U svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću, u nedjelju 16. srpnja, na blagdan zaštitnice Župe, slavljeno je pet misa, a središnju, kojoj je prethodila procesija, predslavio je prof. don Vedran Torić, ravnatelj sjemeništa u Splitu, koji je tijekom misnog slavlja podijelio sakrament potvrde krizmanicima.
U koncelebraciji su bili župnik don Damir Bistrić i don Nedjeljko Kešina.
Pozdravljajući sve nazočne i čestitajući blagdan zaštitnice i uime apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskupa Želimira Puljića, vlč. Torić pojasnio je značenje škapulara te pobožnosti Gospi Karmelskoj i obećanja Blažene Djevice Marije onima koji budu nosili škapular: „Svatko tko bude nosio to platno na sebi i s njim umre, bit će pošteđen muka u paklu!”
„Subotnju povlasticu” potvrdio je papa Ivan XXII. 1321. Gospa je naime obećala da će svatko tko bude nosio njezin škapular i koji bude savjesno izvršavao obveze koje proistječu iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti, izbaviti iz čistilišta i zato nositi škapular, imati ga uza se, nije neka amajlija, neki jamac automatskog spasenja, nije oslobođenje od zahtjeva od kršćanskog življenja, već zapravo predanje „da ćemo po Mariji, Kristovoj i našoj majci i mi nasljedovati Isusa Krista, vjernošću do kraja”.
Marija nije shvaćala, ali je vjerovala da Bog i u najvećoj šutnji, onda kada se čini da je daleko od nas, da je čak i zaboravio na nas, da nam je Bog tada bliži – kaže sv. Augustin, negoli smo to mi sami sebi. Marija nije bila Božja zakrpa, iako se škapular – komad odjeće, čini kao neka zakrpa. Marija je bila „Božji konac” kojim Bog tka povijest spasenja, puna Duha Svetoga donosi svježinu u ovaj svijet. Danas nam svjedoči da nitko od nas nije zakrpa zato što je svatko od nas satkan od Božje ljubavi, koncima njegove dobrote, kapima njegove krvi, naglasio je propovjednik.
„Koliko puta nas đavao želi prevariti i reći da smo nevrijedni, osobito onda kada nam se čini da smo stalno u istim napastima, kušnjama, grijesima, a kaže nam Pavao – Bog nam nije da duh robovanja, duh strahovanja, već duh sinovstva. Nikad ne zaboravite da svatko od vas vrijedi, da vrijedite zato što ste ljubljeni, i u svakoj kapi prolivene krvi Bog ti otkriva tvoje dostojanstvo, i zato, umjesto gledanja na svoje grijehe, na svoje slabosti, na ono što ne možeš učiniti, gledaj prema Njemu koji kaže – sve je moguće u onome koji me jača…
Kad upoznaš Boga, kad otkriješ koliko si ljubljen, i što Bog čini u tvom životu, koje milosti primaš u svom životu, kad iskusiš da je Bog stvarno živ, ne možeš ga imati samo za sebe, onu ljubav koju si iskusio želiš davati drugima. Krpamo svoj život ako smo usredotočeni samo na sebe, ako se vrtimo oko svojih problema, poteškoća, ako se sažalijevamo praveći od sebe žrtvu, jadikujući nad sobom. Krpamo svoj život ako ne znamo zašto živimo, krpamo ga ako životarimo, a Marija nas danas uči da jedino živimo svoj život darujući ga drugom.
Živimo logiku njezina Sina! Kad dođemo danas kući, u svojim ukućanima promatrajmo obrise Krista. Služeći i ljubeći one koje Bog stavlja na moj životni put, zapravo ljubim Isusa Krista a ljubav često znači biti ranjen… Primajući Krista u svoj život, moj život ne može ostati više samo moj, on postaje odgovor na onu ljubav kojom sam ljubljen neizmjerno. Kako je divna spoznaja, da u mojoj kući, u tom mom karmelu, jest živi Bog, upravo u onima koje on stavlja na moj životni put. Ljubeći njih, služeći njima, dajući sebe za njih, ja zapravo ljubim i Boga, kao Marija!
Blažena Djevice Marijo, Gospe Karmelska, izmoli nam Duha Svetoga, da i mi poput tebe, znamo ne krpati svoj život, već ga izvesti koncima ljubavi, koncima potpunog predanja Bogu, osluškivanja njegove volje, stavljanja Boga u središte života, živeći od njegove riječi, i darujući svoj život za one koje Bog stavlja na moj životni put. Jedino tako i mogu ugledati Njega, koji je moje vječno spasenje u vječnom karmelu, kamo nam je svima doći”, zaključio je homiliju vlč. Torić.
Župnik Bistrić na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su pridonijeli i uzveličali slavlje, kao i onima koji su sudjelovali u devetodnevnoj pripravi za proslavu blagdana.
Slavlja je animirao župni zbor kojim ravna prof. Marija (Maja) Jerković i pučki pjevači.
Prije završnog blagoslova vlč. Torić poručio je krizmanicima: „Marija je bila uz Kristov križ, vjerna do kraja, a vi ste najbliže ovdje drugom mučeniku. Marija uz Kristov križ, na Kristovu grobu, a vi do groba Radovana Jerkovića. Budite poput Marije i nadam se blaženog i svetog don Radovana Jerkovića – Kristovi tražitelji, nasljedovatelji i svjedoci…”
