove.

Izvor: Požeška biskupija