Svetkovina svetog Jakova u Šibeniku proslavljena je u utorak 25. srpnja svečanim misnim slavljem u katedrali svetog Jakova. Euharistiju je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić koji je obilježio sedam godina biskupske službe u Šibeniku. U koncelebraciji bio je i umirovljeni biskup Ante Ivas. Preko misnog slavlja pjevao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre. Za orguljama je bio Andro Čalo.
U homiliji biskup Rogić je kazao kako svetkovina sv. Jakova o 725. godišnjici uspostave Šibenske biskupije poziva nas gledati povijest, minula vremena, godine, desetljeća i stoljeća očima vjere prepoznajući tragove Božjeg djelovanja, prisutnosti, udijeljenih milosti kroz događaje i preko ljudi koji su bili dio Božjega plana. Toliko toga dano nam je odozgo i ne bi se zbilo da nije bila Božja volja. Bilo je kušnji i nevolja koje je trebalo istrajati, bilo je križeva koje je trebalo nositi, bilo je blagoslova koji su darovani odozgo, nakon što su minule nevolje.
Blagoslova izrečenih, blagoslova izmoljenih, blagoslova dugo čekanih, blagoslova koji i danas jesu izvor radosti, nade, utjehe i temelj vjere koja živi i svjedoči.
U ljepoti naše katedrale kao da se oslikavaju milosti i molitve tolikih stoljeća, tolikih generacija koje su svetu vjeru prenosile. Želimo zahvaliti Bogu za sve primljene darove, milosti, prevladane nevolje, ostvarene planove, za opstojnost u vjeri kroz sva ta stoljeća i želimo nastaviti graditi zajedništvo vjere današnjih generacija naše Šibenske biskupije. Neka ova Godina zahvalnosti svakoga potakne na rast u vjeri i zahvalnosti, na prepoznavanje darova Božjih u našim životima, u povijesti našega Hrvatskog naroda, u našoj Šibenskoj biskupiji. Kako to zvuči kad se krenu listati stranice povijesti samo ovih posljednjih, 25 godina: – više od 125 različitih blagoslova koji ostadoše zapisani: od kamena temeljaca za obnovu porušenih ili gradnju posve novih crkava, do blagoslova obnovljenih zdanja i posveta oltara, poručio je biskup Tomislav Rogić koji je u nastavku nabrojao neke od značajnijih događaja.
U nastavku homilije osvrnuo se na misna čitanja. Poručio je kako danas svima treba jasnoća Jakovljeve vjere kojom prijanja uz Krista. Ni sveti Jakov ne razumije sve iz prve. To nam svjedoči evanđelje. Ali sveti Jakov i apostoli, snagom Duha Božjega kojeg su primili po uskrsnuću, slijedit će Kristove stope, piti njegov kalež, dijeliti njegovu sudbinu: služenja i žrtve. Neće iznevjeriti svoga Spasitelja i Božju ljubav, nego će mijenjati svoje stavove, neće razmišljati više logikom ovoga svijeta, nego će prihvatiti „logiku“ – principe Kraljevstva Božjega. Zato će piti iz njegove čaše muke, trpljenja, snagom Uskrsnuća jer znaju da to nije kraj. Tu se i danas vodi borba. Kojom ćemo logikom živjeti, koja ćemo pravila usvojiti: zakonitosti po kojima živi ovaj svijet ili ćemo snagom vjere unositi u ovaj svijet načela Kraljevstva Božjega, očitovanje ljubavi Božje koja je u svome Sinu pokazala snagu ljubavi koja se žrtvuje do kraja i pobjeđuje svako zlo i sebičnost, kazao je biskup Rogić.
Apostole i sv. Jakova nosila je snaga vjere u Božju pobjedu ljubavi i dobrote, ma kakve ih strahote okruživale. Snagom vjere nadvladali su apsurde mržnje i zla kroz koje su morali prolaziti. Nisu se zbog toga razočarali u Bogu, nego su vjerovali da samo s Njim sve to mogu nadvladati. Vjerovali su da zlo i nevolje kroz koje prolaze imaju svoj kraj, jednom moraju proći, a da ono što ih čeka: uskrsnuće – život s Bogom – ostaje zauvijek i ne može više biti ugrožen nikakvom nevoljom. Zato, Sveti Jakove, moli za nas kršćane današnjeg vremena da pred novim izazovima, kušnjama, varljivim ponudama svijeta znamo sačuvati vjeru u Boga jedinoga, Krista Spasitelja uskrsloga i Duha Svetoga: Božju ljubav, snagu i mudrost, životvorca. Isprosi nam sv. Jakove, da i mi budemo zagledani u obećanu besmrtnost, vječni život s Bogom kao konačni cilj našega života. Svojim zagovorom posreduj snagu ljubavi koja prihvaća žrtvu i daruje sebe za Boga i svoje bližnje snagom Kristove ljubavi koja s križa obasjava svijet. Neka se to pretoči u naše živote, naše obitelji, naš narod i cijeli svijet! Da to svjedočanstvo današnje Crkve, naroda Božjeg, bude vidljivi znak Božjeg djelovanja i naviještanja Radosne vijesti, zaključio je biskup Rogić homiliju.
Na kraju misnog slavlja biskup se osvrnuo na proteklih sedam godina provedenih u Šibeniku. „Zahvaljujem najbližim suradnicima, svećenicima, biskupu u miru, pjevačima, bratimima, bogoslovima i ministrantima, časnim sestrama. Zahvaljujem svima koji molitvom prate i u molitve se preporučam. Sedam godina je sitnica u očima vjekova, i ove katedrale i Šibenske biskupije kojoj je 725 godina“.
Naglasio je kako bojazan pred zadaćama i odgovornostima nikada neće posve proći. Možda tako i treba biti. „Samo snagom pouzdanja da Gospodin upravi noge naše na put mira, naviještanja i svjedočenja Kraljevstva Božjeg i njegove milosti u našim životima, samo tom snagom vjere možemo kročiti dalje. Jedno veliko i iskreno hvala za ljubav i dobrotu, pomoć i potporu, savjet i molitvu, ohrabrenje i podršku. Dobri Bog uvijek nekoga providi i pošalje da se nađe rješenje, izdrži poteškoća, prevlada nevolja. Preporučam se u vaše molitve i molitvom uzvraćam, svakog dana. Na Spasitelja našega Isusa Krista se oslanjamo, ne u svoje snage. Neka bude „Sve i u svemu Krist“, zaključio je biskup.
Izvor: Šibenska biskupija
