Župa sv. Jakova ap. i grad Opatija svečano su, 25. srpnja, proslavili blagdan svog nebeskog zaštitnika i Dan Grada. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je starješina dominikanskog samostana u Rijeci, Ivan Dominik Iličić u zajedništvu sa župnikom Mirkom Vukojom, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, Sebastijanom Šujevićem i drugim svećenicima. Proslava župnoga blagdana zaključena je tradicionalnom procesijom sa slikom sv. Jakova ulicama grada. Na misi je, uz mnogobrojne Opatijce i hodočasnike, sudjelovao gradonačelnik Opatije, Fernardo Kirigin.
Nadahnut pročitanim svetopisamskim tekstovima, kao i životom sv. Jakova ap., propovjednik je potaknuo okupljene vjernike na propitivanje dosadašnjeg načina vjerničkog života te buđenje želje za intimnijim odnosom s Kristom, kako u osobnom, tako i u obiteljskom životu. Sve to, kako ističe, zahtijeva dublje obraćenje i veću zauzetost u suradnji s Božjom milošću, kako bi na taj način, poput sv. Jakova, mogli prihvatiti Kristov poziv i postati njegovi apostoli te vršiti ono poslanje koje im Bog povjerava.
„Gospodin je prisutan u našem životu i kada je najteže, On je tu. Ali pitanje je jesmo li mi poput Jakova i drugih apostola takvi da želimo služiti Bogu, da ga tražimo više od svega, da težimo za njegovom pravednošću, ljubavlju i onda kada nam je teško da se okrećemo Bogu s vjerom, pouzdanjem. No, jesmo li najprije započeli taj put jednoga dubljega obraćenja? Isus je pozvao apostole na obraćenje, njih koji su slabi, krhki, tvrdoglavi, koji se često puta nisu razumjeli između sebe. I oni su ga počeli slijediti. To je ključ – poziv na obraćenje. Nije problem u Božjoj ljubavi, Božjem milosrđu, to je neizmjerno i ne može manjkati prema svakome čovjeku, najvećem grešniku, nekome tko je najzarobljeniji. Gospodin može sve oprostiti i želi sve oprostiti, ali uvjet je da čovjek prizna svoj grijeh, pouzda se Božje milosrđe i poželi biti drugačiji, poželi se obratiti. Isus je lakše preobrazio ljude koji su bili veliki grešnici nego neke koji su mislili da su sami po sebi dobri i pravedni i da njima obraćenja ne treba. Ista je situacija i danas. Moguće je biti u crkvi pa čak ići često i na misu, a ne biti obraćen. Drugim riječima, nitko nije potpuno obraćen. Ako mislimo da jesmo, zapravo nismo ništa razumjeli. Gospodin će dati svaku milost koja nam je potrebna, ako budemo s njim surađivali i priznali da smo potrebni milosrđa, da želimo dublje ući u intiman odnos s Isusom u osobnom životu i našim obiteljima. Tu je važno odazvati se poput Jakova, njegovog brata Ivana i ostalih apostola. Onda možemo naviještati živoga Boga – ako ga prvi mi susretnemo, ako promijeni naše srce, oslobodi nas, ispuni radošću, onda će to i drugi moći prepoznati. Ni apostolima nije bilo lako svjedočiti Krista u svijetu njihovog vremena. Smetali su i Židovima i Rimljanima, ali nisu se htjeli odreći Krista i nisu se uplašili protivština nego su naviještali silu i snagu živoga Boga, Krista uskrsloga, na taj način da su mnogi ljudi povjerovali u Isusa, promijenili život i postali dio Crkve. Naše vrijeme ima neke nove izazove, a Bog nas nije ostavio, nego ima plan, a za taj plan želi upotrijebiti svakoga od nas i učiniti nas svojim apostolom.“, rekao je propovjednik.
U nastavku propovjedi Iličić je posebno ukazao na zaštitničku ulogu sv. Jakova za brojne hodočasnike koji se utječu njegovom zagovoru te povezao sliku hodočašća sa putujućom Crkvom čiji je vjernički život na zemlji prikazan kao putovanje prema vječnoj domovini. Istaknuo je i nužna sredstva, kao i hranu koja je vjernicima potrebna na njihovom životnom putu.
„Sveti Jakov je i zaštitnik hodočasnika. Život je kao hodočašće, jedan put, napor, uspon i na tom putu važno je hraniti se molitvom, kontemplacijom, imati vrijeme za biti s Isusom, imati vrijeme za tišinu. Današnje vrijeme je previše bučno, užurbano, teško je biti u tišini. Čak neki i imaju vremena, ali boje se tišine, a u tišini Bog progovara, tu nas hrani. Također, snaga na putu hodočašća je i sveta ispovijed gdje se očituje neizmjerno božansko milosrđe i gdje nas Bog ispunja svojom milošću i daje nam samoga sebe u presvetoj euharistiji. Euharistija nas nužno mijenja ako ju blagujemo pripravnoga srca i upravo je ona najveća snaga na našem životnom hodočašću. Euharistija i Marija. To su dva ‘autoputa’ za nebo. Nećemo svojim snagama postati sveti, nego primajući to kao dar od Gospodina i surađujući s njegovom milošću.“, istaknuo je Iličić.
Na kraju propovijedi Iličić je zaželio svim okupljenima da im po zagovoru sv. Jakova Gospodin pomogne na putu osobnog obraćenja i svetosti te ih osposobi za suradnju s njegovom milošću kao bi preko njih od života svakoga čovjeka načinio svoje remek djelo. Proslava župnoga blagdana zaključena je tradicionalnom procesijom sa slikom sv. Jakova ulicama grada.
Izvor: Riječka nadbiskupija
