Razdoblje od 1. do 8. studenog Crkva je obdarila potpunim oprostom „koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu“ (Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Split, 2015., conc. 29 §1).
Što je oprost?
Sveti papa Pavao VI. u apostolskom pismu Sacrosancta Portiunculae ecclesia definira oprost „što ga Crkva dijeli pokornicima kao očitovanje divnoga općinstva svetih koje, u jedinstvenu vezu Kristove ljubavi, otajstveno povezuje Blaženu Djevicu Mariju i zajednicu vjernika, bilo onu slavnu u nebu, ili onu koja živi u čistilištu, ili onu putujuću na zemlji.
Naime, oprost koji se podjeljuje po Crkvi umanjuje ili potpuno briše kaznu koja čovjeku na neki način priječi postizanje intimnijega sjedinjenja s Bogom. Stoga raskajani vjernik nalazi djelotvornu pomoć u ovomu osobitu obliku ljubavi Crkve da bi mogao svući staroga čovjeka i obući novoga, 'koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja' (Kol 3, 10)“.
U istom Apostolskom pismu Papa nastavlja: „Crkva izlazi ususret vjernicima koji se u duhu pokore trude postići takvu 'nutarnju preobrazbu' samim tim što nakon grijeha žele ponovno postići onu svetost kojom su se prvi put u Kristu zaodjenuli na krštenju. Podjeljujući oproste Crkva pozdravlja i gotovo majčinskim zagrljajem prihvaća svoju slabu i nejaku djecu. Oprost, dakle, nije nekakav prečac koji nam omogućuje da izbjegnemo nužnu pokoru za grijehe; ona je više čvrsti oslonac što ga pojedini vjernici, potpuno svjesni vlastite slabosti pa prema tome ponizni, nalaze u mističnomu tijelu Kristovu koje se cijelo 'ljubavlju, primjerom i molitvom trudi oko njihova obraćenja' (Konstitucija Lumnen gentium, 11).“
Što je to djelomični, a što potpuni oprost?
Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina svetoga pape Pavla VI. u odredbama tumači:
„Br. 1. Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, prikladno raspoložen i uz određene uvjete, postiže posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština.
Br. 2. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome oslobađa li djelomično ili potpuno od vremenite kazne koja se duguje za grijehe.
Br. 3. I djelomične i potpune oproste uvijek se može namijeniti za pokojne kao molitvu. (…)
Br. 6. Potpuni se oprost može dobiti samo jednom dnevno. (…) Djelomični se pak oprost može dobiti više puta dnevno, osim ako je izričito drugačije navedeno.“
Potpuni oprost za pokojne
Indulgentiarum doctrina, br. 8, ističe se kako „pri podjeljivanju oprosta crkvenoj vlasti nije cilj samo pomoći vjernicima da podnesu kazne za grijeh, nego i potaknuti ih da vrše djela pobožnosti, pokore i ljubavi, posebno djela koja pridonose povećanju vjere i općemu dobru“.
Govoreći o oprostima za pokojne, u istom broju Konstitucija naglašava da „ako pak vjernici oproste namjenjuju za pokojne, tada na uzvišen način njeguju ljubav i, uzdižući svoj duh k Bogu, mudrije uređuju zemaljske stvari.“
Uvjeti za postizanje oprosta od 1. do 8. studenog
Conc. 29 §1 Potpuni oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji:
1° od 1. do 8. studenog pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne
2° na dan kada se slavi spomen svih vjernika pokojnika (ili, uz dopuštenje ordinarija, prethodne ili sljedeće nedjelje, odnosno na svetkovinu Svih svetih) pobožno pohodi crkvu ili kapelu te tamo izmoli Oče naš i Vjerovanje.
§2.Djelomični oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji:
1° pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne
2° pobožno izmoli Jutarnju ili Večernju oficija za pokojne ili zaziv Pokoj vječni
Što je oprost?
Sveti papa Pavao VI. u apostolskom pismu Sacrosancta Portiunculae ecclesia definira oprost „što ga Crkva dijeli pokornicima kao očitovanje divnoga općinstva svetih koje, u jedinstvenu vezu Kristove ljubavi, otajstveno povezuje Blaženu Djevicu Mariju i zajednicu vjernika, bilo onu slavnu u nebu, ili onu koja živi u čistilištu, ili onu putujuću na zemlji.
Naime, oprost koji se podjeljuje po Crkvi umanjuje ili potpuno briše kaznu koja čovjeku na neki način priječi postizanje intimnijega sjedinjenja s Bogom. Stoga raskajani vjernik nalazi djelotvornu pomoć u ovomu osobitu obliku ljubavi Crkve da bi mogao svući staroga čovjeka i obući novoga, 'koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja' (Kol 3, 10)“.
U istom Apostolskom pismu Papa nastavlja: „Crkva izlazi ususret vjernicima koji se u duhu pokore trude postići takvu 'nutarnju preobrazbu' samim tim što nakon grijeha žele ponovno postići onu svetost kojom su se prvi put u Kristu zaodjenuli na krštenju. Podjeljujući oproste Crkva pozdravlja i gotovo majčinskim zagrljajem prihvaća svoju slabu i nejaku djecu. Oprost, dakle, nije nekakav prečac koji nam omogućuje da izbjegnemo nužnu pokoru za grijehe; ona je više čvrsti oslonac što ga pojedini vjernici, potpuno svjesni vlastite slabosti pa prema tome ponizni, nalaze u mističnomu tijelu Kristovu koje se cijelo 'ljubavlju, primjerom i molitvom trudi oko njihova obraćenja' (Konstitucija Lumnen gentium, 11).“
Što je to djelomični, a što potpuni oprost?
Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina svetoga pape Pavla VI. u odredbama tumači:
„Br. 1. Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, prikladno raspoložen i uz određene uvjete, postiže posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština.
Br. 2. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome oslobađa li djelomično ili potpuno od vremenite kazne koja se duguje za grijehe.
Br. 3. I djelomične i potpune oproste uvijek se može namijeniti za pokojne kao molitvu. (…)
Br. 6. Potpuni se oprost može dobiti samo jednom dnevno. (…) Djelomični se pak oprost može dobiti više puta dnevno, osim ako je izričito drugačije navedeno.“
Potpuni oprost za pokojne
Indulgentiarum doctrina, br. 8, ističe se kako „pri podjeljivanju oprosta crkvenoj vlasti nije cilj samo pomoći vjernicima da podnesu kazne za grijeh, nego i potaknuti ih da vrše djela pobožnosti, pokore i ljubavi, posebno djela koja pridonose povećanju vjere i općemu dobru“.
Govoreći o oprostima za pokojne, u istom broju Konstitucija naglašava da „ako pak vjernici oproste namjenjuju za pokojne, tada na uzvišen način njeguju ljubav i, uzdižući svoj duh k Bogu, mudrije uređuju zemaljske stvari.“
Uvjeti za postizanje oprosta od 1. do 8. studenog
Conc. 29 §1 Potpuni oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji:
1° od 1. do 8. studenog pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne
2° na dan kada se slavi spomen svih vjernika pokojnika (ili, uz dopuštenje ordinarija, prethodne ili sljedeće nedjelje, odnosno na svetkovinu Svih svetih) pobožno pohodi crkvu ili kapelu te tamo izmoli Oče naš i Vjerovanje.
§2.Djelomični oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji:
1° pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne
2° pobožno izmoli Jutarnju ili Večernju oficija za pokojne ili zaziv Pokoj vječni
Tekst: vlč. Tomislav Hačko
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
