U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, 8. srpnja 2023. godine, nakon duhovnih vježbi koje je vodio o. Mirko Nikolić, SJ, s. Valentina Ukaj, s. Amadea Birovljević i s. Klara Adžijević položile su svoje Prve zavjete u ruke prov. poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je predvodio mons. dr. Đuro Hranić, nadb. i metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji, uz voditelja duhovnih vježbi, te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovao je rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, više svećenika, a mo Ivan Andrić, pomoćnik rektora samostanske crkve, prisutne je pozdravio i najavio dijelove slavlja.

Prije propovijedi zavjetovanice su, na poziv s. Suzane Babić, voditeljice novicijata, izrekle svoju spremnost „polaganjem sv. zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.

Slijedila je homilija nadb. Hranića, u kojoj je, na temelju liturgijskih čitanja (Hoš 2,14b.15b.19-20; Gal 6, 14-18; Lk 9,1-6), rekao: „Isus apostolimapodvrgava naravno i nadnaravno zlo. Oni će liječiti ljudske duše i tijela. I izvršavanjem toga naloga oni trebaju posvjedočiti Isusovu blizinu i zajedništvo iz kojega dolaze i za njega, za Isusa, koji ih je poslao. To trebate i vas tri. Božje će kraljevstvo i po vašem djelovanju istisnuti kraljevanje zla. I vaše će poslanje, drage sestre, biti dušobrižništvo, liječenje posredovanjem Božje ljubavi od slabosti i od zla te liječenje i ublažavanje bolesti tijela. Kao što je Isus apostolima dao moć i vlast ‘nad svim zlodusima i da liječe bolesti’, tako i vama trima Isus danas daje svoj nalog ‘propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike’ (Lk 9,1). Poslanje i izbor spojeni su jer vas je Isus izabrao da vas pošalje. Poslanje ima svoj temelj u izboru. Taj se izbor dogodio prije nekoliko godina. Možda je već duže bivao u vama, u vašim srcima.“

Mons. Hranić naglasio je zatim: „Kako bi propovijedanje apostola imalo uspjeha, važno je ne samo da apostoli govore, nego i da svjedoče svojim osobnim životom. I vi, drage sestre, koje ste pozvane naviještati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike, trebate biti slobodne od svega što može otežavati radost vašega duha i umanjiti Vaše osobno životno svjedočanstvo. Isusovim pozivom i izborom vi ste, ušle u tijesno osobno intimno zajedništvo s njim, o čemu govori današnje prvo čitanje: ‘Primit ću je stoga, evo, i dovesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. (…) Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina.’ (Hoš 2, 14-20) A poslanjem ćete, kao Kristove zaručnice, odsada morati ulaziti i u odnos s ljudima, kojima ćete biti poslane. Da biste bolje i vjerodostojnije propovijedale i svjedočile čitavim svojim životom, drage sestre, polažete danas redovničke zavjete: zavjet poslušnosti, zavjet osobnoga siromaštva te zavjet uzdržljivosti i čistoće svojega tijela. Apostoli se najprije približavaju Isusu i ulaze u osobno zajedništvo s njim, da onda od Isusa idu prema ljudima – i da njih, druge ljude, dovedu k Isusu, da i oni iskuse njegovu dobrotu i ljubav.“

Nakon tumačenja značenja svakog pojedinoga zavjeta, Nadbiskup se obratio zavjetovanicama: „Sv. Pavao to lijepo kaže u današnjem drugom čitanju: ‘Bože sačuvaj’ da biste se ‘ičim ponosile osim križem Gospodina našega Isusa Krista’ po kojem je od danas ‘vama svijet raspet i vi svijetu’ (usp. Gal 6, 14). Umirete svojoj volji, umirete svojoj neovisnosti o drugima i glede odnosa prema tijelu, prema spolnosti i prema drugim ljudima, te izabirete zajedništvo s drugima. Ne neovisnost od drugih i samodostatnost, nego izabirete pripadnost drugima, ovisnost o drugima. To nije nezrela nesamostalnost, nego sloboda od sebe, od nametanja vlastite volje, za potpuno odustajanje od sebe i za prihvaćanje Božje volje. Vi izabirete potpuni otklon od uživalačkoga i potrošačkoga mentaliteta i odnosa prema tijelu, prema spolnosti i prema drugim ljudima; izabirete zajedništvo s drugima, poslušnost i podvrgavanje poglavarici i zajednici. I time propovijedate da i bračno zajedništvo te rađanje i odgoj djece nisu oblik robovanja, kako to danas mnogi mladi doživljavaju pa ne žele brak da ne bi izgubili svoju neovisnost i samostalnost. Vi svojim redovničkim životom i zavjetima, drage sestre, svjedočite da brak i obitelj, djeca, nisu oblik robovanja, ovisnosti o drugima, nego slobodan izbor darivanja u ljubavi i odustajanja od robovanja sebi, odustajanja od vlastite komotnosti – za velikodušno darivanje i služenje drugima koje uvijek sa sobom donosi križ i žrtvu. Propovijedati kraljevstvo Božje isto je što i naviještati Božju vladavinu. Bog je gospodar svih gospodara, Kralj svih vijekova. Ako bilo koji gospodar i kralj ne priznaje Božju vladavinu nad sobom, nastaje sukob života i smrti, koji uvijek završava pobjedom zemaljskoga, a to zemaljsko je uvijek samo privid jer ono je uvijek propadljivo. Odustajanje od prihvaćanja Božjega gospodstva znači izabiranje puta u postupnu propast. Za Isusove apostole važno je da su svjesni svojega poslanja, svoje unutarnje povezanosti s Kristom, dužnosti propovijedanja i širenja Božjega kraljevstva. Jednom riječju, Krist je nužna oprema njegovih apostola. Isusovi nalozi i upute pokazuju nam danas kakvi trebaju biti oni koji naviještaju i svjedoče kraljevstvo Božje; govore nam o vama, o vašim redovničkim savjetima, drage sestre zavjetovanice. Trebate biti potpuno predane svojemu poslanju, predane službi vjere; i zato, kako kaže Isus, ići bez štapa, bez torbe, bez kruha i bez novca, ne dajući važnost vremenitim sredstvima, i ne misleći da o tome nešto ovisi, nego isključivo o moći i vlasti onoga koji vas šalje, o njemu sve ovisi. Što se poslani i poslane manje brinu za vremenite stvari, to se više pouzdaju da im ne će nedostajati ono što je nužno. A to je Božja snaga i moć za naviještanje evanđelja i liječenje bolesnih. Apostoli imaju ići posvuda kako bi svi saznali za poruku evanđelja, kako bi ona došla kao osloboditeljska vijest, radosna vijest, do svakoga čovjeka. I zato zavjetovane, njegovi apostoli, neka ne lutaju amo-tamo tražeći gdje će im biti bolje, nego neka prihvate stvarnost kuće i zajednice u koju uđu. Neka se ne vežu na jedno mjesto, ali neka i ne lutaju nemirni kojekuda, nego neka ostaju na jednom mjestu dok to od njih traži nalog kojega su primili, a onda neka budu slobodni ići dalje. Kada nalog izvrše, neka pođu dalje, ali pritom neka ne odlučuje i ne igra nikakvu važnost njihova lagodnost ili neugodnost, simpatija ili antipatija, nego isključivo nalog i poslanje koje primaju od svojih poglavarica. Neka idu služiti, a ne da budu posluživane. I neka se, drage sestre, tako, po vama i po vašim redovničkim zavjetima razglašava Ime Isusovo, neka se širi evanđelje, radosna vijest i neka ozdravljaju bolesni.“

Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa, Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi prisutni uputili su se prema Dvorani Florentini i Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.

Cijela Crkva, a napose Družba Milosrdnih sestara sv. Križa, obogaćena je zavjetovanjem triju sestara. Zahvaljujemo Bogu na tom daru!

s. Nada Martinković