Zahvalnim misnim slavljem, u petak 22. rujna 2023. u đakovačkoj je prvostolnici obilježena 22. obljetnica biskupskog ređenja đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića. Misno je slavlje predvodio nadbiskup Đuro u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem i još desetoricom svećenika. Odmah na početku biskup Ivan je izrekao čestitku nadbiskupu Đuri, a cvijeće je u ime okupljene zajednice predala Ana Umiljanović, kandidatica Milosrdnih sestara sv. Križa.
Čestitka biskupa Ivana
„Poštovani i dragi nadbiskupe Đuro! Početkom prošloga mjeseca susreo je papa Franjo u Lisabonu veliki zbor mladih iz cijeloga svijeta. Milijunsko mnoštvo. No, htio se posebno susresti s pastirima Crkve i osobama posvećenoga života. Iščitavao je s njima životne prilike i stanje suvremenoga čovjeka, pojavu svojevrsnoga ‘umora’, katkad, veli papa, i „revolta s kojim neki ljudi gledaju na Crkvu“. Te je dodao kako se „možemo naći u iskušenju da se zapletemo u mreže rezignacije i pesimizma“. A Gospodin nam je svojim primjerom pokazao i sve nas pozvao „da oživimo nemirni entuzijazam za širenje Evanđelja“. Za taj odaziv svjetlo nam dolazi i iz današnjega ulomka iz Evanđelja po Luki, kad „Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem“ (Lk 8,1).
U tom se svjetlu, dragi nadbiskupe, s radošću i zahvalnošću danas spominjemo 22. obljetnice, kad ste određeni glasom Crkve i odlukom pape sv. Ivana Pavla II., polaganjem ruku i molitvom zareditelja biskupa Marina, danas nadbiskupa u miru i svih nazočnih biskupa na današnji dan 22. rujna 2001. u ovoj katedrali primili biskupski red. Tada ste svoj život i službu označili riječima Lukina evanđelja „Izvezi na pučinu“ (Lk 5,4) a papa ih Franjo u navedenom susretu i danas pastirima i cijeloj Crkvi stavlja u središte. ‘Izvesti na pučinu’, po primjeru apostola, uključuje poslušnost, povjerenje; trajno potiče na novi pokušaj, obećava i pruža neku neiscrpnu svježinu s kojom „hrabro plovimo u moru evangelizacije, usred sumnji i gospodarske neizvjesnosti, osiromašenja socijalnog prijateljstva i nedostatka nade. (…) povjerena nam je zadaća isploviti u vode tog mora i baciti mreže Evanđelja, ne upirući prstom, nego donoseći muškarcima i ženama našeg vremena priliku novog života, Isusova života“ (Papa Franjo, 2023.).
Kakva trajna svježina poziva uključena i u Vaše biskupsko geslo! Započeli ste svoju službu duboko uronjeni u sinodsko ozračje naše 2. biskupijske sinode. A vidimo kako i danas cijelom Crkvom snažno odjekuje upravo poziv na sinodalnost, jer je Crkva po svojoj naravi zajedništvo, uzajamnost, zajednički hod, ‘na lađi Crkve mora biti mjesta za sve’ – svećenike, redovnike i redovnice, Kristove vjernike laike: svim je krštenicima poziv naviještati i svjedočiti Evanđelje. Upravo tu odrednicu prepoznajemo kao snažno obilježje Vaših pastirskih poticaja i koraka.
A u proljeće ove godine navršilo se i puno desetljeće od kad ste 2013. preuzeli službu đakovačko-osječkoga nadbiskupa metropolita. Od srca danas Gospodinu za Vas prinosimo svoje molitve: da se u Vama ne prestane obnavljati pouzdanje u ljubav i blizinu Učitelja i Pastira, Krista; da nas okrjepljena zdravlja duše i tijela mognete svojom službom predvoditi na našem zemaljskom putu. Prikazujući za sve nas – za nadbiskupijsku zajednicu koja Vam je povjerena, za Crkvu i sav svijet – svoju zdušnu molitvu: „Spasi, Gospodine, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju, pasi ih i nosi ih dovijeka!“ (Ps 28,9). Primite, dragi nadbiskupe, naše iskrene i srdačne čestitke! Živjeli!“
Mons. Hranić je zahvalio na čestitki i u uvodu u misno slavlje između ostaloga rekao: „Činjenica da sam bio izabran i posvećen za biskupa i služba koja mi je povjerena nije nikakva moja zasluga nego je to čisti nezasluženi Božji dar, ali istodobno i odgovornost. Hvala vam draga braćo i sestre, poštovane i drage časne sestre, draga braćo svećenici oče biskupe što ste večeras među ostalim spremni moliti i iza mene i za našega pomoćnog biskupa Ivana i za bolesnoga mons. Marina Srakića, nadbiskupa u miru kao pastire koji po milosti svetoga reda činimo jednu obitelj zajedno sa klerom naše nadbiskupije.“ Nadbiskup Đuro se spomenu i 16. obljetnice smrti pokojnog kanonika i dekana KBF mons. dr. Nikole Dogana koji je preminuo 22. rujna 2007.
Homilija
U homiliji nadbiskup Đuro je tumačio univerzalonost, odnosno katolicitet svake crkvene zajednice, njezino živo jedinstvo s cjelinom, s onima koji su vjerovali prije nas tj. jedinstvo s Crkvom svih vremena, zatim je tumačio službu biskupa i svećenika te vjernika. Evanđelje svjedoči da je Isus bio okružen dvanaestoricom apostola, a uz apostole bile su i neke plemenite i velikodušne žene koje su ih posluživale iz svojih dobara. Izraz jamac ove povezanosti i jedinstva unutar Crkve te kontinuiteta Crkve od početaka do danas je služba biskupa. Biskup je po svojoj službi garant jedinstva i zajedništva svih župnih i drugih zajednica u jednoj biskupiji. Biskup je također garant zajedništva jedne biskupije s čitavom Crkvom. Po svojoj službi on je član apostolskog zbora na čelu s Petrovim nasljednikom, papom. Biskup tako svojom službom očituje i čuva jedinstvo sveopće Crkve raširene po svem svijetu kroz sva vremena i vjekove.
Isto se može reći i za trostruku službu svećenika: službu naviještanja, vodstva i sakramentalnog posvećivanja koja svećeniku dolazi samo iz oblasti koju mu daje čitava Crkva. Svećeničko ređenje znači primanje u prezbiterij nekoga biskupa. Svećenička služba počiva u zajedništvu kojemu je na čelu biskup. I svaki je pojedini svećenik upućen na cjelinu zajednice tako da ga cjelina treba nositi kao što bi i on trebao biti nositelj i oslonac cjeline.
„Preporučujem zato danas u vašu molitvu sebe samoga, pomoćnoga biskupa Ivana i sve nas svećenike da jedinstvom, katolicitetom i apostolicitetom možemo iznova snažiti i izgrađivati našu nadbiskupijsku zajednicu. Katolicitet kojega utjelovljuje biskup tiče se i svakog od vas vjernika. To da pripadamo sveopćoj Crkvi zahtjeva od svih krštenika i članova Crkve da o svojoj vjeri uvijek i posvuda budemo otvoreni jedni za druge jer jedni drugima pripadamo. U euharistiji se uvijek spominjemo mjesnoga biskupa i pape to znači da euharistija nikada nije privatno slavlje nekoga mjesta ili kruga vjernika nego uvijek nosi temeljno obilježje univerzalonoga, slavlja čitave Crkve. Sjećajući se obljetnice biskupskoga ređenja i službe nadbiskupa dao Bog da rastemo u toj svijesti pripadnosti jednoj Crkvi i u toj Crkvi jedni drugima. Nijedan biskup ne stoji izdvojeno nego ima udjela u apostolskoj baštini što ostaje u cjelini Crkve i svaki vjernik i svećenik što ostaje u zajedništvu sa svojim biskupom. U značajnim trenucima za život Crkve kada se vodi unutar crkveni dijalog o važnim pitanjima za sadašnjost i budućnost Crkve kao što će se voditi na predstojećoj Sinodi biskupa u Rimu.“
Nadbiskup je tada najavio odlazak biskupa Ivana, kao delegata HBK, na Sinodu biskupa te mu obećao molitvenu podršku kako bi mudro i odvažno zastupao ne samo nadbiskupiju i Crkvu u domovini nego da bi što bolje mogao pridonositi jedinstvu, katolicitetu i apostolskom zajedništvu čitave Crkve na čelu s papom u njezinom traženju zajedničkih odgovora na važna pitanja života i poslanja Crkve u današnje vrijeme te j pozvao i sve vjernike da mole na tu nakanu.
Na koncu misnoga slavlja nadbiskup je još dodao. „Po milosti Božjoj združeni smo svi u jednu cjelinu i u toj cjelini svatko je od nas važan i dragocjen. Svatko ima svoju službu, svoje poslanje i u službi koju nam je povjerila Božja providnost nitko nas ne može zamijeniti. Večeras zahvaljujemo Gospodinu za milost njegova dara i njegova poslanja i istodobno molimo da na nas izlije svoj blagoslov kako bismo ostali vjerni u tom poslanju i izazovima koje on stavlja pred nas.
Obljetnicu biskupskog ređenja pjesmom je pratio Katedralni zbor pod vodstvom maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.
