U đakovačkoj je prvostolnici u nedjelju 9. srpnja 2023. đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio misno slavlje za sve sudionike i goste 57. Đakovačkih vezova. U koncelebarciji su bili Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata i Stjepan Maroslavac, administrator Vjesnika.
Na početku misnog slavlja nadbiskup Đuro je pozdravio svećenike, bogoslove, časne sestre, predstavnike grada i županije te sve pristigle goste i prijatelje grada Đakova. Na osobit način je pozdravio i zahvalio ženskoj pjevačkoj skupini Kraljice Bodroga i orguljašu Nikoli Čuturi ispred KUD-a Hrvata Bodrog iz Bačkoga Monoštora koji su animirali liturgijsko pjevanje.
U homiliji se nadbiskup osvrnuo na liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu te je protumačio da se rečenica Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio do mudrih i umnih, a objavio malenima odnosi na gradsko poglavarstvo i vođe naroda nisu prihvatili Isusov navještaj kraljevstva Božjega, a prije toga niti propovijedanje Ivana Krstitelja i njegov poziv na obraćenje. U tom tekstu je riječ je o sigurnosti i umišljenosti političkih i financijskih moćnika te vjerskih vođa u gradovima Betsaidi i Kerozainu, koji su smatrali da im ne treba Isusovo skretanje pozornosti na socijalne probleme i pitanja u njihovoj sredini. „Mudri i umni, o kojima danas govori Isus, su ljudi skloni apsolutizaciji svojih (možda ljudski gledajući i »neukih«) stavova, uvjerenja i pogleda, koji su plod njihove samodostatnosti i samodopadnosti, uskoće njihova pogleda i siromaštva duha te pokazuju neosjetljivost za Boga, za humanost i za evanđeoske vrednote“- rekao je nadbiskup.
A zatim je govori o malenima i poniznima: „Za razliku od „mudrih i umnih“ u malenim ljudima i u njihovim srcima ima struna koje će zaigrati na Isusovu riječ i poruku. U njima nema oholosti, niti samodostatnosti, kojoj ne trebaju niti Bog, niti drugi ljudi. Maleni nisu neuki, nego oni koji nisu oholi. Oni su ponizni i svjesni da nisu sveti, da »nemaju« dovoljno Boga, da su siromašni njegovim stavovima i njegovom dobrotom srca, te zato znaju ponizno i iskreno moliti za svoje obraćenje i za Božju pomoć, čekati Božju dobrotu i milosrđe, ali i prepoznavati trenutke njegove blizine i pohoda.“
Nadalje je nadbiskup tumačio izlijevanje Isusove strelovite molitve pred Oca koja napunja i ljudska srca žarom njegove ljubavi prema Ocu a zatim sve poziva k sebi i obećava da će svima olakšati teret kojim smo opterećeni; oslobodit nas od naših strahova i smiriti nas te učvrstiti u potpunom povjerenju u njegovu ljubav, a da se tomu trebamo učiti od njega koji je krotka i ponizna srca. Zatim je nadbiskup rekao da Ljubav ne trpi, na ako ipak trpi, ona i trpljenje ljubi te ustvrdio da je upravo Ljubav prema tradicijskoj kulturi ključ za razumijevanje Đakovačkih vezova: „Zašto im se radujemo i zašto su toliki sudionici spremni znojiti se u svojim narodnim nošnjama? I na ovoj ljetnoj vrućini svoju narodnu nošnju, tradicijske napjeve, tambure, kola i plesove, te dolazak i sudjelovanje na Đakovačkim vezovima doživljavaju kao svoj sladak teret i lako breme!
Mudri i umni će reći: „Čemu toliko muke, troška i znoja? I svake godine isto!“ Samo ljubav nam daje odgovor na to: Ljubav sve ono što je teško, čini lakim. Ljubav ne osjeća jaram, muku i teret i ne želi ih se osloboditi, jer ih dragovoljno prihvaća. Pa i ako sve to osjeća, ona i trpljenje ljubi.
Draga braćo i sestre, mi volimo svoj identitet, svoju kulturu, svoju baštinu i zato je svake godine toliko jednostavnih, običnih, malenih ljudi, koji rado oblače svoje nošnje i u njima se znoje; uvijek ima onih samozatajnih, malenih, jednostavnih i skromnih ljudi, koji čuvaju i njeguju tradicijsku baštinu, okupljaju djecu i mlade u KUD-ovima…, uče ih, povezuju međusobno, s Bogom, s Crkvom i s društvom, na njih prenose ljubav prema svome identitetu, kulturi i baštini, kojom izričemo sebe, obogaćujemo druge i drugačije te postajemo otvoreniji i pozorniji za baštinu i bogatstvo drugih ljudi; postajemo širi, humaniji i više Božji. Neka nas dragi Bog čuva poniznima i malenima, otvorenima za evanđeosku poruku i vrednote te za druge ljude“ – zaključio je mons. Hranić.
U petak, 7. srpnja pred đakovačkom katedralom je bilo svečano otvorenje 57. Đakovačkih vezova, na kojemu su uz ostale goste i uzvanike sudjelovali nadbiskup Hranić, biskup Ivan Ćurić i nadbiskup u miru Marin Srakić te Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor.
Tekst i foto: J. Hrehorović
