Na zagrebačkom groblju Mirogoj u četvrtak 29. lipnja zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je sprovodne obrede za preminulog svećenika Eugena Kropeka. Vlč. Kropek, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u petak 23. lipnja u Svećeničkom domu sv. Josipa u 76. godini života i 38. godini svećeništva.
Biskup Gorski na početku obreda pozdravio je obitelj, rodbinu, prijatelje, sve okupljene na posljednjem ispraćaju vlč. Kropeka izrazivši iskrenu kršćansku sućut i uputivši pozdrave i molitvenu blizinu zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše.
"Jedan je ljudski i svećenički život završio", kazao je biskup Gorski i nastavio: "Bio svećenik zdrav ili bolestan, više ili manje nadaren, vještiji u riječima ili poslovima, dužan je neprestano ispovijedati Petrovu vjeru - da je Krist Sin Božji. U zajednici vjernika prinositi euharistijsku žrtvu kao namjesnik Kristov, naviještati Evanđelje milosrđa, radosti i nade, moliti za sve koji su mu povjereni i svima ukazivati na svrhu života i cilj našeg zemaljskog putovanja - zajedništvu s Bogom u ljubavi i vječnosti."
Govoreći o vlč. Kropeku biskup Gorski naglasio je kako je bio osebujan čovjek s vlastitim životnim putem. "Glas Božji u njemu bio je jači od poziva svijeta i on se velikodušno odazvao. Bio je nepokolebljiv u stavovima, vješt u glazbenom umijeću, iskren čovjek, bez imalo podlosti u sebi. Svim se silama trudio ne bi li djecu i mlade oduševio za Krista, a prvu struku koju je izučio nije napustio. Volio je pjesmu i sliku. Vjerujemo da se tijekom života neprestano suobličavao iz slike u sliku, dok se nije suobličio slici Isusa Krista. Neka sada u vječnosti, umjesto slike, gleda svoga Učitelja licem u lice. I kao što je s radošću u liturgiji pjevao, neka ga pjesmom dočekaju anđeli u nebu."
U ime generacije svećenika zaređenih 1985. godine od vlč. Kropeka oprostio se sisački biskup mons. Vlado Košić, koji je kazao kako je vlč. Kropek uvijek bio vedar i "unosio među nas smijeh i dobrotu. Uvijek ćemo se rado sjećati naših susreta kada smo kao prijatelji razgovarali o običnim stvarima koje su nas zaokupljale i s kojima smo se bavili. Neka ti Gospodin udijeli vječni mir, da pjevaš s anđelima jer si pjevao i tako si proživljavao svoj život i svoje svećeništvo. Neka tvoja pjesma bude radosna pjesma, pjesma hvale Bogu i pjesma kojom ćeš i nas dozvati kada budemo pozvani slaviti Gospodina u vječnosti."
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
