Svečanom liturgijom molitve časova Prve večernje 28. lipnja 2023., u đakovačkoj katedrali je započela proslava svetkovine njenog nebeskog zaštitnika sv. Petra. U molitvi su uz nadbiskupa đakovačko-osječkog Đuru Hranića i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića sudjelovali članovi Prvostolnog kaptola, svećenici središnjih biskupijskih ustanova, četvorica đakona, bogoslovi, Milosrdne sestre sv. Križa, predstavnici grada Đakova i vjernici.
Započinjući svoju homiliju biskup Ivan je naznačio dugu baštinu svečanoga slavlja svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u gradu Đakovu te je nazočnima dozvao u pamet značenje bogoslužja u predvečerje rekavši: „Večerašnje liturgijsko slavlje je osobito. Pripada bogoslužju bdijenja, te nam srca ispunja nekim „posebnim“ nabojem iščekivanja, ali s kršćanskim sadržajem i porukom. Ulazimo u noć, ali kao baštinici uskrsnuća, osjećajući i navješćujući pobjedu dana nad noću, svjetla nad tamom, (…) po plodovima one najsvjetlije i najsvetije uskrsne noći, u kojoj ‘noć sjaji kao dan’, noć u kojoj se ‘poništavaju grijesi, peru krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima’ (usp. Vazmeni hvalospjev).“ Biskup je posebno istaknuo i vrijednost liturgijskoga slavlja Časoslova rekavši: „Ovaj posebni liturgijski oblik doziva nam u pamet snagu molitve, koja u našem gradu Đakovu odjekuje već stoljećima, baš u ovome obliku u kojem, kako nas poučava kršćanski nauk: ‘Krist moli i pjeva u svojoj Crkvi’.“ Zatim je spomenuo preporuku Crkve da se nedjeljom i u svečanije blagdane zajednički slave glavni časovi, naročito Večernja, dodajući i vrijednu pedagošku ulogu ovoga bogoslužja časova koje ‘traži ne samo da se glas složi s dušom koja moli, nego također da se stekne ‘obilatije liturgijsko i biblijsko znanje, osobito psalama’ (usp. KKC, 1175-1176)“.
„I nas je večeras ova katedrala sabirala na dubok i snažan doživljaj vjere, koja je zasađena na vjeri apostola, na čijem svjedočanstvu počiva svjetlo njezine objave, ali je u noj naznačen i put njezine „utjelovljenosti“, uključujući i njezinu krhkost, jer upravo primjer apostola tako blisko ‘trasira’ dinamiku iskustva vjere svakog Kristova vjernika. ‘Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo’ (usp. Heb 11, 1). Njezina snaga je vječna i besmrtna, jer nas prožima nadom koja nadilazi sve naše granice. Tko će dosegnuti to otajstvo? Ljudima je nemoguće, upravo onako kako Isus pojašnjava apostolu Petru nakon njegove ispovijedi vjere u Cezareji Filipovoj: ‘… to ti ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima’“., naglasio je biskup Ivan naznačivši da je pristajanje uz Krista, tj. kršćanska vjera uvijek je Božji dar u koji se uključuje naš odgovor Kristu, naše prihvaćanje zajedništva s Njim. „To sasvim zorno pokazuje evanđeoski ulomak koji smo slušali u ovoj liturgiji bdijenja. ‘Petre, ljubiš li me?’ Tim pitanjem Isus, zapravo, upućuje na ono najbitnije. Nije mu bilo potrebno dalje upoznavati Petra. Ne kori ga, ne spočitava mu izdaju koja se dogodila u jednom tako važnom trenutku, … Kakvo Isusovo povjerenje! Samo pitanje: ‘Ljubiš li me? A Petar u odgovoru kreće upravo od tog Isusova povjerenja: ‘Gospodine, ti znaš!’ Eto prvoga polazišta, i to onog najintimnijega, na kojem se gradi naš osobni hod u vjeri, u svakom pozivu i službi u krilu zajednice Crkve“ – rekao je mons. Ćurić.
U završnom dijelu homilije posebno se obratio četvorici đakona, sutrašnjih ređenika, podsjećajući ih da svećeničkim ređenjem neće postati udaljeni i odvojeni od zajednice, jer „i pastiri pripadaju stadu“ (sv. Augustin). „To ne znači slabljenje identiteta i uloge svećeničke službe, već sadržava neizostavan zahtjev naravi svećeništva: dok drugima naviještam, ne prestajem biti „učenik“, dok druge napajam i hranim, ne prestajem se hraniti osobnim zajedništvom s Kristom, darom njegove blizine. Zato u zajednici Crkve od sutra, dragi ređenici, nećete stajati na nekoj drugoj „strani“, niti ćete vi biti postavljeni u središte, nego ćete u zajednici biti pomazani za predvoditelje, koji i sami čeznu za spasenjem, a kada navješćuju i okupljaju zajednicu, znaju da se svi sabiru samo oko jednoga središta – Krista“, poručio je pomoćni biskup Ivan pozivajući sve nazočne na molitvu za blagoslov njihova poslanja koje će primiti u zajednici Crkve.
Pozdravna riječ nadbiskupa Đure
Sv. Petar nebeski je zaštitnik katedrale, zaštitnik je i Prvostolnoga kaptola, zbora kanonika. Nadbiskup je pozdravio pomoćnog biskupa te generalnog vikara, velikog prepošta Prvostolnoga kaptola mons. Ivana Ćurića, njemu i Prvostolnom kaptolu čestitao je 250. obljetnicu od utemeljenja te je biskupu Ivanu zahvalio za upućenu pastirsku riječ. Pozdravio je Milosrdne sestre sv. Križa i sve vjernike.
U grbu grada nalazi se lik sv. Petra i Pavla i grad Đakovo njih slavi kao svoje nebeske zaštitnike te je nadbiskup pozdravio predstavnike grada Antuna Galića, zamjenika gradonačelnika, Miroslava Klepu, pročelnika ureda gradonačelnika i Sanju Rogoz Šola, pročelnicu ureda za gospodarstvo i financije. Predstavnicima grada, svim suradnicima, građanima grada Đakova čestitao je svetkovinu nebeskih zaštitnika.
„Po zagovoru sv. Petra i Pavla želimo vam i molimo svima i nositeljima odgovornih službi u gradu te svim građanima svjedočku ustrajnost u promicanju općega dobra i općeljudskih vrednota u našem gradu i u prigradskim naseljima“- rekao je nadbiskup. „U svome je srcu, unatoč svojih slabosti i padova, Petar trajno nosio snažno povjerenje, odanost i ljubav prema Isusu. Ulazeći u slavlje svetkovine sv. Petra, zaštitnika naše katedrale obnovimo svoje zajedništvo i pripadnost Isus Kristu te mu očitujmo svoju odanost i ljubav: Gospodine ti sve naš, ti znaš da te volim“ – zaključio je nadbiskup Đuro.
Molitvi Prve večernje prethodila je pjevana pobožnost zavjetnih zaziva nebeskim zaštitnicima Grada Đakova sv. Petru i Pavlu, s molitvom za pokoj svim prethodnim naraštajima stanovnika ovoga grada koju je predvodio biskup Ivan.
Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija
