U nedjelju 1. listopada 2023 požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Duha Svetoga u Đulovcu slavlje krštenja djevojčice Mihaele, petog djeteta roditelja Anđelka i Valentine Ivanović, i djevojčice Nicol, prvog djeteta roditelja Danijela i Ivane Đekić. Riječi dobrodošlice uputio je biskupu Antunu đulovački župnik Žarko Turuk. Zahvalivši župniku na riječima pozdrava, biskup Antun je podsjetio kako je rođenje novog čovjeka jedan od najvećih događaja u Hrvatskoj, jer nam u njem Bog objavljuje svoj naum za vječnost. Kazao je kako zajedno s roditeljima i svim sudionicima slavlja želi Bogu zahvaliti za dar spomenute djece, osobito za peto dijete u obitelji Ivanović. Zahvalio je i čestitao roditeljima za njihovu spremnost da u opredjeljenju za život prihvate ujedno i žrtvu ljubavi. Spomenuo je kako je zajedno s brojnim vjernicima Požeške biskupije, a među njima su bili i predstavnici ove Župe, jučer hodočastio u Mariju Bistricu i sudjelovao na slavlju dvadeset i pete obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, istaknuvši kako je ovo slavlje u Đulovcu svojevrsni odjek i produžetak navedenog bistričkog slavlja. Pozvao je nazočne vjernike da zahvale Bogu za bl. Alojzija Stepinca i zamole Isusovu Majku da svojim zagovorom prati obitelji ove djece i sve druge naše obitelji kako bi poput njega ostale Bogu vjerne i u najtežim životnim situacijama.

U homiliji biskup je podsjetio kako u posavskom dijelu Požeške biskupije napose žene kad susretnu jedna drugu imaju običaj zapitati „što radiš“. Kazao je da to u prvi mah može biti ponešto neobično, možda čak i upitne pristojnosti, ali kad o tom ozbiljnije promislimo, otkrivamo važnost toga pitanja, u uvjerenju da život nije mirovanje, nego kreativnost, stvaralaštvo te je po radu čovjek blizu Bogu Stvoritelju. Povezujući to s naviještenim evanđeoskim ulomkom, kazao je kako se Gospodin Isus zanimao za ljude je li rade, očitujući koliko mu je stalo do toga da oni budu Božji suradnici. U evanđelju prošle nedjelje on nam je ispripovjedio prispodobu o vinogradaru koji traži radnike za svoj vinograd, poučivši nas kako smisao našeg rada nije prvenstveno u plaći koju za nj dobivamo, nego da potvrdimo svoje ljudsko dostojanstvo u stvaralačkoj moći kojom nas je Bog Stvoritelj obdario. Dodao je da smisao ljubavi nije u tome da se njome zaradi plaća, nego zato da bismo bili Božje slike, ljudi njegova dostojanstva. Današnje evanđelje svojevrsni je nastavak prošlo nedjeljnog, u kojem nastupa otac dvojice sinova i šalje ih raditi u vinograd. Prvi je najprije odbio očevu zapovijed, a onda se predomisli i otišao na posao. Drugi je pak spremno rekao da ide u vinograd na posao, ali se onda predomislio i nije otišao. Isus je zapitao nazočne glavare svećeničke i narodne starješine, koji je od njih izvršio volju očevu, i dobio odgovor: onaj prvi. Navedenom prispodobom Isus je ciljao na onodobne pripadnike židovskog naroda. Prvi sin koji je rekao da ide u vinograd te se predomislio, to su oni koji su poznavali Bog i slijedili njegov Zakon, ali kad se radilo o tome da prihvate Isusa kao „ispunjenje Zakona“, nisu to učinili. Sin pak koji je rekao „ne“ pa se predomislio, to su oni koji su određeno vrijeme živjeli izvan Zakona i Božje volje, ali su se pred Isusom Kristom predomislili i prihvatili njegovo evanđelje. Na toj pozadini ima snažno značenje Isusova riječ glavarima svećeničkim i starješinama narodnim da ih carinici i preljubnici pretekoše u kraljevstvo Božje. Biskup je podsjetio kako živimo u vrijeme kad ljudi smišljaju neke svoje ideologije i donose neke svoje zakone, koji nas nerijetko ostavljaju u nedoumici s obzirom na naš ljudski identitet i djelovanje. U takvim okolnostima od posebne je važnosti da se držimo Boga, živimo u skladu s njegovim naumom, vršeći njegove zapovijedi, kazao je biskup. Naime, Bog poput svakog dobrog roditelja traži od nas svoje djece da radimo samo ono što je dobro, časno i pošteno, jer kad od nas ne bi to tražio, očitovao bi da nas prepušta propasti, ali on to ne želi, nego nas spasiti. Društvo koje nije utemeljeno na Božjim i moralnim načelima poštenja i čestitosti, samo sebe urušava, a čovjek biva lišen svog dostojanstva, ustvrdio je biskup. Jednako tako, kao što je svaki roditelj tužan kad mu dijete odbije poslušnost te radi ono što ga upropaštava, ni Bogu nije svejedno kad se čovjek zloupotrijebljenom slobodom počne ponašati protiv njegove božanske volje, dovodeći se u opasnost da zaluta s puta koji vodi u život. Biskup je pozvao sudionike slavlja neka uvijek ostanu vjerni Bogu, trajno se propitujući rade li uistinu ono što on od njih traži.

Osobito je stavio naglasak na poštivanje Božjeg zakona u bračnom zajedništvu iz čije se ljubavi rađa novi život. Potrebno je imati snage othrvati se napastima da zloupotrijebimo svoju i tuđu spolnost, te i na tom području raditi u skladu s Božjim naumom. Pritom je biskup spomenuo one koji uvjeravaju sebe i druge kako u braku ne treba rađati djecu, da se odreknu stvaralačke sposobnosti koju im je Bog darovao, odnosno da bolje i sretnije u bračnom životu prolaze oni supružnici koji žive sebičnost u dvoje. Sebičnost u dvoje je pakao, po njoj nije moguće opstati ni u braku niti igdje drugdje, jer čovjek njome zatvara u pakao sebe i bližnjega, ustvrdio je biskup. Još je kazao kako rastava ne dokida pakao koji si je čovjek stvorio vlastitom sebičnošću, nego nesebičnost i ljubav koja brak može pretvoriti u nebesku stvarnost. U to nas uvjerava sv. Pavao kad poziva Filipljane u današnjem drugom čitanju da budu složni i jednodušni, da njeguju istu ljubav, te da u poniznosti jedni druge smatraju višima, jer je upravo tako Bog nas smatrao u Isusu Kristu. Naime, Bog se u Isusu Kristu, koji je postao čovjekom, ponizio do kraja, do u smrt na križu, i tim putem poniznosti sve nas uzdigao do neba, do samog sebe. Brak, kao i svaka druga ljudska zajednica može biti uspješan, ako njegovi dionici djeluju s Bogom i po Božju, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se obnove u svijesti vjere, kako pripadaju Bogu, da ih je on pozvao u život i kako od njih očekuje da na Isusov način budu kreativna, stvaralačka bića i u braku i izvan braka. Poručio im je da budu ponosni što su njihovi pređi na Kosovu ili u Bosni uvijek znali biti vjerni prirodnom Božjem zakonu, živeći u braku poniznost i strpljivost, odričući se samih sebe, uzimali na sebe svoj križ poput Gospodina Isusa, da bi pobijedio život. Pozvao je nazočne da budu uvijek spremni sa svojih ljudskim puteva sebičnost i misli obratiti se na Božji put ljubavi, kako nas uvjerava prorok Ezekijel u ulomku prvog čitanja. Također ih je pozvao da svatko od njih danas Bogu kaže kako uz pomoć njegove milosti žele biti ljudi koji oblikuju svoj osobni, obiteljski i javni život u vjernosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi. Ustvrdio je da Hrvatska čezne za takvim ljudima, Zahvalio je obiteljima novokrštene djece, osobito obitelji Ivanović s njihovim petim djetetom što svjedoče da vjeruju Bogu i životu, te se opredjeljuju živjeti ono što mnogi u Hrvatskoj, polazeći od svoje sebičnosti, smatraju neprihvatljivim. Ohrabrio ih je da se ne daju zavesti ljudskim protu životnim promišljanjima, nego da sačuvaju dostojanstvo, i na taj način budu blagoslov, ne samo za sebe i svoju obitelj, nego i za svoju hrvatsku domovinu i Božju vječnost.

Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Ivanović čestitao peto rođeno i u krštenju preporođeno dijete, poručivši im da kući odnose najveće Božje blago. Jednako tako čestitao je roditeljima Đekić za njihovo prvo dijete. Poželio im je da odgojem svoje djece omoguće Bogu da djeluje u njima, te njihova djeca postanu velika po onome što Bog u njima ostvaruje. Nazočne pak vjernike zapitao je o novom župniku Žarku Turuku, potaknuvši ih da ga prihvate i surađuju s njime za dobro svojih duša. Nakon svetog slavlja u crkvi biskup Antun susreo se u župnom domu s obitelji Ivanović i Đekić te je djeci udijelio darove a obitelji Ivanović uobičajenu novčanu potporu Požeške biskupije.

Izvor: Požeška biskupija